Bake i djedovi imaju veliku važnost u životima svojih unuka. Zahvaljujući svojem bogatom životnom, ali i roditeljskom iskustvu, mogu biti vrijedan izvor pomoći i podrške svojoj djeci i unucima. Oni su ujedno roditelji, učitelji, ali i najbolji prijatelji.

Jedna od njihovih važnih zadaća je i prenošenje znanja o obiteljskim korijenima i kulturnom nasljeđu obitelji, posebno onih vrijednih životnih lekcija koje su samostalno naučili upravo zato što su prošli kroz brojna iskušenja i poteškoće.

Međutim, jako je važno da bake i djedovi imaju pozitivan stav prema roditeljskim odgojnim metodama svoje djece, kako bi i odnos s unucima bio kvalitetan, koristan i obogaćujući svim stranama.

Zašto su važni bake i djedovi?

Bake i djedovi imaju bogato roditeljsko i životno iskustvo. Osim što mogu biti glavni izvor podrške svojoj djeci, ujedno mogu svakodnevno pružati ohrabrenje i pokazivati pozitivne primjere suradnje u odgoju svojih unuka. Time se među njima povećava povjerenje i jača povezanost s djecom, unucima i općenito cijelom obitelji.

Roditelji često nemaju toliko vremena ili znanja o svim tim vezama i korijenima, a unucima je itekako zanimljivo slušati o starim obiteljskim pričama ili čak kasnije o istima i istraživati, kako bi obogatili svoje obiteljsko i kulturno nasljeđe. Time ujedno saznaju odakle potječu, tko su njihovi preci i kakve su živote vodili.

Nekima je to obogaćujuće, a nekima i oslobađajuće, posebno ako postoje određene traume koje su preci proživjeli, a razriješili su se daljnjim narativom i osvještavanjem ponašanja koj su nesvjesno naslijedile mlađe generacije koje ih napokon mogu iskorijeniti i promijeniti u pozitivnijem smjeru.

Istraživanja su potvrdila da adekvatna uključenost baka i djedova u odgoj unuka tijekom djetinjstva, ostvarena kroz podržavajuće kontakte i emocionalnu bliskost, rezultira pozitivnim posljedicama u emocionalnom razvoju, kognitivnom funkcioniranju i društvenoj prilagodbi u ranoj odrasloj dobi unuka.

Lekcije koje djeca nauče tijekom kvalitetnog vremena sa svojim bakama i djedovima itekako se nastavljaju u odrasloj dobi, a zahvaljujući tome se istinske vrijednosti mogu prenositi, posebno one povezane s moralnim i duhovnim razvojem, poštivanjem i uvažavanjem te zahvalnošću i autentičnošću.

Bake i djedovi nekad i danas

Roditeljima koji su do jučer aktivno sudjelovali u odgoju svoje djece nije tako lako prijeći u uloge baka i djedova, ponekad nazivanih “pasivnim” sudionicima u odgoju svojih unuka. Nove uloge zahtijevaju brojne prilagodbe i poprilično su aktivne, posebno zato što bakama i djedovima obično dolaze tijekom kasnih srednjih godina.

To od njih zahtijeva usvajanje novih uvjerenja i ponašanja u skladu s roditeljskim metodama njihove odrasle djece koja odgajaju svoju djecu u novim životnim i društvenim okolnostima.

Mnoge današnje mlade obitelji žive potpuno drugačijim životima nego što su njihovi roditelji. Sve je manje višegeneracijskih kućanstava u kojima su bake i djedovi stalno prisutni u odgoju svojih unuka, čime djelomično predstavljaju čak ponekad i primarne skrbnike.

Takva situacija zahtijeva puno više truda i rada u kontekstu ostvarivanja suradnje s roditeljima oko njihovih odgojnih metoda i poštovanja zajedničkih dogovora u odgoju unuka.

Iako ovakva situacija prilično rasterećuje primarne skrbnike, odnosno roditelje, posebno zato što uvijek imaju mogućnost ostaviti baki ili djedu dijete na privremeno čuvanje, ponekad može dovesti do konflikata ako se stavovi u vezi odgoja prilično razlikuju ili pak ne ostavljaju prostora za kompromis.

Češći je slučaj da su bake i djedovi udaljeni od svoje djece i unuka, ponekad čak i stotinama kilometara, te je tada njihovo vrijeme s unucima prilično ograničeno i uglavnom svedeno na zabavu.

Drugim riječima, takvi bake i djedovi uglavnom provode vrijeme s unucima kada im djeca dolaze na godišnje odmore u vremenu koje je lišeno svakodnevnih stresnih aktivnosti i obveza i tijekom kojega nije potrebno redovito dogovaranje i poštivanje rasporeda.

