Radna terapija je zdravstveno utemeljena profesija koja koristi različite vrste tretmana kako bi pomogla ljudima da prevladaju fizičke, emocionalne i socijalne izazove u svakodnevnom samostalnom životu. Najvažniji cilj radne terapije je omogućiti osobi neometano i adekvatno funkcioniranje u svim životnim aktivnostima u kojima želi sudjelovati.

Radni terapeut je izrazito aktivan sudionik u multidisciplinarnom zdravstvenom timu koji ima važnu ulogu u praćenju i kontroliranju različitih vrsta simptomatologija fizičkog i mentalnog stanja klijenta.

Više informacija o radnoj terapiji i njezinoj primjeni u različitim područjima života, ali i iskustvima iz kliničkog rada dobili smo od naše sugovornice Antonije Mišure, prvostupnice radne terapije, magistre primijenjene analize ponašanja i certificirane bihevioralne analitičarke koja je svoje višegodišnje obrazovanje i radno kliničko iskustvo stekla u brojnim hrvatskim i inozemnim institucijama i ustanovama u radu s djecom i odraslima.

Zašto je važna radna terapija?

Radna terapija podrazumijeva zdravstveni tretman koji pomaže klijentu razviti i unaprijediti sposobnost samostalnog i adekvatnog obavljanja svakodnevnih životnih zadataka. Ovisno o ustanovi i populaciji s kojom se radni terapeut bavi, postoje različiti pristupi unutar same struke (npr. kognitivni, bihevioralni, razvojni, senzorički pristup itd.).

Na temelju detaljnog promatranja terapeut provodi analizu aktivnosti, odnosno dijeli svaku pojedinu aktivnost na korake i što manje komponente, kako bi klijentu mogao prenijeti adekvatno usvajanje određene aktivnosti na temelju učenja svakog pojedinog koraka.

Radna terapija je važan pristup u brojnim psihofizičkim stanjima, bilo da je u pitanju ozljeda, trauma ili neka druga poteškoća koja osobi otežava obavljanje svojih životnih zadataka i svakodnevno funkcioniranje.

Može se provoditi sa svim dobnim skupinama, a ovisno o poteškoći s kojom pojedinac dolazi, radni terapeut odabire najbolji pristup koji će mu pomoći u provedbi tretmana.

Kada je potrebna radna terapija?

Radna terapija je potrebna u liječenju različitih vrsta zdravstvenih poteškoća s kojima se djeca i odrasli susreću, npr.:

• motoričke poteškoće (problemi s finom i grubom motorikom, koordinacijom, kretanjem i sl.)
• problemi u području jezičnog i govornog funkcioniranja (disgrafija, disleksija, diskalkulija i sl.)
• neurorazvojne poteškoće (autizam, ADHD i sl.)
• poteškoće u socijalizaciji i usvajanju socioemocionalnih vještina
• poteškoće senzorne integracije
• traumatske ozljede mozga
• neurodegenerativne bolesti (Alzheimerova bolest, Parkinsonova bolest i sl.)
• intelektualne poteškoće.

Radna terapeutkinja Mišura navodi:

Najčešće poteškoće zbog kojih se klijenti javljaju na radnu terapiju, posebno u radu s djecom, uključuju motoričke poteškoće, poput problema s finom i grubom motorikom, te neurorazvojne poremećaje poput autizma i ADHD-a. Također, sve češći su slučajevi poteškoća sa senzornom integracijom, gdje djeca imaju poteškoća s pravilnom obradom osjetilnih informacija iz okoline.

Nadodaje kako poteškoće poput disleksije, disgrafije i diskalkulije često ostaju manje prepoznate u ranoj fazi te se s njima ne radi dovoljno. Navedeni problemi izravno utječu na djetetovu sposobnost učenja i obrazovnog napretka, ali zbog nedostatka resursa i pravovremenog prepoznavanja, djeca koja imaju ove poteškoće često ne dobivaju adekvatnu podršku na vrijeme.

Potrebni su više usmjerenog rada i rana intervencija u ovim područjima kako bi se spriječilo njihovo negativno djelovanje na djetetov razvoj i kasniju produktivnost.

