Kada se ljude pita kako bi željeli umrijeti, većina ih kaže da žele brzi kraj života bez agonije, smrt u snu ili bistar um u posljednjim trenucima u kojima se mogu oprostiti i pogledati unatrag svoj život.

U stvarnosti je vrlo lako odgovoriti na pitanje kako izgleda umiranje, zato što je u pitanju kulminacija vrlo izravnih bioloških procesa. No, ipak nije sve tako jednostavno jer je u pitanju kombinacija brojnih psiholoških i bioloških čimbenika.

U nastavku teksta saznajte koji su procesi u podlozi umiranja te kako izgleda proces dolaska smrti.

Predsmrtno stanje – tjelesne promjene

Kod oko 20 % ljudi smrt je blaga, posebno kada narkotici olakšaju bol i zamaskiraju razarajuće procese koji se događaju u tijelu pojedinca. No, za većinu ljudi smrt nije tako jednostavan i blag proces.

Poznati znanstvenici Barney Glaser i Anselm Strauss u svojoj knjizi Awareness of dying ističu kako su od 1/4 ljudi koji umiru naglo unutar nekoliko sati nakon što osjete simptome 80 – 90 % njih žrtve srčanog udara.

Većina njih je osjetila oštru, parajuću bol kada je srcu nedostajao kisik. Srce se u tom trenutku nekontrolirano trza (tzv. fibrilacija) i staje, cirkulacija se usporava i prestaje, a osoba gubi svijest. Biološki gledano, mozak bez kisika više od 2 – 4 minute je nepopravljivo oštećen, a tako je i s drugim organima koji prestaju raditi ako ne dobiju dovoljno kisika.

Još jedan od čestih uzroka smrti je karcinom koji također odabire različite načine nanošenja štete organizmu. Naime, kada karcinom metastazira, čestice tumora putuju krvotokom i rastu u vitalnim organima (npr. jetri, bubrezima, probavnom sustavu, plućima ili mozgu), ometajući im funkcioniranje.

Sve ovo pokazuje kako je smrt dugotrajan i rastegnut proces otkazivanja rada organa, a u današnje moderno vrijeme, kada je medicina uznapredovala, pokušaji spašavanja života u većini situacija umiranje čine još dužim procesom.

Srećom, u nekim situacijama spašavanje uspije, no u nekima, nažalost, smrt preuzme glavnu ulogu.

Kako izgleda umiranje? – faze umiranja

Izrazito je teško precizno odrediti bilo kakve faze umiranja zato što se ovaj proces kod svakog događa na drugačiji način. Naime, umiranje je proces kod kojeg organi prestaju funkcionirati u slijedu koji se razlikuje od osobe do osobe.

No, stručnjaci su nakon dugogodišnjeg proučavanja ipak uočili vodeće tri faze umiranja, a to su:

• faza agonije – grčenje mišića u prvim trenucima u kojima tijelo više ne može održavati život
• klinička smrt – kratko razdoblje u kojem prestaje funkcioniranje srca, cirkulacije, disanja i mozga, ali je oživljavanje još uvijek moguće
• smrt – osoba prelazi u stanje trajne smrti, a za nekoliko sati novo beživotno biće izgleda smanjeno i više nije nalik na osobu kakva je bila dok je živjela.

Prije više desetljeća smrt je u medicinskom pogledu značila trenutak kada stanu srce i disanje. No, ti kriteriji više ne odgovaraju s obzirom na to da se medicinskim napretkom došlo do tehnika oživljavanja koje često omogućuju ponovnu uspostavu vitalnih funkcija.

Stoga se u današnje vrijeme u većini industrijaliziranih zemalja kao kriterij smrti i prestanka života koristi moždana smrt koja označava nepovratni prestanak svih aktivnosti u mozgu i moždanom deblu.

