Anosmija je pojam koji označava potpuni gubitak osjeta njuha. Hiposmija označava djelomični gubitak osjeta njuha odnosno smanjenu sposobnost njuha. Anosmija može biti privremena ali i trajna, najčešće je posljedica upale sluznice nosa, začepljenja nosnih prolaza ili ozljeda temporalnog režnja. 

Isto tako, anosmija može biti uzrokovana kroničnim meningitisom ili neurosifilisom, koji povećavaju intrakranijalni tlak tijekom dugog vremenskog razdoblja.

Anosmija može biti jednostrana ili obostrana. Mnogi pacijenti mogu iskusiti jednostranu anosmiju često kao rezultat manje ozljede glave. Ovu vrsta anosmije obično se može otkriti samo ako se obje nosnice testiraju zasebno.

Koristeći ovu metodu testiranja, svaka nosnica će pokazati smanjenje ili čak potpunu odsutnost osjetila njuha u jednoj nosnici, ili obje. Ovo često nije moguće ako se obje nosnice testiraju istovremeno.

Hipersomija je pojam koji označava pojačan osjet njuha. Neke osobe mogu biti neosjetljive na neki određeni miris, a takvo stanje se naziva specifična anosmija. Odsutnost osjeta njuha od rođenja naziva se kongenitalna anosmija.

Parosmija predstavlja naziv za tegobe s osjećajem mirisa kojima nema izvora u okolini. Ako primjerice osjetite miris dima, a nitko od ukućana ga ne osjeti, posjetite liječnika. Ageuzija je gubitak osjeta okusa.

Anosmija – uzroci 

Privremeni gubitak njuha može biti uzrokovan blokiranim nosnicama ili infekcijama. Nasuprot tome, trajni gubitak njuha može biti uzrokovan neaktivnošću mirisnih receptora neurona u nosu ili ozljedama mozga prilikom kojih je nastalo oštećenje živca.

Prirođena anosmija, koja je obično posljedica genetskih faktora, naziva se kongenitalna anosmija. Članovi obitelji u tim slučajevima često imaju istu povijest bolesti.

Anosmija može vrlo povremeno biti rani znak degenerativnih bolesti mozga, poput Parkinsonove bolesti i Alzheimerove bolesti.

Još jedan specifičan uzrok trajnog gubitka osjeta mirisa može biti oštećenje mirisnih receptora neurona zbog uporabe određenih vrsta sprejeva za nos, tj. onih koji uzrokuju vazokonstrikciju nosne mikro cirkulacije. Kako biste izbjegli rizik od gubitka osjeta mirisa, takve nazalne sprejeve koristite samo onda kada je to apsolutno nužno i to za vrlo kratko vrijeme.

Ostali nazalni sprejevi, poput onih koji se koriste za liječenje alergija, ne povećavaju rizik od anosmije, ako se koriste u propisanim vremenskim razdobljima.

Anosmija može biti uzrokovana i nosnom polipozom, koja se često javlja kod osoba s alergijama, upalama sinusa i obiteljskom anamnezom. Osobe s cističnom fibrozom također često razvijaju nosnu polipozu.

Kliničke studije pokazuju kako je upotreba lijeka Amiodaron, koji se koristi u liječenju aritmije srca, u rijetkim slučajevima izaziva anosmiju. Smanjivanje doze u tim slučajevima smanjilo je i jačinu anosmije.

Uzroci anosmije uključuju:

• infekcije gornjih dišnih puteva (npr. upala sinusa ili prehlada),
• nosni polipi,
• idiopatski hipogonadotropni hipogonadizam,
• hipotireoza,
• traume glave,
• demencija s Lewy tijelima,
• tumori u frontalnom režnju,
• Parkinsonova bolest,
• Alzheimerova bolest,
• toksini (posebno akrilati, metakrilati i kadmij),
• starost,
• Kalmanov sindrom
• sindrom post-perfuzije,
• laringektomija sa stalnom traheotomijom,
• Estezioneuroblastoma je iznimno rijedak zloćudni tumor koji nastaje u blizini ili na njušnim živcima. Jedan od simptoma je i anosmija, često popraćena kroničnim sinusitisom,
• intranazalne droge,
• Samterove trijade,
• Foster Kennedy sindrom,
• trovanje kadmijem,
• pušenje,
• shizofrenija,
• anemija,
• nedostatak cinka,
• idiopatska intrakranijska hipertenzija,
• Refsumova bolest,
• adrenergički agonisti ili vazokonstrikcija,
• sarkoidozom,
• intranazalni proizvodi na bazi cinka,
• kronični atrofični rinitis,
• Pagetova bolest kostiju,
• cerebralna aneurizma.

