Vrtić, “baka servis” ili dadilja: Što je najbolje za dijete?
- Budite prvi i komentirajte!
- 4 min čitanja
Povratak na posao i traženje kvalitetne skrbi za dijete mnogim roditeljima predstavlja stres. Unatoč brojnim mogućnostima koje su se s vremenom pojavile, pitanje brige o djeci jedno je od najspornijih za roditelje, posebno kada moraju izabrati između vrtića, “baka servis” skrbi ili dadilje.
Mnogi roditelji se osjećaju zbunjeno i traže stručne savjete kako bi donijeli najbolju odluku za svoje dijete, a pritom im različita iskustva iz okoline otežavaju odabir najbolje skrbi za svoje dijete.
Vrtić, “baka servis” ili dadilja?
Prema objektivnim mjerama i stručnim studijama koje su se provodile u posljednjih nekoliko godina, prve tri godine i dalje predstavljaju vrlo osjetljiv period za malu djecu. U tom razdoblju za djecu je najbolje ostajanje kod kuće, ako je to ikako moguće. Naravno, mnogo roditelja nema taj luksuz jer se moraju vratiti na poslove, no neki od njih ipak uspijevaju u takvoj organizaciji.
No, prije definiranja prostora kao važnog čimbenika, treba svakako uzeti u obzir da kućna njega i nije najbolja opcija ako su u pitanju nestrpljivi roditelji ili nezainteresirana dadilja koja brine o djetetu.
U tom slučaju bolje je odabrati vrtić, ali ipak imati na umu da je tijekom prve tri godine života poželjno ipak manje sati u vrtićkoj skrbi.
Neke studije sugeriraju manje od 30 sati tjedno u vrtićkoj skrbi. Stoga, ako je ikako moguće, roditeljima se preporučuje barem kasnije odlaženje djece u vrtić ili ranije vraćanje kući, tako da ne provode većinu dana izvan kuće i bez roditeljske skrbi.
Vrtić – da ili ne?
Polazak u vrtić je velik korak za svako dijete, a ovisno o dobi polaska u vrtić i djetetovim karakteristikama ličnosti, prilagodba će biti teža ili lakša. Prakticiranje novih rutina, susretanje s novim autoritetima i upoznavanje nove djece predstavljaju glavna obilježja vrtića s kojima se svako dijete nosi na svoj način.
Mnogi roditelji se najviše brinu koliko traje prilagodba djeteta na vrtić i kako biti siguran da je dijete spremno za vrtić. Za neku djecu je prilagodba na vrtić jednostavna i bezbolna, no mnoga djeca doživljavaju intenzivne emocije tijekom prvih odvajanja od roditelja, prilagodbe na nove ljude i okruženje. Stoga nije neobično da dijete ne želi u vrtić, posebno prvih nekoliko tjedana.
Kada je u pitanju adapatacija na vrtić, psihologija izdvaja mogućnost pojave separacijske anksioznosti, odnosno teškog odvajanja djece od roditelja, što rezultira visokostresnim posljedicama i za roditelje i za djecu.
Napuštanje roditelja predstavlja ulazak u nepoznato i izlazak iz sigurne baze, što posljedično može stvoriti tjeskobu i strah u istim ili sličnim situacijama.
Pročitajte članak “Prilagodba djece na vrtić: Za mnoge je ovo razdoblje intenzivno! Psihologinja otkriva kako ga olakšati“.
Vrtić ili dadilja?
Imajući na umu da je danas posao dadilje reguliran dodatnim usavršavanjima i edukacijama, certificirana dadilja je u brojnim zemljama postala popularniji izbor od vrtića, posebno kada su u pitanju mala djeca. Često ih nazivamo “tetama čuvalicama”, a najvažnije je da uspiju razviti odnos privrženosti i povjerenja s djetetom, u čemu mnoge od njih i uspiju.
U tom slučaju je izbor dadilje druga najkvalitetnija vrsta skrbi nakon roditelja. Ono što je prednost kod dadilja jest fleksibilnost, ali i usmjerenost na dijete.
Pritom se skrb odvija u roditeljskom domu što predstavlja poznati teritorij djeci, a certificirane dadilje imaju dovoljno znanja za pružanje poticajnih aktivnosti prilagođenih dječjoj dobi, što im također daje veliku prednost.