Dostojanstveno umiranje

Ono što većina ljudi također želi, kada ih se pita kako bi željeli umrijeti, jest i dostojanstveno umiranje. Glavno obilježje takvog umiranja je način komuniciranja i brige za umiruću osobu. Izrazito je važno pružiti umirućoj osobi podršku u njezinoj tjelesnoj i psihološkoj neugodi.

Pritom je važna i iskrenost u pogledu izvjesnosti smrti. Naime, ako osoba nije svjesna da umire ili ako ne razumije što se događa s njezinim tijelom, važno je objasniti joj okolnosti u kojima se nalazi na iskren i primjeren način kako bi mogla isplanirati svoju njegu u posljednjim danima, donošenje odluka i opraštanje s ljudima koji su joj bili najvažniji.

Još jedan važan faktor su liječnici i medicinske sestre koje umirućima mogu itekako pomoći u dostojanstvenom umiranju tako što će ih naučiti dovoljno o njihovom stanju kako bi donijeli razumne odluke tijekom cijelog procesa liječenja.

Pročitajte članak “Palijativna skrb – medicinska, psihološka i duhovna podrška za oboljele od teških bolesti“.

Kako izgleda umiranje? – psihološki stadiji umiranja

Kako postoje faze umiranja koje objašnjavaju biološku perspektivu dolaska smrti, tako postoje i psihološki stadiji umiranja koji se više odnose na način na koji se osoba suočava sa smrću.

Sljedeći stadiji ne moraju biti isti kod svih ljudi i ne moraju ići navedenim redoslijedom, no kod većine ljudi se javljaju u nekom trenutku predsmrtnog stanja:

• poricanje – osoba poriče ozbiljnost vlastitog stanja kako bi pobjegla od blizine smrti pri čemu poricanje ima samozaštitnu funkciju te dopušta pojedincu da se posveti aktivnostima koje voli i da se suočava s bolešću tempom koji mu odgovara
• ljutnja – osoba spoznaje da je vrijeme koje ima na raspolaganju kratko te joj to izaziva ljutnju zato što mora umrijeti, a nije imala prilike učiniti sve što je željela
• cjenkanje – osoba uviđa neizbježnost smrti te pokušava preteći smrt cjenkajući se za još malo vremena (to je pogodba koju osoba pokušava sklopiti s članovima obitelji, prijateljima ili liječnicima), a najbolji način pomoći umirućoj osobi u ovom stadiju je slušanje s empatijom
• depresija – kada poricanje, ljutnja i cjenkanje ne uspiju odgoditi tijek bolesti, osoba postaje depresivna zbog skorašnjeg gubitka života
• prihvaćanje – stanje smirenosti u vezi s nadolazećom smrti u kojem se pacijent prepušta smrti uz osjećaj oslobođenja od boli i tjeskobe (postiže se tek u posljednjim tjednima ili danima).

Pogled na smrt također ovisi i o samoj ličnosti pojedinca. Naime, jedno istraživanje objavljeno u poznatom znanstvenom časopisu Psychology and Aging donosi rezultate koji potvrđuju da terminalno bolesni pacijenti opisuju smrt na potpuno drugačije načine.

Neki je vide kao odgovornost, neki kao nepremostivu prepreku i kaznu, a neki kao čin hrabrosti. Upravo su ta značenja pomogla objasniti njihove reakcije na bolest koja se pogoršavala. Loše prilagođeni pojedinci, tj. oni koji su u odnosima prepunim sukoba i s mnogim razočaranjima u životu obično pod jačim stresom proživljavaju cijeli proces umiranja zbog čega se s mnogim stvarima teže nose i lošije suočavaju.

Jedna studija je također potvrdila da su u procesu umiranja izrazito važne duhovnost, religioznost i kultura. Naime, snažan osjećaj duhovnosti smanjuje strah od smrti, a neformalni iskazi zdravstvenih stručnjaka upućuju na to da ta stavka ne vrijedi samo za umiruće, već i za sve ljude općenito.

