Egzosomi su privukli značajnu pozornost u suvremenim biomedicinskim istraživanjima, služeći kao žarišna točka za razumijevanje temeljnih uzroka bolesti, otkrivanje novih biomarkera i razvoj učinkovitih tretmana.

Ovaj članak istražuje središnju ulogu koju urinarni egzosomi imaju u patofiziologiji ljudskih bolesti i njihov potencijal kao mete za terapijske intervencije.

Što su egzosomi?

Egzosomi su sitne granularne strukture, promjera 50 – 150 nm, koje oslobađaju ljudske stanice fuzijom plazma membrane s multivezikularnim tijelima. Uključeni su u niz funkcija, uključujući metaboličke procese, odlaganje staničnog otpada, izmjenu proteina i nukleinskih kiselina, zgrušavanje krvi i imunološke aktivnosti.

Sadrže lipide i proteine iz staničnih membrana izvana, a sadrže nukleinske kiseline poput mikroRNA, glasničke RNA, DNA i proteine iznutra. Zbog toga egzosomi spadaju u kategoriju izvanstaničnih vezikula, koja obuhvaća mikrovezikule, apoptotička tijela i egzosome.

Egzosomi su unutarnje stanične organele asimilirane kroz endocitozu, spajanjem s plazma membranom, a zatim otpuštene u izvanstanični prostor. Sastav površine egzosoma odražava sastav staničnih membrana, dok njihov sadržaj odražava kemijske spojeve stanica koje su ih otpustile.

Razumijevanje znanosti o egzosomima

Egzosomi igraju ključnu ulogu u održavanju ravnoteže unutar tijela nadgledanjem širokog spektra metaboličkih funkcija. Oni također nude dokaze o komunikaciji između različitih organa. Nadalje, egzosomi služe kao transporteri za prijenos terapijskih sredstava.

Značajan aspekt egzosoma je njihova uloga u međustaničnoj komunikaciji, pri čemu prenose funkcionalne nukleinske kiseline (mikroRNA, messenger RNA) od donora do stanica primatelja. Nakon što se asimilira, sadržaj egzosoma utječe na funkcioniranje stanice primatelja djelujući na receptore na njezinoj površini, pokrećući prijenos signala.

Značaj urinarnih egzosoma u istraživanju bolesti

Istraživači trenutno istražuju korelaciju između urinarnih egzosoma i funkcije i poremećaja bubrega. Egzosomi prenose teret preko stanica bubrega, utječući na proteom i funkciju stanica primatelja, predstavljajući tako signalizaciju unutar nefrona.

Urinarni egzosomi ističu se svojom pristupačnošću, lakoćom prikupljanja uzorka i neinvazivnošću. Njihova dijagnostička i prognostička osjetljivost čini ih isplativim sredstvom za istraživanje podrijetla bolesti i ciljeva za terapiju.

Praktično dostupni urinarni markeri lako su dostupni u kliničkim okruženjima, pomažući u dijagnostici rizične populacije i pojedinaca koji pokazuju klinički značajne simptome. Proučavanje proteina i peptida u mokraći može rasvijetliti poremećaje koji se protežu od proksimalnih do sistemskih.

Egzosomi imaju implikacije na kardiovaskularnu i bubrežnu fiziologiju, potencijalno pomažući kod mineralokortikoidne hipertenzije. Isporukom RNA i proteina koji utječu na biologiju bubrega, egzosomi bi mogli pridonijeti otkrivanju podtipova arterijske hipertenzije, omogućujući prilagođenije terapije i poboljšavajući kvalitetu života bolesnika. Međutim, potrebna su daljnja istraživanja u ovoj domeni.

Urinarni egzosomi u procjeni raka prostate

Egzosomi igraju ključnu ulogu u razvoju, metastazama i otpornosti na liječenje raka prostate. Sadrže miRNA, lncRNA i proteine koji utječu na različite aspekte napredovanja raka prostate. Egzozomi iz stanica raka prostate potiču kemosenzitivnost i služe kao učinkoviti prijenosnici za lijekove protiv raka prostate. Također se mogu izolirati iz tjelesnih tekućina za dijagnozu raka prostate.

Iako urinarni egzosomalni markeri imaju golem potencijal u dijagnosticiranju lokalnih, udaljenih ili sustavnih poremećaja, imperativ je obratiti pažnju na zbunjujuće čimbenike koji se mogu pojaviti tijekom rukovanja uzorkom, transporta, skladištenja i razrjeđivanja. Varijable poput specifične težine, osmolalnosti, kreatinina u urinu i vodljivosti također je potrebno uzeti u obzir, što zahtijeva razvoj strategija normalizacije.

Većina markera temeljenih na egzosomima u urinu još nije integrirana u kliničku praksu zbog problema kao što su razlike u izvedbi, ograničena pouzdanost i visoki troškovi. U budućnosti će visokoučinkovite tehnike koje uzimaju u obzir pristranosti i osiguravaju potrebnu osjetljivost, ponovljivost i specifičnost vjerojatno zadovoljiti nezadovoljene potrebe kliničkih dijagnostičkih postupaka.

Pročitajte i ove članke:

• Stimulacija ovog živca može spriječiti pretilost? Znanstvenici su otkrili da metoda za liječenje epilepsije može pomoći u mršavljenju
• Može li se rak otkriti samo pomoću vašeg daha? Evo koje se bolesti mogu dijagnosticirati ovom metodom
• Nema više čekanja na magnetsku rezonancu! Za otkrivanje brzorastuće Alzheimerove bolesti koristit će se nova vrsta testiranja.

• egzosomi
• urinarni egzosomi

Učitaj više izvora