Puknuće bubnjića – uzroci, simptomi i liječenje

1 komentara
3 min čitanja

Kreni Zdravo

Bubnjić je tanka membrana koja razdvaja vanjsko od srednjeg uha. Uloga bubnjića je da prenese zvuk iz zraka na srednje uho.

Puknuće bubnjića ili perforacija bubnjića je pojava koja je može biti uzrokovana različitim čimbenicima, a pritom rezultirati snažnim bolovima, krvarenjem, pojavom nagluhosti te vrtoglavicom.

Dijagnoza se temeljni na otoskopiji, medicinskom postupku izravnog pregleda bubnjića i zvukovoda otoskopom.

Liječenje najčešće nije potrebno zato što se stanje s vremenom poboljša, ali ponekad su potrebni lijekovi. U težim slučajevima (npr. ozljede unutarnjeg uha, poremećaji slušnih koščica) može biti potreban kirurški zahvat.

Puknuće bubnjića – uzroci

Puknuće bubnjića kod djece je najčešće uzrokovano prethodnom upalom uha koja pogađa čak 70% djece do dobi od 3 godine. Kod odraslih, puknuće bubnjića može biti rezultat sljedećih uzroka:

infekcije i upale uha,
trauma glave (s prijelomom baze lubanje ili bez),
kontuzija (ozljeda koja nastaje udarcem tupog predmeta) preko uške,
oštećenje uha namjernim ili slučajnim uguravanjem predmeta u slušni kanal (npr. štapićem za uši),
povećanje tlaka tekućine u uhu,
boravak u preglasnoj okolini (npr. eksplozija, koncerti),
barotrauma (promjena tlaka zraka – npr. putovanje zrakoplovom, ronjenje).

Puknuće bubnjića – simptomi

Simptomi puknuća bubnjića najviše ovise o uzrocima koji mogu rezultirati velikim razlikama u samom intenzitetu boli. Međutim, sljedećih nekoliko simptoma vam može pomoći kod uočavanja perforacije bubnjića:

nagla, jaka bol u uhu,
krvarenje iz uha,
pritisak u ušima,
gubitak sluha (ako se oštete slušne koščice),
tinitus (šum u uhu),
pucketanje u uhu,
vrtoglavica (ako je ozlijeđeno unutarnje uho – središte ravnoteže se nalazi u unutarnjem uhu čije oštećenje može dovesti do različitih motoričkih poteškoća),
gnojna otoreja (iscjedak iz uha – ako dođe do ulaska vode ili neke tekućine)
glavobolja.

Puknuće bubnjića – dijagnoza

Puknuće bubnjića je vrlo jednostavno uočiti pomoću otoskopije, odnosno izravnog pregleda bubnjića pomoću ušnoga ljevčića koji se naziva otoskop. Pomoću njega može se vidjeti srednje i vanjsko uho.

Cijeli postupak izgleda tako da liječnik usmjerava zraku svjetla u otoskop te promatra bilo kakve promjene koje se mogu pojaviti na bubnjiću.

Pregled vanjskog uha (uške) važan je jer se na taj način mogu uočiti znakovi moguće upale koji se mogu javiti u obliku laganog edema (otoka) ili eritema (crvenila).

Kod iznimno malih perforacija, za postavljanje konačne dijagnoze može biti potrebna otomikroskopija ili pretrage otpora u srednjem uhu. Pod raznim povećanjima mikroskopom se gleda na bubnjić i cijeli zvukovod.

Ako se prilikom pregleda uoči bilo kakvo krvarenje ili iscjedak iz uha, perforacija bubnjića je glavna sumnja koja može utjecati na konačnu dijagnozu puknuća bubnjića.

Ponekad su potrebne i audiometrijske pretrage te detaljniji pregledi srednjeg uha kako bi se postavila konačna dijagnoza, a bolesnike kod kojih se već pojavio gubitak sluha ili vrtoglavica mora pregledati i otorinolaringolog kako bi se mogla ustanoviti ostala moguća oštećenja uha.

Puknuće bubnjića – liječenje

Puknuće bubnjića često ne zahtijeva posebnu vrstu liječenja, osim čišćenja uha. Ako je u pitanju upala bubnjića kod odraslih ili djece, moguća je primjena antibiotika u obliku kapi koje mogu smanjiti bol i ublažiti simptome koji bi se s vremenom trebali povući.

Ako je pak prilikom perforacije došlo do zagađenja, potrebna je primjena oralnog antibiotika širokog spektra. Dođe li do infekcije uha, primjenjuje se amoksicilin (penicilinski antibiotik).

Većina oblika puknuća bubnjića se povlači spontano, odnosno zarastanje bubnjića se dogodi samo od sebe te ga nije potrebno dodatno liječiti. Međutim, to uglavnom ovisi o trajanju. Ako puknuće bubnjića s bolnim simptomima traje duže od dva mjeseca, vjerojatno je u pitanju teže oštećenje uha za koje je potreban kirurški zahvat i korekcija.

Svakako biste se trebali zapitati, kada je u pitanju upala uha kod djece, koliko traje bol koja otežava normalno funkcioniranje. Iako ona najčešće započinje prehladom, upala uha kod djece, kao i kod odraslih, može zapravo značiti da je riječ o puknuću bubnjića.

Stoga, ako uočite bilo koji od gore navedenih simptoma, a da pritom traje već neko vrijeme bez poboljšanja, javite se svojem liječniku/ otorinolaringologu kako biste mogli utvrditi o čemu je riječ.