Što se to događa s nostalgijom i zašto je tako važna?

usamljena žena

Nostalgija, ta gorko-slatka emocija koja nas vraća u vremena pozitivnih i sretnih iskustava, ima važnu psihološku svrhu socijalnog povezivanja i emocionalnog stabiliziranja. Iako mnogi smatraju da se obično javlja u starijoj odrasloj dobi, nostalgija je puno češća u mladoj odrasloj dobi te u prijelaznim razdobljima u kojima napuštamo određene životne uloge i ulazimo u nove.

Jedna od velikih dilema je usmjerava li nas nostalgija prema budućnosti ili nas prisjećanje starih dobrih vremena drži zarobljenima u prošlosti.

Stručnjaci smatraju da je u pitanju oboje – slatkoća ove emocije je u tome što se zaista prisjećamo nekih sretnijih i boljih vremena, a gorčina je u tome što itekako dobro znamo da ih zapravo nikad više nećemo proživjeti niti ih na neki način možemo vratiti osim u sjećanju.

Što su ti misli! Ponekad odlutamo tako daleko, a da se s mjesta ne pomjerimo. (Ivo Andrić)

Neuropsihologija nostalgije

Nostalgija je emocija koja je prvotno bila jednoznačno definirana kao čežnja za domom, a danas se njezino značenje proširilo i u mnoga druga područja, od čežnje za osobnom prošlošću do čežnje za vremenima u kojima nikada nismo ni živjeli (anemoia).

Filmske, televizijske i reklamne industrije koriste nostalgiju u različite svrhe, prvenstveno znajući neurološku pozadinu ove snažne emocije koja nam privremeno omogućava bijeg u neka bolja vremena u kojima je život bio sigurniji i sretniji.

Stručnjaci su otkrili da nostalgija aktivira mrežu moždanih regija koje su uključene u funkcije pamćenja, doživljaja emocija i osjećaja nagrade. U pitanju su hipokampus, amigdale i ventralni striatum, koji su izrazito važni za kodiranje informacija, obradu emocija i dohvaćanje sjećanja.

Nostalgija također aktivira regije mozga povezane sa samorefleksijom, autobiografskim pamćenjem te emocionalnom regulacijom.

Jednostavnije rečeno, nostalgija nas vraća u vremena u kojima smo nekad bili da nas podsjeti tko smo i odakle dolazimo, ali i da nas usmjeri prema onome što želimo biti – povezuje i integrira naše “ja” iz prošlosti i budućnosti te predstavlja autentično emocionalno iskustvo koje ujedinjuje.

Osjećaji povezani s nostalgijom izazivaju kemijske reakcije u mozgu, odnosno pokreću hormone poput serotonina i dopamina.

Neke studije sugeriraju postojanje povezanosti između osjećaja topline i slušanja nostalgične glazbe. Drugim riječima, sudionici koji su slušali nostalgičnu glazbu pokazali su višu toleranciju na hladnoću i osjećaj povišene topline tijela od ostalih ispitanika. To pretpostavlja da se nostalgija češće javlja tijekom hladnijih dana, iako je navedene hipoteze još potrebno dodatno istražiti.

Međutim, tijekom zimskih perioda često se javlja čežnja za ljetnim, morskim i toplim danima koje većina ljudi povezuje sa slobodom i istinskim osjećajem pripadanja samima sebi. Nostalgija se često veže za mjesta i vremena u kojima smo se osjećali sigurno i sretno, slobodno i poletno.

Uzimajući u obzir da mnogi svoje godišnje odmore i slobodne dane čuvaju za ljetne mjesece, tijekom radnih i hladnijih dana nostalgična sjećanja nisu rijetkost. No, u užurbanim i stresnim vremenima u kojima živimo nostalgija se teže probija do naše emocionalne stvarnosti te se čini da je prisutna tek kada se smirimo i dopustimo sebi trenutke prisjećanja i emocionalne utjehe.

nostalgija kao emocija ima izuzetno važne psihološke funkcije
FOTO: Shutterstock

Psihološke funkcije nostalgije

Većina dostupnih istraživanja ističe da nostalgija kao emocija ima izuzetno važne psihološke funkcije. Kao prvo, pruža nam emocionalno iskustvo koje ujedinjuje naš osjećaj sebe i vlastitog identiteta tijekom vremena.

Činjenica je da se stalno i svakodnevno mijenjamo na nevjerojatne načine, a nostalgija nas motivira da se prisjetimo prošlosti i usporedimo sa sadašnjosti. Ujedno nas usporava, u pozitivnom kontekstu, kako bismo redovito pratili razvoj i napredak svojeg autentičnog “ja” i njegovog smjera u budućnosti.

Kao drugo, nostalgija je društvena emocija koja nas socijalno povezuje s drugima na bezbroj divnih načina. Primjerice, kada stavite na isto mjesto odrasle pojedince koji su zajedno išli u osnovnu školu, sjećanja samo naviru i zajednički se isprepliću kroz emocionalnu razmjenu radosti i čežnje, ali i zahvalnosti za ono što su doživjeli i za trenutak u kojem upravo jesu.

