Hepatitis B (serumski hepatitis) je zarazna bolest jetre uzrokovana virusom hepatitisa B (HBV). Najrasprostranjeniji je oblik hepatitisa u svijetu, sa različitom prevalencijom (broj oboljelih) u različitim dijelovima svijeta. Predstavlja globalni javnozdravstveni problem upravo zbog velike proširenosti, ali i jasne povezanosti sa cirozom jetre i hepatocelularnim karcinomom.

Virus hepatitisa B

Virus hepatitisa B pripada grupi DNA virusa – porodica Hepadnaviridae. Sastoji se od dvolančane DNA, a replicira uz pomoć enzima reverzne transkriptaze. Ima tri bitna antigena: HbsAg (surface – površinski antigen), HbcAg (core – antigen jezgre) i HbeAg (endogenous – unutrašnji antigen).  Klasificira se u 8 genotipova.

Otkriven je 1963. godine. Blumberg i suradnici nazvali su ga „australijski antigen“, jer je otkriven u krvi australskih domorodaca. Radi se o virusu koji je stotinu puta zarazniji od HIV-a, virusa koji uzrokuje AIDS.

Epidemiologija hepatitisa B

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) smatra se da su u svijetu virusom hepatitisa B bile inficirane čak dvije milijarde ljudi (30% stanovništva), od čega je 300 do 500 milijuna nositelja virusa, što je vrlo značajno budući da predstavljaju izvor infekcije.

HBV-infekcija najveći je problem u zemljama u razvoju i siromašnim zemljama subsaharske Afrike, u Kini i zemljama jugoistočne Azije. U nerazvijenim zemljama većina infekcija nastaje u perinatalno doba ili ranom djetinjstvu, dok je u razvijenim područjima najčešći spolni put prijenosa. Smatra se da godišnje 500 do 700 tisuća ljudi umire zbog HBV-infekcije i s tim stanjem udruženih akutnih i kroničnih bolesti jetre.

Hepatitis B je deveti najčešći uzrok smrti u svijetu.

U Hrvatskoj je, prema obveznim prijavama zaraznih bolesti, od 1980. do 2004. godine bilo oko 200-250 novootkrivenih slučajeva akutnog hepatitisa B na godišnjoj razini. Nakon toga incidencija (broj novooboljelih) je počela padati, tako da je u posljednjih par godina manje od 100 novootkrivenih slučajeva godišnje. Najveći pad zabilježen je u adolescenata i mladih odraslih osoba, što se može zahvaliti procjepljivanju te dobno populacijske skupine.

Put prijenosa i rizične skupine

Rezervoar izvora, a samim time i izvor infekcije, su ljudi. Kod zaraženih ljudi virus se, u količini dovoljnoj za infekciju osjetljivih kontakata, nalazi u: krvi, slini, likvoru, sjemenoj tekućini, vaginalnom sekretu i ostalim tjelesnim tekućinama. Do prijenosa virusa sa čovjeka na čovjeka dolazi parenteralnim kontaktom sa krvlju i ostalim inficiranim tjelesnim tekućinama:

• spolnim kontaktom
• bliskim obiteljskim kontaktom (preko kože i sluznice)
• intravenskim injiciranjem droga
• perinatalnim prijenosom sa zaražene majke na dijete
• transfuzijama krvi i krvnih derivata (više nisu tako značajan izvor infekcije, budući se krv testira na prisutnost virusa hepatitisa B) i transplantacijom tkiva i organa
• u zdravstvenim i drugim ustanovama u doticaju sa infektivnim materijalom (zaražene igle, kirurški instrumenti, prilikom tetoviranja, piercinga, akupunkture…)

Kao izvor zaraze ključne su osobe koje u sebi nose virus, ali nemaju simptome-asimptomatski kliconoše. Značajno je napomenuti da oko 30% osoba nema nikakvih simptoma!

Simptomi hepatitisa B

Klinička slika varira, osobito obzirom na dob. U dječjoj dobi bolest može proći nezapaženo jer su simptomi bolesti obično blagi i nespecifični. Razlikujemo akutni, fulminantni i kronični oblik hepatitisa B.

1. Simptomi akutnog hepatitisa B

Inkubacija hepatitisa B iznosi 45 do 180 dana (1 do 6 mjeseci), najčešće od 60 do 90 dana. U rane simptome hepatitisa B spadaju :

• umor
• gubitak apetita
• blago povišena temperatura
• mučnina i povraćanje
• bol u mišićima i zglobovima
• bol pod desnim rebrenim lukom

Nakon jedan do dva tjedna javlja se stadij žutice sa:

• tamnim urinom
• žutilom bjeloočnica
• žuticom

Većina zaraženih akutnu fazu bolesti prolazi bez simptoma, a potom ili ozdrave, ili postaju kronični bolesnici.

