Nakon toliko iščitanih smjernica za pronalaženje životne sreće čini se da još nitko nije došao do pravog rješenja. U psihologiji se još uvijek intenzivno istražuje što čini sreću i kako postići trajno zadovoljstvo životom, ali činjenica je da postoje dvije struje koje se isprepliću u konačnim zaključcima:

• jedna je da je sreća pod utjecajem naših osobina ličnosti koje su relativno stabilne tijekom života
• druga je da sreća ovisi o raznim okolišnim čimbenicima koji su odraz situacije i naše percepcije životnih okolnosti u kojima se nalazimo.

Obje su djelomično točne, ali čini se da je prva struja, u kojoj ličnost i sreća čine čvrstu poveznicu, u posljednje vrijeme ipak dominirala u stručnim raspravama.

Vrata sreće otvaraju se iznutra – onome tko pokušava provaliti izvana ostaju čvrsto zatvorena. (Kierkegaard)

Postoji li trajna sreća?

Brojne filozofske rasprave, drevne i suvremene, bazirale su se na potrazi za srećom kao krajnjim ciljem ljudskog postojanja. Mnogi psiholozi su također otišli u tom smjeru te razvili cijelo novo područje pozitivne psihologije koja također pokušava pronaći smisao i svrhu ljudskog postojanja u kontekstu životnog zadovoljstva i psihološke dobrobiti.

Vjerojatno ne postoji način na koji možemo postići trajnu sreću (ili ga stručnjaci još uvijek nisu pronašli). Svi oni trikovi i metode o kojima čitate na internetu i društvenim mrežama su samo savjeti i smjernice proizašli iz individualnih iskustava koji se uvelike razlikuju i ne nude put do trajne sreće i zadovoljstva.

Životne situacije kroz koje jedan čovjek tijekom svojeg postojanja mora proći su raznolike, izmjenjuju se i nose sa sobom šaroliki spektar emocionalnih stanja.

Ono što čini razliku je način na koji percipiramo i suočavamo se s neizbježnim i neuklonjivim životnim preprekama, a on je velikim dijelom ukorijenjen u našoj ličnosti na temelju koje stvaramo vlastita uvjerenja i stavove te preživljavamo sve dobro i loše što nam se događa.

Smatra se da je sreća sastavljena od tri djelomično povezane komponente

• prisutnosti pozitivnog afekta
• odsutnosti negativnog afekta
• zadovoljstva životom općenito.

Zadovoljstvo životom je zapravo kognitivna dimenzija ili komponenta psihološke dobrobiti, a odnosi se na evaluacijski proces u kojem osoba vrednuje ili ocjenjuje kvalitetu svojeg života prema vlastitim kriterijima, odnosno opće zadovoljstvo životom i pojedinim aspektima života uz prisutnost pozitivnih i odsutnost negativnih emocija.

Međutim, koje će kriterije netko odabrati i kako će ih vrednovati na temelju percepcije svoje stvarnosti – ovisi o njegovoj ličnosti.

Ličnost i sreća

Nedavno je objavljena jedna od najopsežnijih studija ikad provedenih koja se bavila istraživanjem poveznice između zadovoljstva životom i ličnosti. Iako smo skloniji misliti da naše životne okolnosti većinski doprinose osjećaju sreće i zadovoljstva, rezultati ipak pokazuju drugačiju perspektivu.

Okolišni čimbenici zaista jesu važni, ali učinak je puno manji nego što mislimo. Čini se da na našu sreću najviše utječe naša ličnost koja je onda posljedično povezana i s našom okolinom jer je ličnost ključna za to kako ćemo reagirati na ono što se događa u okolini.

Ono što se pokazalo u najnovijem, ali i u prethodnim istraživanjima, jest da su ekstraverzija (asertivnost, entuzijazam), emocionalna stabilnost (smirenost, otpornost, samouvjerenost) i savjesnost (disciplina, organizacija, učinkovitost) bile najvažnije osobine ličnosti povezane sa srećom.

Koliko god promatrali neke druge odrednice u okolini (financijski status, zdravstveno stanje, bračni status, zadovoljstvo društvenim odnosima itd.), čini se da su neki ljudi sretniji od drugih neovisno o tome kakve im se stvari u životu događaju, a u tome ključnu ulogu igra njihova ličnost.

Više o tipovima osobnosti pročitajte u članku “Tipovi osobnosti: Psihologinja otkriva kako ih prepoznati“.

Drugo ime za sreću – ekstraverzija?

U nekim starijim istraživanjima dvije karakteristike ličnosti bile su smatrane najvažnijima za osjećaj sreće u životu, a to su visoka ekstraverzija (društvenost, otvorenost, entuzijazam, samouvjerenost i sl.) i nizak neuroticizam (tjeskoba, razdražljivost, iritabilnost i sl.).

Promatrajući ova otkrića iz laičke perspektive, lako možemo pretpostaviti objašnjenja ovih zaključaka. Naime, svatko od nas odabire situacije koje ispunjavaju naše potrebe na temelju naših osobina ličnosti.

Primjerice, ekstraverti traže društvene situacije i uzajamnu socijalnu podršku popraćenu asertivnim i otvorenim verbaliziranjem vlastitih uvjerenja i osjećaja. Takve situacije podižu njihovo samopouzdanje i osjećaj poštovanja što doprinosi razini njihovog zadovoljstva životom, a također postoje i jasni dokazi da ekstraverti dobivaju veći poticaj od pozitivnih i korisnih podražaja iz okoline od svojih introvertiranih kolega.

Najnovije istraživanje ekstraverziji je pridodalo emocionalnu stabilnost i savjesnost koje su također važne za doživljaj sreće. U svemu tome pokazalo se da ugodnost i otvorenost prema iskustvu i nisu toliko važne za sreću i zadovoljstvo životom.

Iako su mnogi prije toga smatrali da je otvorenost prema iskustvu (sklonost istraživanju, znatiželja, kreativnost i sl.) puno važnija, istraživanja su pokazala da je ova osobina najslabiji prediktor općeg zadovoljstva životom, ali najjači prediktor specifičnog aspekta dobrobiti koji se odnosi na osobni rast i doživljaj vlastitog života kao prostora za brojne prilike za učenje i razvoj.

Prema svemu navedenom, čini se da je jedino ekstraverzija tijekom godina održala svoje počasno dominantno mjesto koje igra važnu ulogu u doživljaju osobne sreće. Smijemo li onda zaključiti da su, sukladno tome, introverti nesretniji? Apsolutno ne.

Ličnost je kompleksna struktura koja se sastoji od različitih karakteristika i interakcije među njima koje čine pojedinca. Svatko od nas nosi u sebi i dimenzije ekstraverzije i introverzije, ali pitanje je u kojoj mjeri i kako se to podudara s ostalim karakteristikama naše ličnosti.

Niska ekstraverzija i visoki neuroticizam zasigurno predstavljaju niži nivo osobne sreće. Koliko netko negativno reagira na stresore – psihološki i fiziološki – povezano je s njegovom razinom neuroticizma.

Međutim, sve ove informacije ostavljaju plodno tlo za nove rasprave koje će vjerojatno u budućnosti razjasniti neka neodgovorena pitanja. Važno je imati na umu da je ličnost pojedinca toliko složena mreža preklapajućih unutarnjih procesa koje je teško opisati riječima i dati konačan zaključak.

Razina osobne sreće

Svačiji osobni doživljaj sreće se razlikuje. Dvije osobe u potpuno identičnim životnim situacijama bi procijenile drugačiji stupanj osobne sreće koju u tom trenutku doživljavaju. To ujedno daje do znanja i da je osobna razina sreće relativno stabilna tijekom vremena te se uvijek vraća na uglavnom istu početnu vrijednost nakon privremenih pobjeda i poraza.

Istraživanja su pokazala da se čak i oni koji osvoje zapanjujuće iznose na lutriji nakon nekoliko godina naviknu na novonastale okolnosti i vrate na isti stupanj doživljaja osobne sreće koji su imali i prije tog dobitka.

Sretni događaji, ovisno o tome koliko utječu na nečiji život, samo privremeno povećavaju razinu osobne sreće koja se nakon određenog vremena vraća na zadanu vrijednost koja se usklađuje s našim karakteristikama ličnosti.

Čak i nesretni događaji djeluju na jednak način. Primjerice, istraživanja su pokazala da oni koji dožive nesreće s ozbiljnim tjelesnim ozljedama, nakon početnog teškog i zahtjevnog perioda prilagodbe na neugodne posljedice, ponovno osjećaju razinu osobne sreće kao i prije doživljene nesreće.

Postavlja se pitanje možemo li uopće onda utjecati na povećanje vlastite životne sreće ako je ključna razina iste relativno stabilna i nepromjenjiva kroz vrijeme? Znači li to da je svaki pokušaj traženja i izgradnje sreće od samog početka osuđen na neuspjeh?

Odgovor i nije tako jednostavan, ali u skladu s navedenim studijama jasno možemo zaključiti da ne trebamo čekati da nam se sreća dogodi. Oni koji očekuju da im se život “posloži” da bi bili sretni, život provedu samo u čekanju.

Naše svakodnevne rutine su relativno stabilne, a nismo ni svjesni koliko teško mijenjamo neke od njih, bile dobre ili loše. Sukladno tome, i ličnost se mijenja tijekom određenih životnih razdoblja u skladu s doživljajima iz okoline i genetskom strukturom s kojom smo rođeni.

Međutim, u jednom periodu u životu dosegne određenu razinu stabilnosti koja perzistira do kraja života, uz tek manje promjene. No, individualni napori povezani s razinom osobne sreće mogu biti korisni i uspješni, ako ih znamo ispravno primjenjivati.

Ako smo svjesni da sretni (ili nesretni) događaji ne utječu na promjenu osobne razine sreće, shvatit ćemo da je svaki dan koji nam je darovan prilika za zahvalnost za one dobre i lijepe stvari koje već imamo u svojem životu.

Dovoljno je svaki dan napraviti barem jednu malu stvar zbog koje ćemo biti zadovoljni, nekoga nasmijati ili jednostavno biti zahvalni – da osobnu razinu sreće podignemo makar za jedan mali postotak koji dan prije nije ni postojao.

Pročitajte i ove članke:

• Kako biti sretan sam sa sobom? Psihologinja ima osam savjeta
• Kvaliteta, a ne kvantiteta: Ako imate ovoliko ljudi od povjerenja, onda ste sretni
• Vrste emocija: Mogu pomoći, a mogu biti i destruktivne! I mnogi bježe od njih! Psihologinja otkriva sve o njima i kamo vodi njihovo izbjegavanje.

• doživljaj sreće
• ekstraverzija i sreća
• ličnost i sreća

Učitaj više izvora