Psiholozima je dobro poznato da pismeno izražavanje nije nimalo jednostavan psihofiziološki čin. Disgrafija predstavlja stabilne i ozbiljne teškoće u ovladavanju vještinom pisanja.

Teškoće nisu povezane s nepoznavanjem pravopisa (školske pogreške) te su ustrajne i brojne bez obzira na dovoljan stupanj intelektualnog i govorno-jezičnog razvoja, normalno stanje osjetila sluha i vida i redovito školovanje.

Riječ je o zaostajanju u vještini pisanja na godinu i pol do dvije od razine usvajanja ostalih školskih predmeta i vještina.

Disgrafija – simptomi

Ustrajne i brojne greške mogu se odvijati na tri razine:

• na razini slova i sloga – izostavljanja, premještanja, dodavanja suvišnog slova ili sloga, zamjene, miješanja itd.,
• na razini riječi – rastavljeno pisanje dijelova iste riječi, sastavljeno pisanje nekoliko riječi, remećenje granica između riječi itd.,
• na razini rečenice – neispravno povezivanje riječi, neispravna interpunkcija itd.

Disgrafija – test

Neophodno je psihološko i logopedsko ispitivanje, a dijagnoza disgrafije postavlja se uglavnom na kraju drugog razreda osnovne škole.

Više o prepoznavanju disgrafije i dijagnosticiranju možete pročitati ovdje.

Kako pomoći djetetu s disleksijom i disgrafijom?

U većini slučajeva kod djeteta su istodobno prisutne disleksija i disgrafija. Kad su u pitanju logopedske vježbe za čitanje i pisanje, nerijetko teškoće u pisanju kod djece s disleksijom gotovo nestaju nakon kvalitetne logopedske terapije specifičnih teškoća u čitanju. Tako je kod mnoge djece čije su teškoće u pisanju zapravo dio disleksije.

S druge strane, nerijetki su slučajevi specifičnih teškoća u pisanju koje nisu proširene na proces čitanja. Također, istraživanja su pokazala da su teškoće u pisanju kod školaraca 2 – 3 puta češća pojava, nego teškoće u čitanju (test za disleksiju).

Kako bi se odabrao ispravan put individualne pomoći, važno je odrediti prirodu djetetovih teškoća, tj. oblik disgrafije:

• optička disgrafija – teškoće u upotrebi riječi koje imaju prostorno i vremensko značenje, očituje se u zamjenama i deformiranju grafičkog izgleda slova,
• fonološka disgrafija – povezana je s poremećajem usmenog jezika, očituje se na razini slova i sloga, a prepoznaje prema brojnim zamjenama i miješanjima slova,
• jezična disgrafija – teškoće se manifestiraju na razini riječi i rečenice, tu spadaju disgrafija uzrokovana poremećajem jezične analize i sinteze (najprošireniji oblik disgrafije, riječ je o remećenju strukture riječi i rečenice) i disgramatična disgrafija (poremećaj gramatičkog oblikovanja riječi i neispravno povezivanje riječi),
• dispraksična (motorička) disgrafija – povezana je s nedovoljnom razvijenošću motoričkog dijela sustava tijela i uma, a očituje se u miješanjima slova prema bliskosti njihova načina pisanja i nestabilnom i nečitkom rukopisu.

Kao i kod disleksije (disleksija – liječenje), ovisno o vrsti disgrafije, izraženosti teškoća i samom djetetu, terapija disgrafije podrazumijeva sljedeće:

• logopedska terapija – vježbe s terapeutom uz verbotonalne metode liječenja,
• edukacija učitelja o disgrafiji – disgrafične pogreške ne smiju utjecati na ocjenu zbog čega je potrebna individualizacija nastave u razredu,
• svakodnevna suradnja roditelja i djeteta – učvršćivanje vještina, dobro radno mjesto, zajednički rad na domaćoj zadaći itd.,
• psihoterapijski rad s djetetom i obitelji – oslobađanje frustracija koje se mogu pojaviti kod djece koja pate od ovog problema,
• lijekovi – kod neuroloških i psihopatoloških simptoma.

Vježbe čitanja za 1. razred i ostale vježbe za disleksiju možete pronaći na ovoj poveznici.

Pisanje slova

Kad dijete podijeli riječ na glasove, mora svaki glas pravilnim slijedom pretvoriti u slovo (vizualni grafički simbol). Za prepoznavanje slova potrebne su dobro razvijeni:

• vizualno-prostorna percepcija,
• vizualno pamćenje,
• pažnja,
• sposobnost grafičke simbolizacije.

Na kraju, u dodiru olovke s papirom potrebni su precizan pokret rukom, motorička zrelost prstiju dominantne ruke i vizualno-motorička koordinacija (oko-ruka).

Disgrafija – vježbe

Tijekom logopedske terapije djeca uvježbavaju različite vrste pisanja, a nastoji se stvoriti navika samokontrole čitanjem (spajanje svih osjetila). Najjednostavnija vrsta pisanja je prepisivanje gotovog teksta. Ako je dijete ovladalo pravilnim izgovorom svih glasova, preporučuje se prepisivanje s progovaranjem.

Sljedeća je vrsta terapijskog pisanja slušni diktat s naknadnim samoispravljanjem uz vizualnu samokontrolu, dok posebnu terapijsku vrstu pisanja predstavlja grafički diktat. U okviru grafičkog diktata djetetova se pažnja usredotočuje na problematične glasove, npr. zvučni d i bezvučni t. Riječi koje sadrže jedan od glasova označuju se odgovarajućim slovom.

