Kardiomiopatija, ili bolje rečeno kardiomiopatije (tri vrste), su bolesti srčanog mišića s njegovim strukturnim i funkcijskim promjenama. Kardiomiopatijama nazivamo bolesti kojima nasljedno ili stečeno uspijemo dokazati primaran poremećaj srčanog mišića.

U svakodnevnoj praksi kardiomiopatijama se pogrešno nazivaju sva oštećenja srčane funkcije bez obzira na uzrok (oštećenja funkcije zbog arterijske hipertenzije, koronarne bolesti ili bolesti srčanih zalistaka).

Kardiomiopatiju uzrokuje smanjenje rastezljivosti srčanog mišića i otežano punjenje srčanih klijetki krvlju, što dovodi do slabog dotoka krvi u ostatak tijela.

Kardiomiopatija može uzrokovati razne srčane bolesti i poteškoće te može biti kobna ako se ne liječi na vrijeme.

Razlikujemo 3 vrste kardiomiopatije:

• Dilatacijska kardiomiopatija – je najčešći tip kardiomiopatije koju karakterizira proširenje srčanih šupljina i smanjenje sistoličke funkcije lijeve klijetke. Kod ovakvog tipa kardiomiopatije, lijeva klijetka gubi sposobnost pumpanja krvi, odnosno slabi. Dilatacijska kardiomiopatija može pogoditi osobe svih životnih dobi, no javlja se češće kod onih u srednjoj životnoj dobi. Simptomi su: zaduha, oticanje nogu i abdomena, opća slabost, nemogućnost podnošenja fizičkih napora.
• Hipertrofijska kardiomiopatija – uključuje neravnomjerno zadebljanje srčanog mišića koje otežava pumpanje krvi. Ona se može razviti u bilo kojoj životnoj dobi, no češća je kod djece. Simptomi su: zaduha, poremećaj svijesti, bolovi u području prsišta, osjećaj nepravilnog srčanog ritma.
• Restrikcijska kardiomiopatija – karakterizirana je oštećenjem sistoličke funkcije klijetki (izbacivanje krvi iz srčanih klijetki). Nalazimo proširenja obiju pretklijetki.

Kardiomiopatija – uzroci

Vodeći uzroci kardiomiopatije su još uvijek nepoznati, no tijekom liječenja i istraživanja otkriveni su neki od čimbenika koji doprinose ovakvom tipu oštećenja:

• genetska predispozicija,
• hipertenzija (visoki krvni tlak),
• oštećenje srčanog tkiva iz prethodnog srčanog udara,
• metabolički poremećaji kao što su pretilost, dijabetes i bolesti štitnjače,
• nutritivni nedostaci esencijalnih vitamina i minerala,
• pretjerana konzumacija alkohola,
• konzumacija kokaina, amfetamina i steroida,
• liječenje kemoterapijom ili zračenjem,
• grušanje krvi.

Kardiomiopatija može nastati kao posljedica mutacije gena (nasljedna kardiomiopatija) ili može biti posljedica oštećenja štetnim tvarima/procesima (stečena kardiomiopatija).

Kardiomiopatija – simptomi

Kardiomiopatija u ranoj fazi uglavnom ne uzrokuje simptome, no kako napreduje obično se pojavljuju simptomi kao što su:

• kašalj,
• umor i opća slabost,
• zaduha,
• oticanje gležnjeva i nogu,
• nadutost u trbuhu zbog nakupljanja tekućine,
• nepravilni otkucaji srca,
• bol u prsima,
• moguće vrtoglavice,
• moguća nesvjestica,
• nepodnošenje fizičkih napora.

Bez obzira od koje vrste kardiomiopatije bolujete, simptomi se mogu pogoršati ako se ona ne liječi. Pogoršanje simptoma ovisi od osobe do osobe pa se kod nekih ljudi simptomi vrlo brzo pogoršaju, dok kod drugih bolest napreduje postupno.

Preporučujemo vam da se obratite liječniku ako osjetite bilo koji od navedenih simptoma.

Isto tako odmah zatražite hitnu liječničku pomoć ako osjetite teškoće pri disanju, nesvjesticu ili bol u prsima, koja traje više od nekoliko minuta.

Kardiomiopatija – dijagnoza

Dijagnoza se postavlja na osnovi kliničkog pregleda, uzimanja anamneze (posebno sličnih stanja u obitelji), ultrazvuka srca i kateterizacije srca. Kateterizacija je invazivna pretraga koja se izvodi uvođenjem tankih katetera kroz arteriju ili venu do srčane šupljine, uz pomoć rendgenskog uređaja.

Informacije u procjeni težine bolesti daju ergometrija i 24-satni holter EKG. EKG monitor bilježi električne signale iz srca putem nekoliko elektroda pričvršćenih za prsni koš. Tijekom snimanja pacijent je obavezan o svojim aktivnostima voditi evidenciju.

Kardiomiopatija – liječenje

Liječenje ovisi o tipu kardiomiopatije kojeg imate. 

Liječenje dilatacijske kardiomiopatije uglavnom uključuje lijekove koji poboljšavaju sposobnost i funkcije srčanog mišića, kao i protok krvi, reguliraju krvni tlak, usporavaju otkucaje srca i uklanjaju višak tekućine iz tijela.

Nefarmakološki postupci uključuju revaskularizaciju miokarda (uspostavljanje protoka krvi kroz onaj dio srca kroz koji je protok krvi bio smanjen ili prekinut) i ugradnju elektrostimulatora srca. 

U završnom stadiju dilatacijske kardiomiopatije kod nekih osoba jedini je način liječenja transplantacija srca.

Hipertrofijska kardiomiopatija se primarno liječi lijekovima koji usporavaju pogoršanje bolesti te smanjuju simptome i moguće rizike.

U određenim slučajevima, ovakav tip kardiomiopatije se liječi odstranjenjem dijela zadebljanog srčanog mišića kirurškim putem.

Restrikcijska kardiomiopatija liječi se lijekovima koji smanjuju simptome i poboljšavaju kvalitetu života (diuretici, blokatori kalcijevih kanala i antiaritmici), a samo u iznimnim slučajevima transplantacijom srca.

Ne postoji specifičan lijek za liječenje ove bolesti.

Najbolji tretman za usporavanje bolesti su lijekovi i poštivanje liječničkih savjeta. Morat ćete promijeniti pristup i način života te posložiti prioritete. 

• bolesti srca
• hipertrofijska kardiomiopatija
• kardiomiopatija
• restrikcijska kardiomiopatija
• srčane bolesti