Nadalje, djeca koja ne idu u vrtić najviše ostaju zakinuta za socijalne interakcije s drugom djecom. No, dadilje su spremnije na odlaske s djecom u parkove i igraonice gdje je više djece njihove dobi, zbog čega se češće događaju interakcije važne za razvoj socio-emocionalnih vještina kod djece.
“Baka servis” – da ili ne?
Ljudi kojima roditelji uglavnom najviše vjeruju po pitanju brige za djecu su upravo njihovi roditelji. Gledajući iz perspektive da su i sami “dobro ispali”, često se odlučuju za bake i djedove, a i istraživanja sugeriraju da je ovakva vrsta skrbi visoke kvalitete.
Međutim, i to je podložno promjenama ovisno o tome koja je dob djece, koliko su bake i djedovi psihofizički spremni za takvu vrstu odgovornosti te koliko je moguće prilagoditi svjetove ova dva dobna ekstrema.
Postoje i dugoročne koristi od toga da se o djeci brinu bake i djedovi. Istraživanja su pokazala da su djeca koja su bliska sa svojim bakama i djedovima emocionalno prilagođenija te je manje vjerojatno da će kasnije imati probleme s mentalnim zdravljem.
Čini se da je proces obostran jer bake i djedovi uspijevaju duže očuvati mentalnu fleksibilnost zahvaljujući skrbi za dijete.
Najčešće se događaju svađe oko prehrane djece s obzirom na to da bake i djedovi ne žele provoditi strogi autoritet kao roditelji, naglašavajući da to nije njihova odgovornost i da djeca takve stvari ne vole. Da bi ovakva skrb ostala kvalitetna, potrebni su dobar plan i dogovor odraslih.
Što je zapravo važno pri odabiru?
Nije toliko važno tko čuva djecu i u kojem prostoru koliko je važno dobiva li dijete dovoljno ljubavi, pažnje i stabilnosti od strane osobe koja ga čuva. Iako je u ranom djetinjstvu jako važna skrb kod kuće, važnije su osjetljivost i toplina, kao i kvaliteta okruženja u kojem dijete boravi.
Pritom je važno imati na umu da je obitelj najvažniji stup stabilnosti koji dijete može dobiti ako su roditelji u dobrom odnosu, susretljivi, poticajni i pozitivno angažirani s djetetom.
Odgoj koji će roditelji odabrati treba biti isključivo njihova odluka koju će donijeti u skladu s vlastitim mogućnostima. Stručnjaci uvijek potiču roditelje da donesu odluke uzimajući sve faktore u obzir, od djetetove dobi i karaktera do vlastitih želja i mogućih prilika.
Ako se odlučuju za druge skrbnike, roditelji svakako moraju biti upućeni u stručnost odgajatelja koje odabiru, ali i odnos povjerenja koji razvijaju s djecom tijekom prilagodbe.
Kvaliteta skrbi koju odaberu čini razliku u socijalnim, kognitivnim, zdravstvenim i emocionalnim ishodima. Ako je ikako moguće, malu djecu je najbolje ostaviti kod kuće prve tri godine, a nakon toga vrtićki i predškolski odgoj ima mnoge prednosti za dijete.
Pročitajte i ove članke:
- Odgoj djece danas i nekad: Dogodio se veliki preokret u roditeljskim očekivanjima! Evo objašnjenja psihologinje
- Bake i djedovi: Zašto je važan kontakt s njima?
- Separacijska anksioznost: Poremećaj koji može značajno otežati svakodnevno funkcioniranje! Psihologinja otkriva simptome i što učiniti.
Tekst Dana
Za vas izdvajamo
12 vježbi s vlastitom težinom za izgradnju mišića
- Tomislav Stanić
- 4 min čitanja
- baka servis
- briga od djeci
- dijete ne želi u vrtić
- djeca koja ne idu u vrtić
- posao dadilje
- stabilnost
- vrtić - da ili ne
- vrtić ili dadilja
- Matthews, D. (2017). Preschool, Nanny, Parental Care, Daycare? What’s Best? Psychology Today.
- Berk, L. E. (2008). Psihologija cjeloživotnog razvoja. Naklada Slap: Jastrebarsko.