Anozmija – uzroci, simptomi, liječenje
- Budite prvi i komentirajte!
- 2 min čitanja
Anozmija je stanje karakterizirano onemogućenim osjetom mirisa. Potpuni gubitak osjeta njuha je relativno česta pojava u populaciji koja zahvaća oko 5% ljudi (prema nekim istraživanjima čak 20% – broj oboljelih od anozmije povećava se sa starenjem).
Osjet njuha usko je povezan s osjetom okusa, stoga većina ljudi prijavi i oslabljen intenzitet proživljavanja jela i pića. Iako se anozmija naizgled čini bezazlenom, može biti naznaka nekih drugih bolesti, a sama nosi opasnost nemogućnosti razlikovanja “loših” mirisa koji bi upućivali na pokvarenu hranu ili upozoravajuće mirise iz okoline (npr. dim).
Poremećen osjet njuha može se podijeliti u više kategorija:
- anozmija – potpuno izgubljen osjet njuha,
- hipozmija – oslabljen osjet njuha,
- disozmija – poremećena percepcija mirisa (npr. osoba osjeti miris spaljenog papira umjesto mirisa pudera), osjet mirisa iako ne postoji određeni njušni podražaj (olfaktorne halucinacije).
Anozmija – uzroci
- trauma mozga ,
- virusne infekcije,
- sinusitis, nosna polipoza,
- neurodegenerativne bolesti (Parkinson, Alzheimer, multipla sistemska atrofija, Huntington, bolesti motornog neurona) – obično gubitak i slabljenje njuha bude među prvim simptomima u ranoj fazi bolesti,
- prirođena anozmija – dio nekog sindroma (najviše proučen Kallmannov sindrom, bolest poremećenog stvaranja spolnih hormona u kombinaciji s anozmijom),
- izloženost otrovnim tvarima,
- shizofrenija i depresija,
- tumori mozga ili unutar nosa,
- neki lijekovi i droge (streptomicin, diltiazem, amitriptilin, remifentanil, sildenafil, kokain, amfetamini, alkohol…).
Anozmija – simptomi
Oboljeli od anozmije žale se na gubitak osjeta njuha, smanjen apetit i užitak pri jelu, poteškoće prilikom kuhanja i održavanja osobne higijene. Takve osobe češće obole od depresije i anksioznosti, osobito ženska populacija.
Kvaliteta života
Kvaliteta života je značajno narušena zbog prethodno navedenih razloga. Neke oboljele osobe smatraju da im anozmija narušava društvene odnose, ali i ugrožava život zbog nemogućnosti reagiranja na upozoravajuće znakove iz okoline poput dima, plina ili pokvarene hrane.
Određeni pojedinci nastoje promijeniti svoje prehrambene navike s ciljem ponovnog uživanja u hrani, što može rezultirati povećanjem tjelesne težine. U suprotnom, druga polovica anozmičara izgubi interes u hrani.
Također, pacijenti mogu u pretjeranim količinama koristiti parfeme ili početi se tuširati više puta dnevno iz straha da nemaju neugodan miris.
Dijagnoza
Liječnik treba utvrditi kada je pacijent počeo primjećivati da gubi osjet njuha, postoji li moguća povezanost s nekim potencijalnim uzročnikom.
Ukoliko kvaliteta njuha fluktuira, obično je uzrok sinonazalnog podrijetla, a ako se postupno pogoršava, onda je češće neurodegenerativnog.
Potrebno je uzeti detaljnu anamnezu pacijenta, napraviti nazalnu endoskopiju, testirati olfaktornu funkciju tzv. “njušnim testovima”.
Za objektivnu analizu ponekad se radi ispitivanje olfaktornih potencijala za izravnu analizu (ne)aktivacije njušnog područja u mozgu.
Anozmija – liječenje
Terapijske metode su vrlo ograničavajuće u bolestima poremećaja njuha. Moguće je izliječiti tek one uzroke koji su nosnog karaktera, poput polipoznih ili sinusnih bolesti, primjenom kortikosteroida ili kirurškim zahvatom.
U većini drugih slučajeva, ne postoji lijek i obično je stanje anozmije ireverzibilno te do kraja života.
Tekst Dana
Za vas izdvajamo
12 vježbi s vlastitom težinom za izgradnju mišića
- Tomislav Stanić
- 4 min čitanja
Izvori:
- Boesveldt S, Postma EM, Boak D, et al. Anosmia-A Clinical Review . Chem Senses. 2017;42(7):513–523.
- Hummel T, Landis BN, Hüttenbrink KB. Smell and taste disorders. GMS Curr Top Otorhinolaryngol Head Neck Surg. 2011;10:Doc04.
- Alkelai A, Olender T, Dode C, et al. Next-generation sequencing of patients with congenital anosmia. Eur J Hum Genet. 2017;25(12):1377–1387.