2. Simtpomi fluminantnog hepatitisa B

Najteži oblik akutnoga hepatitisa B je tzv. fulminantni oblik, koji u kratkom roku završava smrtno, pojavljuje se vrlo rijetko (u 1 do 4,7 % bolesnika). Očituje se :

• akutnim zatajenjem jetre s razvojem kome (smrtnost preko 80% u slučaju razvoja dublje kome)
• krvarenjima (posebno iz želuca)
• teškim komplikacijama na srcu i plućima
• bakterijskim infekcijama

3. Simptomi kroničnog hepatitisa B

Kronični hepatitis B ozbiljna je bolest jetre iz koje se često razvije ciroza, zatajenje jetre i smrt. Ukoliko se znakovi bolesti nakon 6 mjeseci ne povuku, govorimo o kroničnom hepatitisu B. Kronični hepatitis može biti blagog tijeka, s minimalnom aktivnošću bolesti, ili se može raditi o aktivnijoj bolesti s izrazitom sklonošću ka razvoju ciroze i hepatocelularnog karcinoma.

U otprilike 5-10 % bolesnika razvija se kronična HBV infekcija, a u nekih od tih bolesnika i kronična bolest jetre.

Novorođenčad i djeca imaju veći rizik od razvoja kronične HBV infekcije, osobito u pojedinim regijama gdje je učestalost ove infekcije vrlo visoka (subsaharska Afrika, Kina, jugoistočna Azija…)

Ciroza jetre

Ciroza jetre je kronična bolest jetre tijekom koje se jetreno tkivo zamjenjuje vezivnim tkivom što za krajnju posljedicu ima prestanak funkcija jetre.

Virusi koji uzrokuju hepatitis izazivaju upalu u jetrenim stanicama što dovodi do uništenja jetrenih stanica. Ako je upala vrlo jaka, uništenje jetrenih stanica napreduje i stvara se sloj ožiljnog tkiva. U uznapredovalim slučajevima jetra se smanji u veličini.

Zbog poremećene strukture dolazi do promjena u portalnoj cirkulaciji i povišenja tlaka u v. portae, što rezultira proširenjem vena jednjaka i želuca (varikoziteti). U slučaju rupture navedenih krvnih žila može doći do iskrvarenja. Razvija se i ascites (nakupljanje tekućine u abdominalnoj šupljini) djelomično kao posljedica povišenog portalnog tlaka, a dijelom i zbog manjka proteina, koji nastaje kao posljedica smanjene funkcije jetre koja sintetizira albumine. Od ostalih znakova i simptoma treba naglasiti poremećaje koagulacije, žuticu, svrbež, tamni urin, spider nevuse (obično se javljaju na koži, točkaste crvene mrlje iz kojih se šire paučinaste krvne žilice) itd.

Oko 3 do 5 % ljudi zaraženih virusom hepatitisa B razvije kronični oblik, a samo pola od njih će razviti cirozu.

Ciroza je neizlječiva bolest. No pravilnim dijetalnim programom i liječenjem može se usporiti njezin tok. U bolesnika s hepatitisom B petogodišnje preživljenje nakon ustanovljene ciroze je 71%.

Hepatocelularni karcinom (HCC)

Hepatocelularni karcinom je maligni i najčešći primarni tumor jetre (preko 90%). Njegov nastanak je nedvojbeno povezan sa:

• hepatitisom B ili hepatitisom C
• aflatoksinom
• cirozom
• dodatni rizični faktori za hepatocelularni karcinom su pušenje, pretilost i konzumiranje alkohola

HCC može stvarati solidnu masu, multiple čvoriće ili pak difuzno prožimati tkivo jetre. Bijelo žućkaste je boje i često sadrži zone krvarenja i nekroze.

Metastazira najčešće limfogeno u regionalne limfne čvorove, a hematogene metastaze daje najčešće u pluća i druge organe kao što su: nadbubrežna žlijezda, želudac, srce, gušterača, slezena, jajnik, kosti.

Šesti je po redu najčešći karcinom u svijetu, s time da se 90% slučajeva u zapadnom svijetu izravno povezuje s kroničnim bolestima jetre, odnosno s cirozom.

Nastavi čitati: Dijagnoza, cijepljenje i liječenje hepatitisa B

Tekst se nastavlja na idućoj stranici 1 2

• hepatitis
• hepatitis b