Hepatitis B – uzroci, simptomi, cijepljenje i liječenje

Hepatitis B

Dijagnoza hepatitisa b

Dijagnoza HBV infekcije podrazumijeva nekoliko aspekata kliničkih ispitivanja:

  • biokemijske testove (ALT, AST)
  • ispitivanje antigena i antitijela (ELISA, RIA, PCR)
  • histološke pretrage (biopsija jetre)

Osnova dijagnostike hepatitisa B je ispitivanje različitih antigena i antitijela. ELISA i RIA metodama se može utvrditi prisustvo HBs i HBe antigena, te HBs, HBc i HBe antitijela. HBc antigen se može utvrditi samo histološkim bojenjem u tkivu jetre. PCR metodom se određuje HBV DNK u serumu ispitanika.

Dijagnoza infekcije – postavlja se na osnovu prisutnosti sljedećih markera:

  • HBsAg – prvi marker, pojavljuje se u krvi od 1 do 10 tjedana nakon infekcije, odnosno od 2-8 tjedana prije simptoma bolesti
  • anti HBs – protutijela na HBsAg koja se javljaju kasno, otprilike 3 mjeseca od infekcije kada HBsAg obično postane negativan; perzistiraju kao znak oporavka i stečenog imuniteta (preboljenjem bolesti ili cijepljenjem)
  • anti HBe – protutijela na HBeAg, virus se više ne replicira
  1. dijagnoza replikacije virusa može se utvrditi na osnovu slijedećih parametara određenih iz seruma:
  • HBeAg – posredni dokaz replikacije virusa
  • HBV DNK – genom virusa, predstavlja aktivnu replikaciju virusa, preciznije od određivanja HBeAg, najčešće se koristi za praćenje uspješnosti terapije

Djagnoza akutne bolesti se utvrđuje na temelju:

  • anti HBc IgM – pokazatelj akutne infekcije, visoke vrijednosti IgM anti-HBc upućuju na akutni virusni hepatitis
  • aktivnosti alanin aminotransferaze (ALT) – povišene vrijednosti ukazuju na aktivni upalni proces jetre

HBsAg analiza ponovljena dva puta u razmaku od 6 mjeseci uz pozitivan nalaz HBV DNK, HBeAg i ALT-a izvan referentnih vrijednosti ukazuje na kroničnu infekciju.

Liječenje hepatitisa B

Posljednjih godina isproban je velik broj lijekova koji usporavaju umnažanje virusa. Liječenje kroničnog hepatitisa B uobičajeno ne eliminira virus iz tijela u potpunosti. U nekim slučajevima potrebna je i doživotna terapija kako bi se spriječilo napredovanje bolesti.

Pored uobičajenih nespecifičnih mjera, kao što su mirovanje u akutnoj fazi bolesti, dijeta, zabrana alkohola, postoji nekoliko lijekova kojima se može liječiti kronični hepatitis B, a to su:

  • Interferon alfa –  protein koji se uobičajeno proizvodi u ljudskom organizmu kada razvija obranu protiv neke bolesti. Interferon koji se koristi za liječenje kroničnog hepatitisa proizvodi se biotehnološkim procesom. Ubrizgava se u potkožno masno tkivo.

Prema novim istraživanjima koristi se pegilirani interferon, koji ima produženo djelovanje. Liječenje pegiliranim interferonom-alfa trebalo bi provoditi kroz 48 tjedana. 30-35% bolesnika dobro će odgovoriti na takvo liječenje.

Osnovni cilj liječenja je obuzdavanje razmnožavanja virusa, odnosno kod osoba sa visoko umnožavajućim oblikom kroničnog hepatitisa B postići nisko umnožavajući oblik bolesti. Zbog navedenog, liječenje pomaže samo u kontroli virusa i njegovog umnažanja, ali ne dovodi do potpunog uklanjanja virusa. Idealan učinak postiže se samo u 3% bolesnika liječenih pegiliranim interferonom.

Interferon izaziva brojne nuspojave, od kojih su najčešće: groznica, temperatura, slabost, umor, glavobolja, bolovi u kostima (stanje nalik gripi), što je naročito izraženo u početku davanja interferona, a kasnije se ti simptomi ublažuju ili se potpuno izgube. Stoga preventivno treba uzeti paracetamol.

  • Lamivudin/adenofovir/entecavir/telbivudin – pozitivan učinak liječenja može se vidjeti i kod osoba koje nisu postigle pozitivan učinak liječenja interferonom. Nuspojave na navedene lijekove javljaju se rijetko, u obliku glavobolje, povišene temperature, osipa, malaksalosti, probavnim simptoma, nesanice, kašlja.

Cijepljenje protiv hepatitisa B

U Republici Hrvatskoj se od 1999. godine, prema Programu obveznih cijepljenja, protiv hepatitisa B cijepe djeca u 6. razredu osnovne škole, a od početka 2007. godine i sva novorođenčad. Djeca rođena prije 2007. godine koja još nisu navršila 12 godina nisu cijepljena. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) preporučuje rutinsko cijepljenje sve djece.

Blaže reakcije (koje su i najčešće zabilježene):

  • bol i crvenilo i otvrdnuće na mjestu uboda

Umjerene reakcije (rijetko):

  • umor, groznica, prolazno povišenje temperature
  • osip, svrbež
  • mučnina, povraćanje, proljev, bol u trbuhu

Iako izuzetno rijetka, alergijska se reakcija može desiti nekoliko minuta do nekoliko sati nakon primjene cjepiva:

  • teško disanje, promuklost, osip, bljedilo, opću slabost, ubrzani rad srca i vrtoglavica

Obvezno je i cijepljenje osoba koje su pod povećanim rizikom za infekciju ( npr. zdravstveni djelatnici, osobe na hemodijalizi, intravenski korisnici droga, kućni kontakti kroničnih vironoša, novorođenčad HBsAg pozitivnih majki).

Tekst se nastavlja na idućoj stranici 1 2

Članak objavljen:

Ocijenite članak

4 / 5   5

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Vezani pojmovi: anti hbs pozitivan, anti hbs pozitivan u trudnoći, hepatitis b simptomi, 

Podijelite članak

Kopirajte adresu