Radna terapija za djecu

Radna terapija za djecu provodi se uz posebno osmišljene metode prilagođene mlađim klijentima te redovno praćenje i analizu postignutih ciljeva uz dodatni stručni tim (pedijatra, psihologa, logopeda i druge potrebne stručnjake). Naša sugovornica Mišura ovdje posebno dodaje:

Kada se radi o djeci, radni terapeut mora biti dodatno educiran i senzibiliziran za specifične razvojne potrebe, poteškoće i osjetljivosti koje djeca mogu imati. Uz temeljnu stručnost, često je potrebno proći dodatne edukacije o razvojnim poremećajima i posebnim terapijskim pristupima kako bi se terapija mogla prilagoditi svakom djetetu na individualiziran način. Rad s djecom zahtijeva i suradnju s obitelji te stručnjacima iz drugih područja, kako bi se postigao što cjelovitiji pristup i podrška djetetovom razvoju i napretku.

Najčešće dodatne edukacije za radne terapeute koji rade s djecom uključuju:

• senzorička integracija – edukacija o tome kako obraditi i integrirati osjetilne informacije kod djece s poteškoćama u senzoričkoj obradi (npr. kod djece s autizmom ili ADHD-om)
• rana intervencija – specijalizirana obuka za rad s djecom u dobi 0 – 3 godine, koja uključuje podršku razvoju motoričkih, kognitivnih i socijalnih vještina
• tretman koji se zasniva na pricipima primijenjene analize ponašanja (Applied Behavior Analysis) – korištenje bihevioralnih tehnika za poticanje pozitivnih promjena u ponašanju kod djece
• neurološki razvojni tretmani (NDT) – tehnike koje pomažu djeci s neurološkim poremećajima ili oštećenjima u razvoju motorike (poput cerebralne paralize)
• DIR/Floortime terapija – pristup koji se fokusira na emocionalni razvoj i uspostavljanje odnosa kroz igru i interakciju s djetetom, često korišten kod djece s poremećajem iz spektra autizma
• PECS (Picture Exchange Communication System) – sustav razmjene slika za komunikaciju je metoda alternativne i augmentativne komunikacije, posebno dizajnirana za djecu koja imaju poteškoće u verbalnom izražavanju, poput djece s autizmom ili drugim komunikacijskim poremećajima; u ovoj metodi djeca koriste slike ili simbole kako bi izrazila svoje potrebe, želje ili osjećaje
• edukacija o ADHD-u i autizmu – specifične metode i strategije za rad s djecom koja imaju poremećaje pažnje ili poremećaj spektra autizma.

Kako se provodi radna terapija?

Radna terapija, osim kroz već spomenutu analizu aktivnosti i određenih obrazaca ponašanja, provodi se kroz tri faze – procjenu ponašanja, odabir i razvoj intervencija prilagođenih klijentu i poteškoćama s kojima dolazi te redovito vrednovanje ishoda, odnosno evaluaciju koja je nužna kako bi se odabrane intervencije pratile te dalje razvijale u skladu s potrebama klijenta.

Radni terapeut je aktivan zdravstveni sudionik u tretmanu liječenja, što znači da može zatražiti promatranje klijenta u njegovom domu, na radnom mjestu ili bilo kojem drugom okruženju koje je za njega važno kako bi mogao adekvatno djelovati i pronaći one aktivnosti u kojima mu je potrebna pomoć i podrška.

Nakon procjene i promatranja slijedi odabir intervencija, odnosno alata i resursa koje će radnom terapeutu služiti u tretmanima usmjerenima klijentu i učenju njemu potrebnih i važnih životnih vještina.

Primjerice, klijent koji je zbog ozljede ostao nepokretan može zatražiti pomoć radnog terapeuta u učenju svakodnevnog korištenja pomoćne opreme za samostalno funkcioniranje (poput invalidskih kolica) te prilagodbu na trenutne okolnosti. Usto, terapeut će mu pomoći da novu opremu koristi sigurno i pouzdano te da se adekvatno prilagodi novonastaloj situaciji u svojim okruženjima tijekom dnevnih aktivnosti.

