Kada je 1978. rođena prva zdrava beba začeta metodom koja se zove in vitro oplodnja (IVF), to je revolucioniralo mogućnosti planiranja obitelji za parove koji se suočavaju s neplodnošću.

In vitro oplodnja – postupak

In vitro oplodnja (IVF) je složena potpomognuta reproduktivna tehnologija koja se koristi za pomoć pojedincima i parovima u začeću. Proces uključuje nekoliko koraka – stimulaciju jajnika, preuzimanje jajne stanice, oplodnju i prijenos embrija.

U početku se daju hormonski lijekovi koji stimuliraju jajnike na proizvodnju više jajnih stanica. Ta se jajašca zatim izvlače iz jajnika manjim kirurškim zahvatom. U laboratoriju se jajašca spajaju sa spermom i dolazi do oplodnje.

Dobiveni embriji se uzgajaju nekoliko dana, nakon čega se odabere jedan ili više najzdravijih embrija i prenese u maternicu. Ako je implantacija uspješna, dolazi do trudnoće.

IVF se može prilagoditi dodatnim tehnikama, kao što su intracitoplazmatska injekcija spermija (ICSI) ili predimplantacijsko genetsko testiranje (PGT), ovisno o individualnim okolnostima i potrebama.

Veće stope nataliteta općenito se smatraju pozitivnima, a kako se sve više ljudi, uključujući starije osobe, okreće IVF-u, sve je veći pritisak na istraživače da poboljšaju stopu uspješnosti. Međutim, napredak u tehnologiji plodnosti spor je i zbog inherentnog vremena potrebnog za dobru znanost i zbog zastarjelih zakona koji ometaju istraživanja.

U Velikoj Britaniji zakonodavstvo nije ažurirano od 1990., a u SAD-u nedosljedni državni zakoni ozbiljno ograničavaju mogućnosti istraživanja.

Evo kako zastarjelo zakonodavstvo koči istraživanje izvantjelesne oplodnje, potencijalni budući napredak i trenutačne korake koje pojedinci mogu poduzeti kako bi povećali svoje šanse za uspješnu izvantjelesnu oplodnju.

Desetljećima stari zakoni ograničavaju nova istraživanja

In vitro oplodnja je bila visoko stigmatizirana 80-ih i 90-ih godina, a restriktivni zakoni iz tog razdoblja i danas ometaju istraživanja. Britansko društvo za plodnost (BFS) zalaže se za promjene, ali napredak je spor. Prema dr. Marti Jansa-Perez, blagajnici BFS-a, ažuriranje zakona ključno je za napredak IVF-a.

Sadašnji zakoni ograničavaju korištenje embrija u istraživanju, što rezultira nedostatkom materijala za istraživače. BFS ima za cilj pojednostaviti obrasce za pristanak i olakšati ljudima da doniraju embrije za istraživanje, a laboratorijima da dobiju licence za istraživanje.

U SAD-u je istraživanje legalno u samo pet saveznih država, s amandmanom iz 1996. koji zabranjuje savezno financiranje takvih istraživanja. Od brojnih neiskorištenih zamrznutih embrij, samo 2,8 % je dostupno za istraživanje. Stručnjaci tvrde da bi korištenje ovih embrija moglo značajno poboljšati stopu uspješnosti IVF-a, ali potrebne su zakonske promjene kako bi se olakšalo ovo istraživanje.

Obećavaju li trenutna istraživanja IVF-a?

S ograničenim brojem embrija dostupnih za istraživanje znanstvenici istražuju druge metode, od dodataka prehrani do zvučnih valova za stimulaciju sperme.

Međutim, dr. Jansa-Perez upozorava da, iako se mnogi proizvodi prodaju s ograničenim dokazima, potrebna su rigoroznija istraživanja kako bi se potvrdila njihova učinkovitost.

Jedno obećavajuće područje je korištenje umjetne inteligencije za odabir embrija, što bi proces moglo učiniti objektivnijim i učinkovitijim. Međutim, potrebni su daljnji razvoj i ispitivanja kako bi se potvrdile prednosti.

Je li IVG put naprijed u istraživanju plodnosti?

In vitro gametogeneza (IVG) još je jedno uzbudljivo, ali etički složeno područje istraživanja. Ova tehnologija ima za cilj stvoriti gamete iz somatskih stanica, što nudi nove mogućnosti za istospolne parove i pojedince koji ne mogu proizvesti održiva jajašca ili spermu.