Većina pacijenata odgađa odlazak liječniku kada je riječ o anosmiji, premda anosmija može biti uzrokovana ozbiljnim stanjem. ”Što sad ako ne osjetim mirise, sigurno to dolazi s godinama?” – Nažalost, ne dolazi s godinama. U slučaju anosmije trebate se podvrgnuti dijagnostici i liječenju ako je uzrok moguće liječiti. 

Anosmija – dijagnoza

Anosmija se može dijagnosticirati kod liječnika pomoću određenih testova. Liječnik će započeti s detaljnom anamnezom, pri čemu će utvrditi eventualno postojanje bilo kakve prethodne ozljede glave ili respiratorne infekcije. 

Pregled živčanog sustava obavlja se ako postoji oštećenje kranijalnih živaca. Povremeno, nakon ozljeda može doći do promjene osjećaja mirisa kod pacijenata, što se može očitovati kao nesposobnost osjeta određenog mirisa ili čak jednostrana anosmija

Njuh je potrebno ispitati u svakoj nosnici.

Mnogi slučajevi prirođenih anosmija ostaju nedijagnosticirani. Budući da je poremećaj prisutan od rođena, osobe mogu imati malo ili nimalo osjećaja za postojanje mirisa, pa tako nisu svjesne deficita. U slučaju da imate anosmiju ili bilo koji sličan poremećaj vjerojatno ćete morati pristupiti nekima od sljedećih dijagnostičkih metoda: 

• klinička obrada, 
• biopsija, 
• kompjutorska tomografija, 
• ortopan gornjih zubi, 
• magnetska rezonanca,
• testovi memorije (ako se sumnja na Alzheimer).

Olfaktorna disfunkcija se utvrđuje na sljedeći način. Riječ je o ambulantnom testu njuha. Jedna od nosnica se zatvori pritiskom izvana, a ispred prethodne nosnice se stavi epruveta koja sadrži tvar intenzivnog mirisa (kava, cimet, duhan). Ako osoba može utvrditi o kojoj se tvari radi, osjet njuha se smatra urednim. Test je potrebno ponoviti i na drugoj nosnici. 

Anosmija – liječenje

Kako vratiti osjet njuha? Ako je riječ o specifičnom uzroku, većinom se pristupa liječenju, premda se njuh ne mora uvijek vratiti. Iako se anosmija uzrokovana oštećenjem mozga ne može izliječiti, anosmija uzrokovana upalnim promjenama u sluznici može se liječiti uz pomoć glukokortikoida.

Smanjenje upale moguće je uporabom oralnih glukokortikoida, nakon čega se dugoročno upotrebljava lokalni sprej za nos. Međutim, liječenje nije trajno i možda će se morati ponoviti nakon kratkog vremena.

Uz lijekove, potrebno je ublažiti pritisak u gornjem dijelu nosa.

Anosmija – komplikacije

Anosmija može imati niz štetnih učinaka. Bolesnici s naglim napadom anosmije mogu imati manju želju za hranom. Gubitak njuha također može biti i opasan, jer otežava otkrivanje curenja plina, vatre i pokvarene hrane.

Gubitak mogućnosti osjeta određenog sentimentalnog mirisa (primjerice, miris knjige ili voljene osobe) može uzrokovati depresiju

Gubitak njuha može dovesti i do smanjenog libida, iako se to najčešće ne odnosi na osobe s prirođenom anosmijom. Djeca s urođenom anosmijom često skrivaju nemogućnost osjeta mirisa, a najčešće zato što to ne mogu razumjeti ili ne žele biti drugačiji.

Studije pokazuju kako u određenim slučajevima anosmija nije bila otkrivena pri testiranju obje nosnice, međutim, kad se ispitivala pojedinačno svaka nosnica, testovi su pokazali da je osjećaj mirisa prisutan samo u jednoj nosnici. To pokazuje da jednostrana anosmija nije neuobičajena.

Savjetujemo vam da pročitate gubitak njuha forum iskustva. 

• anemija
• anosmija
• hiperosmija
• hiposmija
• parosmija