Logopedske vježbe za pisanje podrazumijevaju sljedeće:

• čitanje i ispravno pisanje riječi uz razgovijetno izgovaranje izostavljenog samoglasnika:

• sastavljanje riječi prema shemama upisivanjem slova koja nedostaju:

Izbor riječi: vrata, vatra, vaza, rana, banana, brava, bara, masaža, krava.

_ a _ a	_ a _ a _ a
_ a _ a	_ a _ a _ a
_ a _ a	_ _ a _ a

• dopisivanje slova koje nedostaje na kraju (h, t, k) i smišljanje rečenice sa svakom nastalom riječi: so-, ku-, kru-, žu-, lu-, sa-, zvu-, slu-, du-,
• sastavljanje riječi od zadanih slova, podcrtavanje samoglasnika „a“ crvenom bojicom, a samoglasnika „o“ zelenom:

o, s, k	a, a, k, p
n, s, o	a, a, ž, b
a, s, p	o, o, r, t, b

• pisanje diktiranih riječi u dva stupca ovisno o prisutnosti glasova „b“ i „d“: obala, roda, jedan, barka, rebro, ograda, roboti, kabanica, posvuda, labavo, odavno, dogurati, borovi, grudi, nada, dosadno, sladoled, gladan, oblak, nagrada, sedam,
• sastavljanje riječi od zadanih slova i podcrtavanje samoglasnika „a“ i „e“ različitim bojicama:

e, d, m	e, a, l, s, v
a, m, k	e, a, m, k, n
a, d, r	e, a, v, r, l

• pretvaranje jedne riječi u drugu dodavanjem jednog glasa (rt – krt, osa – kosa, rak – brak itd.) ili promjenom jednog glasa (most – kost – gost, gljiva – šljiva, mrav – mrak – zrak – brak itd.),
• smišljanje niza riječi tako da posljednji slog jedne riječi postane prvim slogom iduće, npr. riba – baka – kada – dama – mana – naša – šala – labud itd.,
• sastavljanje riječi premještanjem slogova:

a)	min, vi, ta   bi, mo, tel ja, ku, ti o, ka, lov ke, ra, ta da, ra, og
b)	lis, ma, tar, sla, vje, tić

• objašnjavanje razlike koja nastaje u značenju riječi zbog promjene prefiksa:

1. uskočiti – preskočiti
2. sletjeti – proletjeti
3. razvući – izvući
4. pokazati – otkazati
5. zbrinuta – zabrinuta
6. ugristi – zagristi

• pronalaženje riječi koje se „ne uklapaju“ s ostalima i objašnjavanje zašto: gradić, kućica, pahuljica, vratašca, autić, prozor, nožica, cvijetak, bakica, ustašca,
• sastavljanje gramatički pravilnih i smislenih rečenica od niza riječi:

1. kost u pas dvorištu zakopava
2. drveća se granama ptice na odmaraju
3. san za životinje zimski spremaju se šumske

• proširivanje rečenica u zagradama zadanim riječima tako da imaju smisla:

1. Torta je ispunjena kremom. (bakina, voćnom)
2. Po livadi trče djeca. (vesela, cvjetnoj)
3. Zabavljen igrom dječak se nasmijao. (veselo, novom)
4. Izmoren konj se odmarao. (utrkom, dugo)
5. Šuma je ispunjena pjevanjem. (proljetna, ptičjim)

• stavljanje svake rečenice na pravo mjesto kako bi se dobila priča:

Pojeo sam je.	Jesi li je oprao?
Gdje ti je jabuka?	Ogulio sam koru.
I nju sam pojeo.	Što si učinio s korom?

• otkrivanje „suvišnih“ riječi u nizovima:

1. tužan, klonuo, žalostan, dubok
2. hrabar, glasan, smion, odvažan
3. slab, krhak, dugačak, lomljiv
4. pametan, ponosan, bistar, razborit

Od pomoći djetetu može biti i savladavanje rada na računalu. Navedeno će znatno olakšati pravljenje bilježaka tijekom nastave unutar cijelog školovanja. Ako se koristi računalni rad, potrebno je djetetu prilagoditi font slova koji mu je pritom najuočljiviji i najpregledniji (posebno kada je prisutna i disleksija). 

Kao što naglašavaju mnogi stručnjaci, tako je i vrlo jednostavno pronaći u brojnim znanstvenim radovima naglaske na ranom otkrivanju i rehabilitaciji disgrafije kao glavnom načinu rješavanja ovog problema.

Poznati znanstveni časopis Školski vjesnik: časopis za pedagogijsku teoriju i praksu ističe disleksiju i disgrafiju kao specifične poteškoće u učenju koje mogu postati ozbiljan problem kada dijete krene u školu te indirektno utjecati na cjeloživotno obrazovanje djeteta.

Početak terapijskog rada s djetetom je najvažniji dio jer otkrivanje i liječenje u ranoj dobi mogu značiti i potpuno ublažavanje simptoma ovih poteškoća. Time se ujedno i sprječava moguće nastajanje nezadovoljstva sobom i vlastitim uspjehom te problema u socijalnoj prilagodbi s drugom školskom djecom.

• disgrafija
• disleksija
• logoped
• logopedske vježbe
• psihoterapija
• vježbe za disgrafiju

Učitaj više izvora