Oduvijek se smatralo da se u srcu kriju sve naše emocije. Ipak, tijekom prošlih desetljeća znanstvenici su spoznali brojne karakteristike raznih emocionalnih stanja, odnosno bioloških procesa koji povećavaju našu prilagodljivost u stalno promjenjivoj okolini.

Tako su došli do zaključka da je mozak pravi izvor naših emocija, a daljnja istraživanja u neuroznanosti otkrila su fascinantne detalje o radu mozga u kontekstu pokretanja emocionalnih procesa. Zašto je to važno i kako neuroznanost može pomoći mentalnom zdravlju – saznajte u nastavku članka.

Mozak, emocije i sreća

Emocije su toliko kompleksna i bitna tema da, što god o njima napisali, uvijek ćemo nešto izostaviti, što ih dodatno čini posebnima. One prožimaju najljepše i najružnije, najveselije i najtužnije trenutke naših života. Bez emocija život je isprazan, bljutav, blijed, nezamisliv. One mu daju boju i ton, začin svakom iskustvu, vedrinu svakoj kiši.

Prožimaju jezik, kulturni identitet i ulogu pojedinca u društvenoj zajednici na svim razinama komunikacije. Služe kao prenositelji namjera i motivacijsko gorivo za uspostavljanje sustava vrijednosti, moralnih načela, stavova i vjerovanja. Jednostavno rečeno – emocije su svugdje u nama i oko nas.

Međutim, ipak se godinama smatralo da dolaze iz srca, a još uvijek je takvo vjerovanje prisutno u društvu. Napredak u neuroznanstvenim istraživanjima emocija doveo je do novih činjenica o mozgu kao pravom izvoru naših emocija.

Limbički sustav, područje odgovorno za obradu emocija, povezan je brojnim vezama s frontalnim režnjevima u mozgu koji se najviše koriste u misaonim procesima višeg reda.

Biokemijska interakcija između limbičkog sustava i frontalnih režnjeva je velika potvrda neuropsihološkim postavkama pozitivne psihologije, odnosno shvaćanju da naše razmišljanje utječe na način na koji se osjećamo i obrnuto.

To ujedno znači da određenim namjernim poticanjem pozitivnih misaonih procesa mijenjamo i svoje osjećaje.

Negativan govor uvelike narušava naše kompletno emocionalno stanje te otvara put brojnim poteškoćama u području mentalnog zdravlja, a da vjerojatno toga ni nismo svjesni. Razlika je “samo” u promjeni misaonih procesa kako bismo se usmjerili u blagostanje, no je li to tako jednostavno postići?

Možemo li “hakirati” svoj um za bolji život?

Zaista možemo! Lijeva strana frontalnog režnja (poznatija kao lijevi prefrontalni korteks) aktivnija je kada se ljudi osjećaju sretno, a desni prefrontalni korteks kada su ljudi tužni. Drugim riječima, učenjem onoga što stimulira lijevi prefrontalni korteks možemo potaknuti ili čak “trenirati” ljude da budu sretniji.

Samim time se smanjuje aktivnost u desnom prefrontalnom korteksu, što znači da uvježbavanjem možemo čak utjecati na smanjenje osjećaja tuge, nezadovoljstva, beznađa.

Iako možda na prvu ovo sve zvuči previše jednostavno, čini se da je najveći problem nekorištenja ove metode ljudska nestrpljivost i želja za brzim i laganim rješenjima. Nažalost, u neuroznanosti stvari ne funkcioniraju tako.

Istraživanja su već više puta dokazala da je kognitivno-bihevioralna psihoterapija učinkovita intervencija za liječenje depresivnih i anksioznih stanja upravo zato što nas potiče da mijenjamo način na koji razmišljamo kroz opetovano izlaganje pozitivnijim i zdravijim mislima te provjeravanje i smanjivanje negativnih i nezdravih misli.

Tako se jača lijevi prefrontalni korteks, odnosno središe mozga za dobro i ugodno raspoloženje. Ovo je ujedno ohrabrujuća činjenica za sve one koji misle da jednostavno “nemaju sreće”.

Ako se možda i niste rodili s njom, kako neki smatraju, utješno je što je možete postići na znanstveno utemeljene načine, no to zahtijeva dosljednost, ustrajnost, strpljivost i educiranost, kako bi zaista moglo funkcionirati na svim razinama.

Znači li to da se sreća “uči”?

Korištenje pozitivnih neuronskih mreža koje jačaju pozitivne misli u mozgu i time utječu na stvaranje ugodnog emocionalnog stanja već je neko vrijeme poznato u provjerenim i znanstveno dokazanim metodama rada koje itekako pomažu u brojim situacijama.

Meditacija i autogeni trening su samo neke od metoda koje jačaju aktivnost lijevog prefrontalnog korteksa. U svakodnevnom životu, bilo kakva vrsta ugodne društvene interakcije i zabave te bavljenje aktivnostima u kojima uživamo i koje nas lako dovode u stanje flowa, utječe na iste funkcije mozga koje su odgovorne za sreću.

Iako se doima jednostavno, čini se da je mozak prosječnog čovjeka i dalje preopterećen svakodnevnim stresovima i negativnim mislima da bi se stigao baviti ovim provjerenim načinima postizanja pozitivnih emocija.

Pored svih dostupnih alata, ljudi još uvijek traže nešto bolje, sigurnije i brže, a trajno mijenjanje navika u smislu uvođenja pozitivnih aktivnosti u dnevni raspored je mnogima još uvijek neizvedivo.

Dok se to ne dogodi, još uvijek će biti uobičajeno razgovarati o sreći kao o nekom apstraktnom pojmu koji nitko nije pronašao, a samo rijetki se rađaju s njim. Srećom, nije tako jer sreća se, srećom, može “naučiti”.

Pročitajte i ove članke:

• Ličnost i sreća: Zašto su neki ljudi sretniji od drugih?
• Kako biti sretan sam sa sobom? Psihologinja ima osam savjeta
• Sreća je i stvar izbora: Pet ključnih poteza koje sretni ljudi rade svaki dan.

• emocije
• hakiranje uma za bolji život
• mozak
• sreća
• učenje sreće

Učitaj više izvora