Međutim, IVG je još uvijek u ranoj fazi i suočava se s brojnim etičkim i regulatornim izazovima. Istraživanja na miševima su u tijeku, ali za primjenu na ljudima potrebne su još godine.

In vitro umjetna oplodnja – kako povećati šanse?

U nedostatku znanstvenih otkrića, određeni čimbenici načina života mogu povećati šanse za uspješnu IVF. To uključuje održavanje umjerenog indeksa tjelesne mase (BMI), uravnoteženu prehranu, uzimanje folne kiseline, umjerenu tjelovježbu, cijepljenje, izbjegavanje duhana i alkohola, upravljanje stresom i izbjegavanje štetnih kemikalija.

Osim toga, važno je rješavanje rasnih razlika i svijest o statusu plodnosti. Dob je kritičan faktor, a mlađi pojedinci imaju veće stope uspjeha. Razumijevanje statusa plodnosti i opcija može pomoći pojedincima da donesu informirane odluke o planiranju obitelji.

Pravna regulativa

Liječenje medicinski potpomognutom oplodnjom (MPO) dostupno je u javnim i privatnim licenciranim ustanovama, čime su osigurana jednaka prava i obveze. Liječenje je dopušteno samo radi postizanja trudnoće, čime se jamči sigurnost pacijenta i dobrobit potomstva, i tek nakon što su ostali tretmani neuspješni.

Pravo na MPO imaju bračni i izvanbračni parovi, a u posebnim slučajevima i nerotkinja. Parovi kod kojih je žena mlađa od 42 godine ostvaruju pravo na MPO na teret HZZO-a koji pokriva četiri pokušaja intrauterine inseminacije i šest pokušaja izvantjelesne oplodnje (IVF), od čega dva u prirodnom ciklusu.

Liječenje je dopušteno ženama s potvrđenom reproduktivnom sposobnošću, a krioprezervacija gameta, tkiva ili zametaka dopuštena je onima kojima prijeti neplodnost zbog bolesti ili trajne neplodnosti. Dopušten je homologni i heterologni MPO, uz neanonimnu donaciju jajne stanice ili sperme, a djeca imaju pravo upoznati svoje biološke roditelje.

Pacijenti mogu birati između prirodnog, blagog ili standardnog IVF-a, broj jajnih stanica za oplodnju, hoće li zamrznuti jajne stanice ili zametke te odabrati jedan ili dva zametka za prijenos. Troškove krioprezervacije pokriva HZZO prvih pet godina u ugovornim ustanovama; u protivnom, pacijenti snose troškove.

Za sve tretmane MPO potreban je pismeni pristanak oba partnera, a povlačenjem pristanka liječenje se prekida. Darivatelji nemaju pravo znati identitet žene primateljice ili djeteta i nemaju nikakvih obveza ni prava prema začetom djetetu.

Zabranjene su novčane ili druge nagrade za donaciju spolnih stanica ili embrija, osim za nužnu naknadu troškova. Spolne stanice darivatelja mogu u Hrvatskoj rezultirati rađanjem do troje djece, a nije dopuštena istovremena uporaba obiju doniranih spolnih stanica. Surogat majčinstvo i razvoj embrija dulje od šest dana su zabranjeni, kao i pokusi na embrijima.

In vitro oplodnja – cijena

Cijena IVF-a uvelike varira ovisno o različitim čimbenicima, uključujući zemljopisni položaj, specifičnu kliniku i pacijentov individualni plan liječenja. Jedan ciklus IVF-a obično se kreće 12.000 – 15.000 eura, što uključuje osnovne postupke preuzimanja jajne stanice, oplodnje i prijenosa embrija.

Dodatni troškovi mogu nastati zbog lijekova, koji mogu dodati 1.500 – 5.000 eura, kao i dodatnih tretmana poput ICSI ili PGT, od kojih svaki potencijalno košta nekoliko tisuća eura više.

Pročitajte i ove članke:

• Prije 40 godina u Hrvatskoj rođeno prvo dijete pomoću umjetne oplodnje: “Mojim roditeljima trebalo je puno volje, ljubavi, snage i borbenosti”
• “Sva tzv. IVF djeca su željena”: Kako reći djetetu da je začeto putem potpomognute oplodnje?
• Kada žena može zatrudnjeti? Važno je poznavati svoj ciklus! Evo nekoliko savjeta za uspješno začeće.

• in vitro oplodnja
• in vitro oplodnja - cijena
• in vitro oplodnja - postupak
• in vitro umjetna oplodnja

Učitaj više izvora