Kako prestati biti samokritičan?

Kada nam se dobar prijatelj, draga osoba, kolega s posla ili susjed, povjeri da su napravili grešku, nešto ili nekoga krivo procijenili ili doživjeli neuspjeh, u tom trenutku po pravilu imamo potrebu ih utješiti i ohrabriti.

Osjećamo empatiju i možemo zamisliti kako bi nama bilo da hodamo u cipelama te osobe.

Suosjećamo s bolom te osobe i dajemo joj riječi podrške:

  • “Tada si učinio/la što si i kako si znao/la najbolje…”
  • “Ti si pokušao/la sve što je bilo u tvojoj moći… nemaš razloga sebe kriviti za neuspjeh, u pitanju je bila viša sila”
  • “To što si doživio/jela je jedan neuspjeh i ne znači da ćeš opet imati lošu vezu/takvo iskustvo/otkaz…”
  • “Nema razloga da sada lupaš glavom o zid, nećeš ništa time postići, trebaš gledati naprijed i okrenuti novi list…”

Po pravilu, za svakoga ćemo imati suosjećanja, opravdanje, izgovor te rijeci podrške i pokušavat ćemo “umanjiti” njegovu krivicu. Shvatit ćemo, bodrit ćemo, podržat ćemo, oraspoložit ćemo tu osobu.

No, kada mi doživimo neuspjeh, za same sebe nerijetko imamo samo riječi prijekora i osjećaj prezira i bezvrijednosti:

  • “Kako sam glupa, opet sam pogriješila…”
  • “Kako sam mogao/la opet nasjesti na X, povjerovati Y, upropastiti Z…”
  • “Ja sam najgora supruga/zaposlenik/majka…”
  • “Uvijek nešto zabrljam, nisam sposoban, bolje da ne postojim…”
  • “Kako sam mogao biti tako naivan/nesmotren/nesposoban…”
  • “Opet sam iznevjerio sve/obmanuo/izgubio X/propustio dobru priliku…”

Čini se da za sve druge imamo razumijevanja, opravdanja i suosjećanja, osim za sebe same.

Svi drugi su samo “ljudi”, koji griješe i uče iz svojih grešaka, koji su pokušali ono što je bilo u njihovoj moći, kojima nije dozvolila “viša sila” da nešto postignu, drugi ljudi nisu bili “krivi”, a samo mi smo svemogući i nama se greške i neuspjeh ne mogu oprostiti.

Kada mi sami pogriješimo, ne ostvarimo ono što smo željeli i planirali, ne doživimo uspjeh, onda se prema samima sebi ponašamo onako kako nikada ne bismo prema dobrom prijatelju.

Sami sebe osuđujemo, preziremo, omalovažavamo, prekoravamo i kažnjavamo na ovaj ili onaj način.

Samoosuđivanje

I bez obzira koliko se ljudi oko nas trudili da nam daju te riječi podrške (koje i mi dajemo dobrim prijateljima i drugim ljudima do kojih nam je stalo) one ne dopiru do nas jer smo emotivno otupjeli od osjećaja krivnje i želimo ostati u tom stanju, kako bismo se još više “kaznili” za ono što smo krivo napravili.

Samosuosjećanje je prva pomoć za emotivna stanja samoprijezira i samoosuđivanja, koji dugoročno mogu biti uzrok manjku samopouzdanja pa čak i depresiji.

Samosuosjećanje možemo razvijati tako što ćemo si, kada osjetimo da se “bičujemo” riječima i mislima omalovažavanja i samokritike, postaviti pitanje: kako bismo reagirali i što bismo rekli da na našem mjestu sjedi netko od naših bližnjih?

Vjerojatno bismo joj/mu dali emotivnu podršku i riječi potpore.

Istu tu podršku, riječi potpore, opravdanja i ohrabrenja, moramo “dati” i sebi, kada doživimo neuspjeh (bilo na profesionalnom ili privatnom planu).

Nitko nas ne može utješiti, koliko god ljudi oko nas bili dobronamjerni i željeli nam pomoći, ako mi prvo sami sebi ne pružimo ljubav, podršku i suosjećanje.

Trebamo imati na umu da smo samo “ljudi” i da radimo greške te iz istih učimo. Čestitati sebi što smo bili hrabri i pokušali (za razliku od mnogih drugih koji ne čine ništa da bi mijenjali “status quo”).

Pokušati izvući lekciju iz svega i kao pobjednik se nositi s neuspjehom. Da se i nama mogu dogoditi “okolnosti” koje je “donijela” viša sila.

Da to što smo doživjeli jedan neuspjeh ne znači da smo loši i nesposobni i da će nam se neuspjeh ponavljati i u budućnosti. Da mi nismo “svemogući” i da je neuspjeh dio putovanja koje se zove život.

Članak uređen:

Ocijenite članak

5 / 5   2

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu

Vaši komentari

Komentare nagrađujemo.

Kako prestati biti samokritičan?

Želimo vas motivirati da svojim znanjem i iskustvom doprinesete cjelovitosti sadržaja na portalu.

Aktivne komentatore koji se trude doprinijeti nagrađujemo.

Svaki mjesec biramo najzaslužnijeg komentatora. Najboljem komentatoru mjeseca poslat ćemo obavijest e-mailom. Ukoliko u roku 8 dana ne primimo povratni odgovor, izabrat ćemo novog komentatora mjeseca i dodijeliti mu/joj nagradu. Nagradu smo u mogućnosti poslati samo punoljetnim osobama na adresu u Republici Hrvatskoj.

Što je poželjno:

  • komentar u kojima su iznesene korisne informacije koje nadopunjuju članak
  • komentar u kojima se dijeli vlastito iskustvo koje može biti korisno drugima
  • komentar je odgovor na pitanje postavljeno od drugog čitatelja ili postavljeno vlastito pitanje

Trenutno nema komentara budite prvi i komentirajte članak.