Dugo se sumnjalo kako prehrana bogata šećerom tijekom dužeg vremenskog razdoblja može dovesti do povećanog rizika od razvoja dijabetesa. No, tu je pretpostavku pratilo malo dokaza ili čak nijedan, s obziorm na to da je teško provesti istraživanja usmjerena na svaki pojedini aspekt prehrane koji je povezan s dijabetesom.

Istraživači iz bolnice Royal Victoria Hospital i Sveučilišta Queen’s University iz Belfasta nedavno su objavili rezultate kliničkog ispitivanja provedenog na 13 zdravih muškaraca, tijekom kojeg su istraživali utjecaj unosa velike količine šećera na vaskularno zdravlje i inzulinsku rezistenciju, za koju se tvrdi kako je uzročnik dijabetesa tipa II.

Dr. Steven Hunter i njegov tim svoja su zapažanja objavili u časopisu Diabetes, pri čemu su istaknuli kako nije bilo razlike u inzulinskoj rezistenciji kod ispitanika koji su tijekom šest tjedana 25 % unosa kalorija primali iz saharoze koja je bila dijelom uravnotežene prehrane i kod ispitanika kojima su kalorije iz saharoze činile 10 % ukupno unesene količine kalorija. Prvi su ispitanici tako dnevno unosili oko 200 grama saharoze, dok su drugi primali oko 80 grama.

Dr. Hunter iz Royal Victoria Hospital komentirao je predrasude da se šećer tradicionalno povezuje s razvojem dijabetesa.

„Ova saznanja osporavaju takva razmišljanja i pokazuju da unos dvostruko veće količine šećera od one koja je trenutno preporučena nema nepovoljan utjecaj na markere dijabetesa“.

Studija je provedena na 13 zdravih muškaraca koji su bili podijeljeni u dvije skupine – jedna je skupina tijekom 6 tjedana unosila 25 % kalorija iz saharoze, a druga 10 % od ukupnog dnevnog unosa.

Studija se sastojala od 2 uzastopne intervencije od 6 tjedana između kojih je bilo razdoblje od 4 tjedana tijekom kojih su se skupine vratile svojoj uobičajenoj prehrani.

Prehrana obiju skupina kroz oba perioda bila je sličnog makronutritivnog sastava (ugljikohidrati, masti i bjelančevine), a razlika je bila u zamjeni saharoze škrobom. Inzulinska rezistencija mjerena je zlatnim standardom, odnosno hiperinzulinemijskom euglikemijskom sponom.

Uz to, prehrana bogata saharozom (šećerom) nije pokazala nikakav nepovoljan utjecaj na brojne druge metaboličke i fiziološke parametre, kao što su elastičnost arterija koja utječe na rizik od bolesti srca i profil glukoze u krvi.

No ipak, prehrana može imati jak utjecaj na rizik od razvoja dijabetesa tipa II pri čemu je negativan utjecaj zasićenih masti najjače je dokazan.

Dr. Hunter savjetuje kako je najbolji način za smanjenje rizika od obolijevanja od dijabetesa promjena stila života. Vjerojatnije je da će ostali čimbenici povezani s prehranom, poput pretjeranog unosa kalorija, kao i čimbenici povezani sa stilom života kao što je fizička neaktivnost i povećanje tjelesne težine, imati veći utjecaj od vrste ugljikohidrata.

Kod ljudi s povećanim rizikom od dijabetesa tipa II, čini se da prehrana bogata ugljikohidratima i siromašna mastima štiti od inzulinske rezistencije. Uz to, zdrava tjelesna težina i aktivan stil života pomažu u smanjenju rizika od obolijevanja od dijabetesa tipa II.

• dijabetes
• kalorije
• šećer