Nakon određenog vremena i redovitog bilježenja svojeg rada u tretmanima s klijentom radni terapeut provodi vrednovanje, tj. evaluaciju korištenih intervencija i dosegnutih ciljeva. Evaluaciju je potrebno redovito provoditi kako bi se pratilo koje intervencije su korisne u tretmanu, a koje je potrebno modificirati kako bi klijent u što kraćem vremenu uspio ostvariti željene ciljeve.

Iz kliničke prakse radnog terapeuta …

Naša sugovornica Mišura navodi kako su u njezinom radu najčešći klijenti djeca s komunikacijskim poteškoćama, poteškoćama praksije te posljedičnim poteškoćama u obavljanju osnovnih aktivnosti svakodnevnog života, poput oblačenja, hranjenja ili korištenja toaleta.

S nama je podijelila i prikaz jednog slučaja iz prakse s kojim je imala intenzivan i sveobuhvatan terapijski rad:

Jedan od najzahtjevnijih klijenata bio je dječak s poremećajem iz spektra autizma i intelektualnim teškoćama, koji je često pokazivao izazovna ponašanja na sve pokušaje učenja novih vještina. Njegova frustracija i nesigurnost otežavali su napredak u terapiji. Međutim, s obzirom na moju dualnu kvalifikaciju (primijenjena analiza ponašanja, eng. ABA) koja mi je pružila ključne tehnike i strategije temeljene na teorijama učenja, roditelji i ja smo uspjeli primijeniti prilagođene pristupe kako bismo ga motivirali i potaknuli na sudjelovanje.

Uz strpljenje i dosljednost uspjeli smo stvoriti sigurno okruženje koje je olakšalo proces učenja, a istovremeno smanjilo njegova ponašanja koja ometaju učenje, čime smo znatno unaprijedili njegovu sposobnost i sudjelovanje u izvedbi svakodnevnih aktivnosti.

Ponekad su intervencije kombinacija određenih vrsta vježbi za poboljšanje fizičke snage, koordinacije, motoričkih sposobnosti, psihičkog funkcioniranja, emocionalne regulacije i sl. Svaki klijent se razlikuje u svojim potrebama, a sukladno tome se razlikuju i intervencije koje se koriste u radnoterapijskom tretmanu.

Studij radne terapije

Studij radne terapije u Hrvatskoj je moguće upisati na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu na kojem, nakon trogodišnjeg obrazovanja i jednogodišnjeg pripravništva, osoba polaže stručni ispit te postaje radni terapeut.

Nakon studija osoba redovito prolazi kroz dodatna usavršavanja i edukacije kako bi pratila i usvajala nove intervencije, metode i načine rada.

Naša sugovornica ovdje posebno ističe:

Stanje radnih terapeuta u Hrvatskoj često je izazovno, unatoč važnosti naše uloge u rehabilitaciji i podršci klijentima. Nažalost, mnogi radni terapeuti se suočavaju s nedostatkom prepoznavanja i cijenjenja od strane drugih zdravstvenih djelatnika, što može otežati suradnju u multidisciplinarnim timovima. U nekim ustanovama, poput bolnica i rehabilitacijskih centara, radni terapeuti su bolje prihvaćeni i integrirani u radne procese, dok u drugim, posebno u obrazovnim institucijama ili domovima za starije, često bivamo zanemareni ili smatrani manje važnima.

Osim toga, postoji i potreba za jačanjem svijesti o našoj struci i važnosti radne terapije u liječenju i rehabilitaciji, kako bi se osigurala bolja podrška i resursi za radne terapeute. Redovita dodatna usavršavanja i edukacije važni su, no potrebna su i institucionalna priznanja koja bi osnažila našu poziciju u zdravstvenom sustavu. Smatram da bi veća suradnja i razumijevanje među različitim zdravstvenim profesijama mogla doprinijeti poboljšanju percepcije i vrijednosti radne terapije u Hrvatskoj.

Pročitajte i ove članke:

• ABA terapija ili primijenjena analiza ponašanja: Za što se koristi?
• Govor kod djece s autizmom: Psihologinja otkriva koje se specifičnosti mogu primijetiti u interakciji s drugima
• Dječja psihoanaliza: Zahtjevnija je nego s odraslima! Psihologinja otkriva kako izgleda u praksi.

• Antonija Mišura
• radna terapija
• radna terapija za djecu
• studij radne terapije