Filozof Schopenhauer je smatrao da je bit čovjeka u intuiciji koja se ispoljava kao volja. Volja sve pokreće, ona je gospodar, a intelekt sluga, a to je Schopenhauer obrazložio time što je rekao da ono što proturječi srcu ne ulazi u glavu.

Drugim riječima, Schopenhauer je zastupao mišljenje da za određivanje ljudskog ponašanja nije važno ono što oni misle ili govore, već ono što čine (ili narodnim jezikom da “riječi govore više od djela”).

Ne moramo se složiti da je Schopenhauer bio u potpunosti u pravu (posebno za neka druga stajališta, poput onih iznesenih u djelu “O ženama”), niti da treba privrženost pokazivati samo djelima, a ne riječima (jer nam i pored velikih gesti ljubavi i privrženosti ipak “te” dvije riječi mogu mnogo značiti), no treba imati na umu da sagledavanje ljudskog ponašanja, ne samo verbalnih iskaza može puno reći o motivima i namjerama ljudi, nekada možda i puno više (koliko je ponašanje važno u analiziranju ličnosti govori to da se jedna od grana psihologije ‘bihevioralna psihologija” bavi upravo proučavanjem ponašanja ljudi).

No, koliko zapravo pridajemo važnost ponašanju ljudi, odnosno onome što oni čine i kako aktivno djeluju kada “procjenjujemo” namjere i postupke ljudi oko nas?

Jeste li skloni “pasti” laskanju slatkorječivih ljudi koji vas hvale, tapšaju po leđima, izjavljuju da ste im posebni i važni u životu i da bi za vas skinuli mjesec i zvijezde s neba (a nema ih ni kada treba skinuti zavjese na prozorima od vašeg stana), a da s druge strane zanemarujete one koji puno ne obećavaju i ne govore, ali uvijek učine i nađu se uz vas kada vam je potreban prijatelj, podrška, novac, pomoć?

Upitajte sebe: da vam partner svakog dana govori da vas voli, a zanemaruje vaše potrebe, ne posvećuje vam vrijeme i prestane biti intiman s vama, biste li mu vjerovali?

S druge strane, da vam partner ne baš tako često izjavljuje ljubav i emocije, no tu je za vas kada god vam je potreban, podržava vas u vašim osobnim i profesionalnim ciljevima i često razmjenjujete s njim trenutke nježnosti, koliko i biste li sumnjali u njegovu ljubav?

Ako vam prijateljica govori kako ste joj psihološka sestra i njena srodna duša u ženskom tijelu, a kada god vam je potrebna kao rame za plakanje, podrška, dodatni “par ruku” za pripremanje večere za veći broj gostiju ili čuvanje djeteta nije “dostupna”, biste li posumnjali u njene riječi?

S druge strane, da vam prijateljica nikada nije rekla kako ste njena srodna duša, no dala vam je ključ od svoga stana da možete uvijek doći da se odmorite, osvježite ili prenoćite kad ste u blizini, skuha za vas vaše omiljeno jelo kada je posjetite, često vas iznenadi nekom omiljenom sitnicom ili izletom u drugi grad, donese vam veliki buket suncokreta kada ste prehlađeni, da vas oraspoloži jer vi volite suncokrete, pazi na vaš stan i zalijeva cvijeće dok ste na putovanju…biste li sumnjali u njeno prijateljstvo?

Istu opservaciju možete primijeniti i na svoje ponašanje.

Koliko ste puta nekome iz kurtoazije rekli da ćete se vidjeti, posjetiti ga/ju ili nešto učiniti, a niste i zašto niste (vjerojatno zato što vam dato “obećanje” nije bio prioritet ili nije bilo iskreno)?

Koliko ste puta rekli da nećete nešto učiniti za neku osobu, no ipak ste učinili, iako ste rekli (“čvrsto”) da nećete (jer vam je stalo do nje/ga)?

Stavljate li uvijek sebe na posljednje mjesto, nakon što ste zadovoljili sve druge (a onda se žalite da vas drugi uvijek stavljaju na posljednje mjesto, a vi to niste zaslužili)?

Popustite li nakon upornih zahtjeva ljudi oko vas da nešto učinite iako ste prethodno rekli da nećete to učiniti (a onda se pitate zašto vas ljudi ne poštuju i “ne uzimaju za ozbiljno”)?

Koliko mislite da ste spremni učiniti ili već činite za drage ljude, organizaciju za koju radite, partnera, prijatelje, za sebe?

Koliko zapravo činite za drage ljude, organizaciju za koju radite, partnera, prijatelje, za sebe? Koliko i što drugi čine za vas? Je li uopće i čine ili ste vi jedini veslač u čamcu odnosa?

 

• ljubavna veza
• negativne misli
• odnos
• pozitivno razmišljanje