Sociopatija je oblik antisocijalnog poremećaja ličnosti kojega opisuje emocionalna hladnoća i udaljenost od drugih, manjak osjećaja krivnje i kajanja te iskrivljena moralna uvjerenja.

Iako ih mnogi miješaju, psihopatija i sociopatija nemaju iste simptome. Kad je u pitanju sociopatija, definicija  kaže da je takva osoba često impulzivna te ne može kontrolirati svoje agresivne ispade. S druge strane, psihopati su odlični glumci i savršeno manipuliraju drugima te naizgled imaju normalan život.

Sociopatija – uzroci

Sociopatija je naziv za osobe koje boluju od antisocijalnog poremećaja ličnosti što znači da je u pitanju ili urođeno ili stečeno stanje. Za razliku od psihopatije koja je češće urođena, sociopatija je uglavnom stečeno stanje.

Stručnjaci smatraju da je glavni uzrok nastanka sociopatije trauma iz ranog djetinjstva (npr. zanemarivanje djece, fizičko i psihičko nasilje te zlostavljanje) što znači da se vrlo rana javlja sociopatija kod djece.

Kad je u pitanju sociopatija, pubertet je stanje u kojem se ona najbolje uočava, ali treba biti oprezan s preranim zaključivanjem dijagnoze. U pubertetu se mladi najčešće okreću društvu, a nemogućnost održavanja prijateljstava, stalno upadanje u rizična ponašanja i agresivni ispadi najbolje pokazuju da s djetetom nešto nije u redu.

Smatra se da sociopati ipak mogu pokazati empatiju u određenim okolnostima i prema određenim ljudima, ali to se ne događa tako često. Iako neki smatraju da samo muškarac može biti sociopat, žena također ima u sociopatskim skupinama.

Istraživanja su pokazala da oko 4% muškaraca i 1% žena boluju od sociopatije, a neki stručnjaci smatraju da su te brojke daleko više u stvarnosti.

Sociopatija – simptomi

Sociopatija se lakše prepoznaje nego psihopatija s obzirom na to da su sociopati jako impulzivni i ponekad ne znaju kontrolirati svoje ispade. Uz to, najpoznatiji simptomi sociopatije su:

• emocionalna hladnoća i udaljenost,
• impulzivnost i agresivnost,
• manjak samokontrole,
• nedostatak osjećaja krivnje i kajanja,
• nepoštivanje zakona,
• kršenje moralnih normi,
• neorganiziranost i nepovjerenje,
• promjenjivo raspoloženje,
• uporno laganje i iskrivljavanje istine,
• okrivljavanje drugih za vlastita nedjela,
• manipuliranje i zlostavljanje drugih.

Psihopatija i sociopatija – razlike

Iako psihopatija i sociopatija pripadaju antisocijalnim poremećajima, u pitanju su dva potpuno različita pojma. Jedino što im je zajedničko je iskrivljenost emocionalne i socijalne dimenzije života, ali se ona kod ova dva poremećaja potpuno drugačije manifestira.

Psihopati su naizgled normalni ljudi zato što odlično glume i imitiraju poželjne emocije. Izvrsni su manipulatori, a ponekad su vrlo uspješni poslovni ljudi zato što znaju kontrolirati svoje psihopatske obrasce ponašanja.

Ujedno su vrlo inteligenti, šarmantni i snalažljivi, a prvenstveno zato što ih nije briga za druge ljude i zato što bez problema preuzimaju rizik jer za njih ne postoji strah.

S druge strane, sociopati imaju problema s kontroliranjem svojih agresivnih ponašanja. Jako ih je lako prepoznati, a rijetko su obrazovani te ne uspijevaju zadržati stalne poslove. Teško im je manipulirati drugima jer nisu dobri glumci, a nerijetko nakon kršenja zakona i upadanja u kriminalna djela iza sebe ostavljaju dokaze koji ih lako otkriju.

Isto tako, teško im je pokazati zanimanje za drugu osobu jer su prilično uvjerljivi da im je stalo samo do njih samih, a za sve vlastite loše postupke uvijek okrivljuju druge.

Zanimljivo je da psihopati mogu naizgled imati vrlo uspješne odnose jer savršeno manipuliraju tuđim emocijama, dok je uspješan život sociopata u ljubavi gotovo nemoguć.

Može li se sociopatija dijagnosticirati i izliječiti?

Kad je u pitanju sociopatija, test za psihološke procjene postoji, a ponekad se pomoću različitih upitnika ličnosti može uočiti da osoba ima izraženu antisocijalnu dimenziju koja može upućivati na psihopatiju ili sociopatiju.

U takvim situacijama sumnje na sociopatiju se uzimaju detaljniji podaci od pojedinca kao i od njegovih bliskih prijatelja i članova obitelji kako bi se ustanovilo je li sklon agresivnim ispadima, impulzivnim obrascima ponašanja i nepredvidivim promjenama raspoloženja.

Neki stručnjaci smatraju da je sociopate lakše poučiti pravilnim obrascima ponašanja nego psihopate zato što oni ponekad zaista mogu stvoriti određenu vrstu povezanosti s drugim ljudima ili grupama ljudi, a u nekim okolnostima čak osjete i sažaljenje.

No, čini se da je to više iznimka u njihovom ponašanju nego pravilo, a treba uzeti u obzir i to da se njihov poremećaj razvija od ranog djetinjstva zbog čega je očekivanje promjene nakon kratkotrajne intervencije nemoguće.

Ono što se svakako može jest kontroliranje simptoma psihofarmacima i učenje usklađivanja socijalnih normi i vlastitog ponašanja pomoću psihoterapija.

To se pokazalo kao vrlo učinkovito za normalno funkcioniranje sociopata, ali i u takvim situacijama može doći do povremenih hospitalizacija posebno ako sociopati ponovno upadnu u neka kriminalna djela što je svakako moguće.

• emocije
• mentalno zdravlje
• psihologija
• psihopati
• sociopatija