Nadalje, jedna od najzdravijih vrsta nostalgije kroz ljudsku povijest je ona koja povezuje jednu generaciju s drugom. Zahvaljujući takvoj vezi, starija generacija prenosi ono najbolje iz prošlosti drugoj, mlađoj generaciji. Vrijednost prethodnih iskustava neprocjenjiva je za napredak i učenje.

Međutim, ovakva vrsta nostalgije može otići i malo predaleko tako da nas, na temelju starijih priča, literature ili filmova, odvede u neka vremena u kojima uopće nismo živjeli, ali prema njima svejedno osjećamo nostalgiju. To se naziva anemoia, a čini se da je povezana uglavnom s onim povijesnim vremenima koja su u književnosti i filmu pomalo idealizirana i romantizirana.

Težina nostalgije

Nostalgija je ugodna i pozitivna emocija, ali njezina težina krije se u shvaćanju nepovratnosti i nezaustavljivosti vremena kojeg se prisjećamo, a kojeg više nema.

Gorka čežnja koja nam osvještava da su mnogobrojna iskustva trajno skrivena u sjećanju i da ih je nemoguće dovesti u sadašnjost mogu biti emocionalno zahtjevna onima koji se trenutno nalaze na teškim životnim prekretnicama, u procesiranju osobnih gubitaka i prihvaćanju životnih promjena.

Koliko god nas vraćala u neka sretnija vremena, nostalgija nas neprestano podsjeća na konac vremena, odnosno činjenicu da svemu dođe kraj i da će možda i ovaj sadašnji trenutak za nekoliko godina biti tema nostalgičnog sjećanja.

Jedan od najvažnijih aspekata ljudske percepcije je osjećaj kontrole nad stvarima koje nam se događaju, a to se neminovno remeti kada se stvari počnu mijenjati. Uzevši u obzir da je svaki životni događaj svojevrsna promjena, utješno je imati nostalgiju kao emociju koja nas podsjeća što smo imali, iako ne znamo kamo će nas budućnost odvesti.

U današnje vrijeme sve je više prisutna usamljenost, neovisno o životnoj dobi. Provođenje vremena u virtualnom prostoru umanjuje osjećaj povezanosti s drugima koji se stvara licem u lice, odnosno uživo. Društveni elementi povezivanja su se promijenili, ali su itekako donijeli neke negativne posljedice koje su povezane s manjkom nostalgije.

Drugim riječima, ako većinu vremena u danu provodimo u virtualnom prostoru, a ne u stvarnom kreiranju vlastitih uspomena samostalno i s drugim ljudima, kroz nekoliko godina ćemo se teško moći prisjetiti onih mjesta i događaja u kojima smo bili sretni i slobodni, ako ih uopće nismo doživjeli jer smo ostali zarobljeni u nerealnim sferama koje samo prividno stvaraju osjećaj povezanosti.

Društveni elementi povezivanja su se promijenili
FOTO: Shutterstock

Kako potaknuti nostalgiju?

Nostalgiju često pokreću “znakovi povratka, odnosno predmeti, situacije i iskustva u trenutnom okruženju koji snažno pokreću sjećanja. Jako često su to fotografije, glazba, mirisi, mjesta i sl. U vremenu društvenih mreža u kojima se sve trajno bilježi, a uspomene redovito “iskaču” s odbrojenim godinama, nostalgija ima brže i kraće okidače nego prije.

Na trenutak se prisjetimo određenog događaja ili iskustva, ali se ubrzo iz tog stanja i maknemo, prvenstveno zbog nedostatka vremena i užurbanosti života.

Ipak je bolje nostalgiji dati neko vrijeme, odnosno dopustiti joj da nas posjeti s vremena na vrijeme kada smo smireni i spremni prihvatiti osjećaje koje nam vraća, kako bismo mogli iskoristiti pozitivnu svrhu istih i integrirati ih u trenutno emocionalno iskustvo.

Ima i onih situacija u kojima svjesno i namjerno ulazimo u prebiranje po vlastitim sjećanjima te ih stavljamo u kontekst sadašnjeg vremena. Ponekad je dovoljno pronaći staru playlistu i dopustiti mislima i osjećajima da nas prožmu i odvedu u neke sretnije sfere.

Međutim, jako je važno znati iz toga i izaći, odnosno vratiti se u stvarnost i pospremiti sjećanja u “ladice” kojima pripadaju. Stagniranje u prošlosti je zamka nostalgije, stoga treba biti svjestan tanke linije između realnosti i sjećanja.

Nostalgija nas uči koječemu, ali moramo joj svjesno i otvoreno pristupiti kako bismo naučili mudre lekcije koje nam je prošlost spremna dati.

Pročitajte i ove članke:

Članak objavljen:
  1. Ludden, D. (2020). The Psychology of Nostalgia. Psychology Today.
  2. Batcho, K. I. (2013). Nostalgia: The bittersweet history of a psychological concept. History of psychology, 16(3): 165.
  3. Barrett, F. S. i sur. (2010). Music-evoked nostalgia: Affect, memory, and personality. Emotion, 10(3): 390.
  4. Wildschut, T. i sur. (2006). Nostalgia: content, triggers, functions. Journal of personality and social psychology, 91(5): 975.

Ocijenite članak

4 / 5   2

Foto: Shutterstock

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu