Majmunske boginje su bolest koja se prenosi virusom. Po strukturi je virus sličan onom zaslužnom za velike boginje. Epidemija bolesti velikih boginja iskorijenjena je u prošlom stoljeću uspješnom primjenom cjepiva. Povremeno su se majmunske boginje javljale izvan Afrike, gdje se nalazi njihov prirodni rezervoar, kod izoliranih slučajeva putnika i onih koji su s njima došli u kontakt.

Majmunske boginje – bolest

Prvi slučaj majmunskih boginja koji je nedavno zainteresirao javnost prijavila je Britanska agencija za zdravstvenu sigurnost 7. svibnja i vjeruje se da je bio uvezen. Još šest slučajeva potvrdili su do 16. svibnja, bez nedavne povijesti putovanja u endemska područja. Svi slučajevi prijavljeni 16. svibnja bili su muškarci koji su se identificirali kao muškarci koji imaju spolne odnose s muškarcima (MSM).

Majmunske boginje u Hrvatskoj

U međuvremenu je prisutnost majmunskih boginja zabilježena u Portugalu, Španjolskoj, Austriji, Sloveniji itd., a sinoć je prvi slučaj potvrđen PCR testom i u Hrvatskoj. Riječ je o muškarcu koji je boravio u Italiji i Španjolskoj. Ima blagi oblik bolesti i nalazi se u kućnoj izolaciji, doznaje DNEVNIK.hr od ravnateljice Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” Alemke Markotić.

Majmunske boginje – prijenos

Majmunske boginje se najčešće javljaju endemski na području Afrike, u zemljama centralnog i zapadnog područja tog kontinenta. Unatoč imenu, majmuni nisu primarni rezervoar virusa, već se slučajno zaraze u kontaktu s drugim životinjama i njihovim izlučevinama.

Boginje prelaze na ljude u kontaktu s bolesnim životinjama, odnosno njihovim izlučevinama putem oštećene kože ili sluznice.

S čovjeka na čovjeka bolest se prenosi kapljičnim putem (bliskim kontaktom) te u kontaktu s kožnim promjenama koje nastaju kod oboljelog. Postoji i mogućnost prijenosa spolnim putem posebno u populaciji muškaraca koji imaju seks s muškarcima.

Pročitajte članak “Američki CDC potvrdio lokalni prijenos majmunskih boginja: Širi se među članovima obitelji i bliskim kontaktima“.

Majmunske boginje – simptomi

Razdoblje inkubacije (interval od infekcije do pojave simptoma) majmunskih boginja obično je 6 – 13 dana, ali može biti u rasponu 5 – 21 dan.

Infekcija se može podijeliti u dva razdoblja:

• razdoblje invazije (traje između 0 – 5 dana) – karakteriziraju ga groznica, intenzivna glavobolja, limfadenopatija (oticanje limfnih čvorova), bol u leđima, mijalgija (bolovi u mišićima) i intenzivna astenija (nedostatak energije); limfadenopatija je posebnost majmunskih boginja u usporedbi s drugim bolestima koje se u početku mogu činiti sličnima (vodene kozice, ospice, velike boginje)
• kožne promjene – obično počinju u roku od 1 – 3 dana od pojave groznice; osip ima tendenciju da bude koncentriraniji na licu, rukama i nogama; također su pogođene sluznice usne šupljine (u 70 % slučajeva), genitalije (30 %), kao i rožnica.

Osip se postepeno razvija od makula (lezija s ravnom bazom) do papula (blago povišene čvrste lezije), vezikula (lezija ispunjenih bistrom tekućinom), pustula (lezija ispunjenih žućkastom tekućinom) i kora koje presušuju i padaju. Broj lezija varira od nekoliko do nekoliko stotina. U teškim slučajevima lezije se mogu spojiti dok se veliki dijelovi kože ne izljušte.

Majmunske boginje su obično samoograničavajuća bolest sa simptomima koji traju 2 – 4 tjedna. Teški slučajevi javljaju se češće među djecom i povezani su sa zdravstvenim stanjem pacijenta i prirodom komplikacija. Imunološki nedostaci zbog kroničnih bolesti mogu dovesti do lošijih ishoda.

Komplikacije majmunskih boginja mogu uključivati:

• sekundarne infekcije
• bronhopneumoniju
• sepsu
• encefalitis 
• infekciju rožnice s gubitkom vida.

Nije poznato u kojoj se mjeri može pojaviti asimptomatska infekcija.

Majmunske boginje – smrtnost

Omjer smrtnih slučajeva majmunskih boginja povijesno se kretao 0 – 11 % u općoj populaciji i veći broj slučajeva je uključivao boginje kod djece. U novije vrijeme omjer smrtnih slučajeva bio je oko 3 – 6 %.

Majmunske boginje – liječenje

Za majmunske boginje nije dostupno posebno cjepivo ili liječenje. Liječenje je simptomatsko i potporno, uključujući prevenciju i liječenje sekundarnih bakterijskih infekcija. Trenutno ne postoji cjepivo koje je posebno licencirano za upotrebu protiv majmunskih boginja.

Upute za bolesnike možete pronaći na internetskoj stranici Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”.

Majmunske boginje – cjepivo

Iako je cijepljenje protiv velikih boginja u prošlosti bilo zaštitno, osobe mlađe od 40 do 50 godina (ovisno o zemlji) danas mogu biti podložnije majmunskim boginjama zbog prestanka kampanja cijepljenja protiv velikih boginja na globalnoj razini nakon iskorjenjivanja bolesti (velike boginje pandemija). Cijepljenje protiv velikih boginja se kroz nekoliko opservacijskih studija pokazalo oko 85 % učinkovito u sprječavanju majmunskih boginja.

Mjere kontrole usmjerene su na smanjenje prijenosa s čovjeka na čovjeka:

• ranim prepoznavanjem, specijalističkom procjenom i laboratorijskim istraživanjem
• izolacijom zaraženih pacijenata
• provedbom odgovarajućih mjera prevencije i kontrole infekcija u zdravstvenim ustanovama (standardne, kontaktne i kapljične mjere opreza)
• ranim otkrivanjem mogućih novih slučajeva praćenjem kontakata u uvjetima izbijanja epidemije.

Cjepivo protiv velikih boginja može se ponuditi kontaktima, uključujući:

• zdravstvenim radnicima koji se brinu o pacijentima
• osobama koje reagiraju na prvoj liniji
• osobama s bliskim kontaktom izloženosti majmunskim boginjama u kontekstu epidemije.

Pročitajte i članak “Virus veći od koronavirusa: Ovo su prva 3 simptoma majmunskih boginja, u obzir dolazi “prstenasto cijepljenje”“.

• cjepivo
• komplikacije
• majmunske boginje
• mjere
• osip
• prijenos
• simptomi
• smrtnost

Učitaj više izvora