Kako komunicirati s umirućima? – savjeti za komunikaciju

Komunikacija i podrška umirućima je najvažnija stavka dostojanstvenog umiranja, posebno u zadnjim danima života. Ono što svakako morate imati na umu u komunikaciji s umirućom osobom je:

• iskrenost u vezi s dijagnozom i tijekom bolesti – budite iskreni u vezi s time što budućnost vjerojatno donosi jer na taj način omogućujete umirućoj osobi da završi svoj život izražavajući emocije i želje te sudjelujući u odlukama o liječenju
• pažljivo slušanje i potvrđivanje osjećaja – budite prisutni, usmjeravajte punu pažnju na ono što vam umiruća osoba priča, prihvaćajte njezine osjećaje kako bi se mogla emocionalno izraziti
• održavanje realne nade – pomozite umirućoj osobi u održavanju nade ohrabrujući je da se usmjeri na realne ciljeve koje još uvijek može ostvariti (npr. rješavanje problematičnih obiteljskih odnosa)
• pomoć u konačnom prijelaznom razdoblju – pokušajte uvjeriti umiruću osobu da nije sama te da ćete biti uz nju do samog kraja.

Tugovanje i suočavanje sa smrću voljene osobe

Smrt predstavlja neizbježan gubitak na koji se osoba nikada ne može dovoljno pripremiti. Zbog toga gubitak voljene osobe predstavlja tešku ožalošćenost na koju reagiramo tugom, odnosno intenzivnom tjelesnom i psihičkom neugodom.

Cijeli proces tugovanja obilježava specifičan izraz misli i osjećaja ožalošćene osobe. Uz to se vežu i brojni običaji (npr. nošenje crnine) koji jako variraju u kulturama. No, ono što je zajedničko je svakako pomoć ljudima da prođu kroz proces tugovanja i nauče živjeti u svijetu bez voljene osobe.

Proces tugovanja također ima nekoliko faza koje se javljaju ovisno o osobi, a one su:

• izbjegavanje – stanje šoka, nevjerice i umrtvljenih osjećaja te bolna svijest o gubitku voljene osobe
• suočavanje – tuga se doživljava intenzivnije, a osoba pogođena tugom može postati odsutna duhom, ne može se koncentrirati, okupirana je mislima na pokojnika te može doći do gubitka sna i apetita
• oporavak – pokušaj prevladavanja usamljenosti tražeći društvo drugih ljudi, obavljanje poslova koje je pokojnik obavljao te reorganiziranje svakodnevnog života bez voljene osobe.

Tugovanje se javlja kod svakoga, a intenzitet i trajanje ovise o samoj prirodi smrti i povezanosti s pokojnikom. Većina ljudi nakon nekoliko tjedana uspijeva pronaći adekvatan način suočavanja s gubitkom te nastavlja sa svakodnevnim obvezama.

No, postoje i oni kojima je potrebna stručna pomoć i neki oblik psihoterapije pomoću kojeg korak po korak prihvaćaju život bez pokojnika. Taj proces traje mjesecima, a ponekad i godinama. Važno je imati na umu da se tugovanje javlja kod svakoga te da je smrt nezaobilazan ishod koji čeka svakog od nas.

Više o tome kako preboljeti gubitak voljene osobe pročitajte u članku “Gubitak voljene osobe: Psihologinja objašnjava proces tugovanja i kako preboljeti gubitak najmilijih“.

Pročitajte i članke:

• Razbijamo “tabu” odlaska psihologu: Evo kakva su iskustva onih koji su se odlučili za psihoterapiju
• Blagdan sjećanja: Znate li zašto se 1. studenog obilježavaju Svi sveti?
• Čuvajte ih: 10 načina uz koje će uspomene na najmilije trajati duže.

• dostojanstveno umiranje
• kako izgleda umiranje
• kako komunicirati s umirućima
• kako preboljeti gubitak voljene osobe
• predsmrtno stanje
• smrt
• tugovanje

Učitaj više izvora