Iako su takvi periodi rijetki i prilično vremenski limitirani, uglavnom su manje opterećujući i ostavljaju bakama i djedovima više prostora za ostvarivanje željenih iskustava u novim ulogama.

Transgeneracijska iskustva i promjene

Treba uzeti u obzir da i bake i djedovi imaju svoju osobnu i obiteljsku povijest koja je ponekad bila teška i popraćena traumatskim iskustvima. Nažalost, oni koji nisu toga svjesni ili koji takve situacije nikad nisu emocionalno proradili, mogu svoje traume ili praznine nastojati rješavati preko generacija koje tek dolaze.

Upravo to često smeta roditeljima koji nastoje odgajati svoju djecu na neki drugačiji način nego što su njihovi roditelji njih odgajali, ali u tome ne dobivaju podršku od svojih roditelja, odnosno baka i djedova, koji slijede svoje uvriježene odgojne metode ili pak nemaju nikakve.

Jednostavan primjer su roditelji koji su odrastali i živjeli u neimaštini tijekom odgoja svoje djece i koji u ulogama baka i djedova žele priuštiti svojim unucima sve ono što nisu mogli svojoj djeci. To je lijepo i pohvalno, ali treba imati svoje granice kako bi unuci iz toga zaista izvukli dobre lekcije, a ne samo ono materijalno i raspadljivo što ne usađuje prave vrijednosti.

Iako im njihova djeca generalno ne zamjeraju neimaštinu u kojoj su odrastali jer su mnogi od njih zbog takvog iskustva naučili što znači boriti se za sebe, mogu im zamjerati ponašanje prema njihovoj djeci, odnosno unucima kojima žele priuštiti sve “zdravo za gotovo”, posebno ako je to suprotno od onoga čemu ih roditelji žele naučiti.

Transgeneracijske traume rješavaju se osvještavanjem i verbaliziranjem, a nikako ne kompenziranjem na prethodno navedeni način. Svatko od nas će imati priliku pokazati vještine emocionalne inteligencije i psihološke spremnosti za situacije u kojima će život nemilosrdno testirati koliko smo izdržljivi.

Upravo zato je dobro slušati mudre savjete onih starijih, ali ostaviti prostora da određena iskustva samostalno proživimo i o njima sami odlučujemo, jer je upravo to posebnost svakoga tko želi ostvariti autentičan život.

Ovdje itekako treba naglasiti i da je doprinos značajnih drugih, posebno baka i djedova, kod unuka koji su na bilo koji način doživjeli traumatska iskustva u ranoj dobi itekako važan i iscjeljujući.

Kod djece koja nemaju adekvatnu roditeljsku skrb zbog bilo kojih razloga, bake i djedovi koji su preuzeli adekvatnu brigu za njih vjerojatno su ih sačuvali od težih posljedica te tako potaknuli razvoj psihološke otpornosti, izuzetno važne karakteristike emocionalne inteligencije kod djece koja igra važnu ulogu u odrasloj dobi.

Zaključak – trebamo jedni druge!

Bake i djedovi su važni sudionici u odgoju unuka. Međutim, važno je naglasiti dvosmjernost ovog odnosa jer su i unuci itekako važni u kvalitetnom i aktivnom starenju baka i djedova. Komunikacija koju bake i djedovi imaju s unucima može im pomoći na brojne načine – fizički da se puno više kreću, a psihički da su mentalno aktivni i prilagodljivi u praćenju brzog dječjeg razvoja.

U tome svemu je jedna velika prednost i socijalizacija koju unuci pružaju svojim bakama i djedovima tako što ih tijekom brojnih šetnji i čuvanja dovode u doticaj s drugim roditeljima, bakama i djedovima, učiteljima i sl. Upravo tako preveniraju osjećaj izolacije i usamljenosti koji je čest u starijoj odrasloj dobi.

Nažalost, ponekad neriješeni problemi prevladaju u obiteljskoj dinamici te stanu na put kvalitetnim i podržavajućim odnosima između baka i djedova te njihovih unuka.

Neovisno o tome tko je takve probleme inicirao, bilo bi dobro barem pokušati pronaći zajednički jezik kako bi djeca i unuci mogli uživati blagodati zdravih odnosa sa svojim starijima.

Pročitajte i ove članke:

• 10 životnih lekcija koje su nas naučile naše bake
• Vrtić, “baka servis” ili dadilja: Jedno od najspornijih pitanja za roditelje! Evo što je najbolje za dijete prema mišljenju psihologinje
• Transgeneracijska trauma: Bol koja se prenosi šutnjom! Psihijatar Darko Marčinko otkriva sve o procesu koji nas određuje.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Pokrovitelj Poliklinika Aviva

Poslušajte Momčila Otaševića i stručnjake te besplatno izmjerite PSA

• Nova Studio
• 1 min čitanja

• bake i djedovi
• odgoj
• savjeti psihologinje
• transgeneracijska trauma