Hipertrofična kardiomiopatija – uzroci, simptomi i liječenje

Budite prvi i komentirajte!
4 min čitanja

Kreni Zdravo

Hipertrofična kardiomiopatija je bolest srčanog mišića (miokarda), a osnovna karakteristika je njegovo zadebljanje (hipertrofija). Takav zadebljali srčani mišić može otežati rad srca pri pumpanju krvi.

Bolest se kod ljudi rijetko ”otkrije” jer osobe imaju malo simptoma i mogu voditi normalan život bez značajnih problema.

Međutim, kod malog broja ljudi s hipertrofičnom kardiomiopatijom, zadebljali miokard može uzrokovati otežano disanje, bol u prsima ili probleme u provodnom sustavu srca, što rezultira po život opasnim nenormalnim ritmom srca (aritmija).

Hipertrofična kardiomiopatija može uzrokovati iznenadnu smrt kod sportaša.

Hipertrofična kardiomiopatija – uzroci

Hipertrofična kardiomiopatija obično je uzrokovana genskim promjenama, odnosno njihovom mutacijom, a posljedica je abnormalno zadebljanje srčanog mišića.

Čak 70% mutacija je u genima koji kodiraju za 𝛃-miozin, tropomiozin i troponin T, građevne jedinice srčanog mišića. Osobe s hipertrofičnom kardiomiopatijom također imaju abnormalni raspored stanica srčanog mišića što kod nekih ljudi rezultira aritmijom.

Jačina hipertrofične kardiomiopatije značajno varira.Većina ljudi s hipertrofičnom kardiomiopatijom imaju oblik bolesti u kojem zid (septum) između dvije komore srca (klijetki) postaje proširen i ometa protok krvi iz srca. To stanje se ponekad naziva opstruktivna hipertrofična kardiomiopatija.

Hipertrofična kardiomiopatija je obično nasljedna, ali do 50% slučajeva je sporadično. Šanse su 50 % da će dijete roditelja s hipertrofičnom kardiomiopatijom naslijediti genetsku mutaciju za tu bolest.

Hipertrofija uglavnom dovodi do ukočenosti i nerastezljivosti srčanih šupljina. Stvara se otpor punjenju krvi, bilježi se porast tlaka na kraju dijastole i posljedično tlak u plućnim venama. Hipertrofija označava zadebljanje stijenke srca i to pretežito stijenke lijeve klijetke.

Hipertrofična kardiomiopatija – komplikacije

Ako su neke stanice srčanog mišića oštećene, dolazi do zadebljanja srčanih stijenki kako bi se nadoknadio taj nedostatak. U teškim slučajevima oštećene stijenke mogu oslabiti cirkulaciju kroz srce.

Mnogi ljudi s hipertrofičnom kardiomiopatijom (HKM) ne doživljavaju značajne zdravstvene probleme. No, neki ljudi imaju komplikacije kao što su:

aritmija,
atrijska fibrilacija – poremećaj srčanog ritma koji nastaje u pretkomorama,
ventrikularna tahikardija – brzi srčani ritam koji nastaje u klijetki,
opstruiranje protoka krvi – ometanje protoka krvi,
dilatacijska kardiomiopatija – proširenje lijeve klijetke u kombinaciji sa sistoličkom disfunkcijom klijetke,
problemi mitralnog zaliska – mitralna stenoza,
zatajenje srca,
iznenadna srčana smrt.

Hipertrofična kardiomiopatija može izazvati iznenadnu smrt u ljudi svih dobnih skupina, ali najčešća je u osoba mlađih od 30 godina.

Hipertrofična kardiomiopatija – simptomi

Simptomi se uglavnom pojavljuju između 20. i 40. godine života. Pojava simptoma najčešće je vezana uz napor. Krvni tlak i srčana frekvencija obično su normalni, a znakovi koji ukazuju na povećanje venskog tlaka uglavnom su rijetki.

Znakovi i simptomi hipertrofične kardiomiopatije mogu uključivati jedan ili više od sljedećeg:

kratkoća daha (dispneja) – posebno tijekom vježbanja,
bol u prsima,
nesvjestica (sinkopa) – pogotovo za vrijeme ili neposredno nakon vježbanja ili napora,
palpitacije srca,
šum srca – liječnik može otkriti prilikom slušanja srca.

Hipertrofična kardiomiopatija – dijagnoza

Ako imate bilo koji od spomenutih simptoma, obratite se liječniku koji će vas uputiti na dijagnostičke pretrage poput elektrokardiograma (EKG), rendgenskog snimanja grudnog koša ili magnetsku rezonancu. Na tim je slikovnim pretragama moguće uočiti promjene koje se događaju kod uvećanja srca poput asimetričnog povećanja zida lijeve klijetke, što će dodatno potvrditi ili isključiti dijagnozu.

Moguće je izvesti i biopsiju (vađenje komadića mišića radi mikroskopske analize).

Dvodimenzionalni doplerski ultrazvuk srca može razlikovati tipove kardiomiopatije te odrediti stupanj opstrukcije izlaznog trakta. Ponekad je potrebno napraviti kateterizaciju srca, ali samo kada je u pitanju invazivno liječenje. Moguće je izvesti i test vježbe sa stalnim mjerenjem tlaka.

Hipertrofična kardiomiopatija – liječenje

Hipertrofična kardiomiopatija se u pravilu ne može izliječiti, mogu se tek ublažiti simptomi. Uglavnom se pri liječenju koriste beta-blokatori i diuretici. Kod malog broja ljudi kod kojih postoji opravdana opasnost od zatajivanja srca obavlja se transplantacija srca. Godišnja smrtnost iznosi do 3% za odrasle, međutim postotak je puno veći kod djece.

Stopa smrtnosti obrnuto je proporcionalna dobi kada su se pojavili simptomi, najčešće u pacijenata koji su bili reanimirani nakon srčanog zastoja.

Prognoze su izrazito nepovoljne za mlade bolesnike koji u obiteljskoj anamnezi imaju zabilježen slučaj iznenadne srčane smrti.

Cilj liječenja hipertrofične kardiomiopatije je olakšati simptome i spriječiti iznenadne srčane smrti u osoba s visokim rizikom. Specifično liječenje ovisi o težini simptoma.

Opcije su:

Lijekovi – koriste se lijekovi za opuštanje srčanog mišića i usporavanje otkucaja srca, tako da srce može pumpati učinkovitije. Liječnik vam može preporučiti beta blokatore, blokatore kalcijevih kanala ili lijekove za kontroliranje ritma srca.
Atrijske fibrilacije – liječnik vam može propisati lijekove za razrjeđivanje krvi kako bi se smanjio rizik od krvnih ugrušaka.
Mijektomija – Septum (pregrada) između klijetki može izrazito zadebljati kod hipertrofične kardiomiopatije što dovodi do smetnji prolaska krvi u srcu. Kirurški se uklanja prekomjerno mišićno tkivo.

Hipertrofična kardiomiopatija je povezana s velikim brojem bolesti te je prilikom liječenja potrebno isključiti ostale uzročnike hipertrofije srca, kao što su npr. arterijska hipertenzija te insuficijencije ili stenoze aortalnog ili mitralnog ušća.

Moglo bi Vas zanimati: