Hrana koja sadrži nisku razinu proteina preporučuje se kao temelj prehrane kod određenih bolesti. Osobe s oslabljenom funkcijom jetre, bubrežnim bolestima ili poremećajima u kojima je promijenjen metabolizam proteina (poput fenilketonurije ili homocistinurije) često su u potrazi za hranom koja sadrži nisku razinu proteina i hranom bez proteina.

Hrana je pretežno kombinacija proteina, masti i ugljikohidrata. Stoga, teško je pronaći hranu koja uopće ne sadrži proteine pa se češće govori o hrani siromašnoj proteinima.

Hrana koja je bogata proteinima prvenstveno obuhvaća namirnice životinjskog podrijetla tako da je hrana siromašna proteinima upravo češće hrana biljnoga podrijetla:

• voće,
• povrće,
• žitarice,
• ulja i masti.

Hrana bez proteina – niskoproteinska prehrana

Uobičajeno, proteini čine 10-15 % energetske vrijednosti svakodnevne prehrane. Niskoproteinska prehrana zahtijeva smanjenje unosa proteina pa tako oni čine svega 4-8 % energetske vrijednosti hrane unesene u danu, odnosno unos proteina je 0,5-0,6 grama po kilogramu tjelesne mase.

Proteini su nužni za normalno funkcioniranje organizma i zdravlje jer su zaduženi za:

• izgradnju stanica i tkiva,
• održavanje čvrstoće kostiju,
• reguliranje metabolizma i tekućine,
• popravljanje oštećenja.

Smanjenje unosa proteina smanjuje opterećenje jetre i bubrega pa je niskoproteinska prehrana jedna od strategija liječenja bolesti jetre i bubrega. Niskoproteinska prehrana trebala bi se temeljiti na namirnicama bez ili siromašnim proteinima, dok bi se unos namirnica bogatih proteinima trebao smanjiti.

Namirnice bogate proteinima su:

• meso,
• riba,
• jaja,
• mahunarke,
• mliječni proizvodi,
• proizvodi od soje,
• orašasti plodovi,
• sjemenke.

Meta-analiza objavljena 2018. godine u The Cochrane database of systematic reviews pronašla je poveznicu između prehrane s vrlo niskim unosom proteina (unos proteina je 0,3-0,4 grama po kilogramu tjelesne mase) i smanjenjem broja osoba s krajnjom fazom bolesti bubrega. Međutim, i dalje je potrebno dodatno istražiti moguće nuspojave i prepreke u provođenju niskoproteinske prehrane.

Smatra se da je niskoproteinska dijeta u navedenim stanjima korisna zbog smanjenja nakupljanja uree u krvi. Povećana razina uree u krvotoku može dovesti do:

• umora,
• gubitka apetita,
• gubitka na tjelesnoj masi,
• promjena mentalnih funkcija.

Metabolički poremećaji poput fenilketonurije i homocistinurije onemogućuju razgradnju određenih aminokiselina, tj. blokova od kojih su sastavljeni proteini. Upravo zbog toga, terapija tih bolesti uključuje primjenu niskoproteinske prehrane.

Zanimljivo je da je pregledna studija objavljena 2017. godine u časopisu Current opinion in clinical nutrition and metabolic care pokazala mogući pozitivan učinak smanjenja unosa proteina na dugovječnost i kod zdravih osoba mlađih od 65 godina. Niskoproteinsku prehranu doveli su u vezu sa smanjenjem rizika od kroničnih nezaraznih bolesti. Ipak, treba uzeti u obzir i unos drugih namirnica, poput voća i povrća koji je vjerojatno u slučaju nižeg unosa proteina bio veći.

Moguće nuspojave

Nedostatak proteina u organizmu može dovesti do nepovoljnih posljedica. Prehrana siromašna proteinima može utjecati na:

• imunosni sustav,
• mišićnu masu,
• rast djece,
• kosti,
• unos drugih važnih nutrijenata.

Hrana siromašna proteinima sadrži mnoge važne nutrijente, ali neki se nutrijenti nalaze u najvećim količinama ipak u proteinski bogatoj hrani.

Upravo zbog otežanog zadovoljavanja svih nutritivnih potreba i zahtjevnosti prilikom pridržavanja niskoproteinskoj prehrani, ona se preporučuje isključivo u slučaju prisutnih bolesti i pod medicinskim nadzorom.

Voće

Voće je po svojoj prirodi hrana siromašna proteinima. Većina svježeg, smrznutog, sušenog i konzerviranog voća ne sadrži značajne količine proteina. Ipak, sušeno voće preporučuje se izbjegavati u niskoproteinskoj prehrani zbog toga što ga je puno lakše unijeti u većim količinama pa time unijeti i više proteina.

Voće iako je hrana siromašna proteinima sadrži različite količine proteina pa slijedi popis voća s nižim i višim udjelom proteina.

Voće koje je izrazito siromašno proteinima:

• ananas – 100 g sadrži 0,5 g proteina,
• borovnice – 100 g sadrži 0,4 g proteina,
• dinja – 100 g sadrži 0,8 g proteina,
• grožđe – 100 g sadrži 0,7 g proteina,
• jabuka – 1 srednja sadrži 0,5 g proteina,
• jagode – 100 g sadrži 0,7 g proteina,
• kiwi – 1 sadrži 0,8 g proteina,
• kruška – 1 srednja sadrži 0,6 g proteina,
• lubenica – 100 g sadrži 0,6 g proteina,
• marelica – 1 sadrži 0,5 g proteina,
• smokva – 1 sadrži 0,3 g proteina,
• šljiva – 1 sadrži 0,4 g proteina,
• voćni sokovi.

Voće koje sadrži relativno veću količinu proteina:

• avokado – 100 g sadrži 2,0 g proteina,
• banana – 1 srednja sadrži 1,3 g proteina,
• breskva – 1 srednja sadrži 1,4 g proteina,
• grejp – 1 komad sadri 2 g proteina,
• kupine – 100 g sadrži 1,4 g proteina,
• maline – 100 g sadrži 1,1 g proteina,
• naranča – 1 srednja sadrži 1,2 g proteina,
• mango – 1 komad sadrži oko 2,8 g proteina,
• višnje – 100 g sadrži 1,1 g proteina

Povrće

Povrće je također hrana siromašna proteinima. U sklopu niskoproteinske prehrane može se konzumirati gotovo sve povrće, osim mahunarki jer su one bogatije proteinima.

Slijedi popis povrća koje je iznimno siromašno proteinima i onoga koje sadrži nešto više proteina na 100 g. Ipak, povrće i voće su općenito hrana siromašna proteinima.

Povrće koje je izrazito siromašno proteinima (svježe):

• bundeva – 1,2 g proteina u 100 g,
• krastavac – 0,6 g proteina u 100 g,
• kupus – 1,3 g proteina u 100 g,
• luk – 1,1 g proteina u 100 g,
• mladi luk – oko 0,3 g u jednom,
• mrkva – 0,9 g proteina u 100 g,
• stabljika celera – 0,7 g proteina u 100 g,
• paprika – 1,0 g proteina u 100 g,
• patlidžan – 1,0 g proteina u 100 g,
• poriluk – 1,5 g proteina u 100 g,
• rajčica – 0,9 g proteina u 100 g,
• rotkvica – 0,7 g proteina u 100 g,
• tikvica – 1,2 g proteina u 100 g, 
• zelena salata – 1,4 g proteina u 100 g.

Povrće koje sadrži veću količinu proteina (svježe):

• brokula – 2,8 g proteina u 100 g,
• cvjetača – 1,9 g proteina u 100 g,
• gljive – 3,1 g proteina u 100 g,
• kelj – 3,1 g proteina u 100 g,
• kuhani krumpir – 1,7 g proteina u 100 g,
• kuhana cikla – 1,7 g proteina u 100 g,
• kukuruz šećerac – 2,3 g proteina u 100 g,
• mahune – 1,9 g proteina u 100 g,
• prokulice – 3,4 g proteina u 100 g,
• šparoge – 2,2 g proteina u 100 g,
• špinat – 2,9 g proteina u 100 g.

Masti i ulja

Masti i ulja su hrana bez proteina. Iako masti i ulja ne sadrže proteine, važno je obratiti pozornost na njihovu nutritivnu kvalitetu kako ne bi došlo do nepovoljnih učinaka na vrijednosti u krvnoj slici.

Na jelovniku bi se češće trebala naći ulja koja su izvor nezasićenih masnih kiselina:

• maslinovo ulje,
• avokado,
• suncokretovo ulje,
• bućino ulje,
• druga tekuća biljna ulja.

Unos masti bogatijih zasićenim masnim kiselinama preporučuje se ograničiti:

• maslac,
• svinjska mast,
• kokosovo ulje,
• palmino ulje,
• ghee.

Žitarice i pseudožitarice

Žitarice i pseudožitarice iako su hrana biljnoga podrijetla sadrže veće količine proteina od voća, povrća i masti. Ipak, žitarice i dalje sadrže znatno manje količine proteina od hrane životinjskog podrijetla te stoga mogu biti važan izvor energije osobama na niskoproteinskoj dijeti.

Slijedi količina proteina na 100 g nekuhanih žitarica i proizvoda od žitarica:

• ječam – 10 g,
• bulgur – 11 g,
• kus kus – 13 g,
• bijelo pšenično brašno – 11 g,
• zob – 13 g,
• zobene mekinje – 18 g,
• tjestenina – 4 g,
• riža – 7 g,
• palenta – 8 g,
• kvinoja – 13 g,
• proso – 11 g,
• amarant – 14 g.

• dijeta
• dijete
• hrana bez proteina
• masti
• niskoproteinska dijeta
• proteini
• pseudožitarice
• voće i povrće
• žitarice

Učitaj više izvora