Roditelji su razlog našeg postojanja, zbog čega su odnosi s njima među emocionalno najdubljima u životu. Upravo zato često ostajemo vezani uz njih čak i kada nas povređuju, kontroliraju ili prelaze granice.

No, što kada roditeljsko ponašanje ostavi trajne posljedice na vaše mentalno i emocionalno zdravlje? I kako kao odrasla osoba možete odlučiti je li vrijeme za distancu – ili za pokušaj iscjeljenja odnosa?

Kada se ta veza naruši zbog zlostavljanja, manipulacije ili kronične emocionalne povrede, posljedice se mogu osjećati godinama kasnije.

Nedavni javni istup Brooklyna Peltza Beckhama, koji je otvoreno progovorio o prekidu odnosa s roditeljima zbog, kako tvrdi, kontrolirajućeg i emocionalno opterećujućeg okruženja, mnoge je potaknuo da se zapitaju o vlastitim obiteljskim odnosima.

Iako životi slavnih djeluju daleko od svakodnevice, problemi unutar obitelji često su univerzalni.

U nastavku donosimo objašnjenja stručnjaka o tome kako prepoznati toksično roditeljsko ponašanje, gdje je granica između “stroge ljubavi” i zlostavljanja te kako donijeti odluku koja štiti vaše mentalno zdravlje.

Stroga ljubav ili emocionalno zlostavljanje – gdje je granica?

Određeni oblici ponašanja, poput fizičkog i seksualnog zlostavljanja, uvijek su neprihvatljivi – bez obzira na kontekst. No, emocionalno zlostavljanje često je suptilnije i teže ga je prepoznati.

Stručnjaci ističu da se razlika između stroge roditeljske odgojne metode i zlostavljanja često svodi na namjeru, učestalost i posljedice ponašanja. Strogi odgoj sam po sebi ne mora biti toksičan, ali problem nastaje kada se iza “brige” ili “discipline” skrivaju ponižavanje, manipulacija ili kontrola.

Roditelji ponekad opravdavaju okrutne riječi ili postupke tvrdnjom da “žele najbolje”, no ako se dijete pritom osjeća ustrašeno, posramljeno ili emocionalno zanemareno, riječ je o ozbiljnom problemu.

Ponašanja koja su uvijek oblik zlostavljanja

Prema smjernicama Američkog psihološkog udruženja, zlostavljanje djece uključuje fizičko nasilje, seksualno iskorištavanje i zanemarivanje osnovnih potreba. To, među ostalim, uključuje:

• fizičko kažnjavanje poput udaranja, gurkanja ili tresenja
• seksualne radnje ili izlaganje djeteta seksualnom sadržaju
• uskraćivanje hrane, vode, sna ili medicinske skrbi
• ostavljanje djeteta bez nadzora ili u nesigurnim uvjetima
• zanemarivanje obrazovanja i osnovnih životnih potreba.

Ovakva ponašanja nikad nisu prihvatljiva i uvijek ostavljaju duboke posljedice.

Suptilni znakovi toksičnog roditeljstva

Ako niste sigurni je li ono što ste doživjeli zlostavljanje, stručnjaci upozoravaju i na ove “crvene zastavice”:

• roditelj pokazuje empatiju samo kada ste ozbiljno bolesni
• pretjerana emocionalna povezanost koja vam ne dopušta razvoj vlastitog identiteta
• prisiljavanje da birate strane u obiteljskim sukobima
• financijski pritisak da zarađujete za obitelj
• stalno uspoređivanje s drugima, što stvara nesigurnost i osjećaj manje vrijednosti.

Zašto je teško priznati da su vas roditelji povrijedili?

Čak i u odrasloj dobi mnogima je teško priznati da su roditelji bili izvor boli. Razlog leži u načinu na koji pamtimo prošlost – često se sjećamo ili vrlo lijepih ili vrlo traumatičnih trenutaka, dok se suptilni oblici emocionalnog zlostavljanja lako zanemaruju.

Osim toga, djeca su prirodno sklona opravdavati roditelje jer o njima ovise za sigurnost i osnovne potrebe. Vjerovanje da roditelj “zna najbolje” često se zadrži i u odrasloj dobi.

Posljedice zlostavljanja u djetinjstvu

Istraživanja pokazuju da osobe koje su u djetinjstvu doživjele fizičko ili emocionalno zlostavljanje imaju veći rizik od depresije, anksioznosti i brojnih kroničnih bolesti u odrasloj dobi. Emocionalne rane iz djetinjstva često utječu i na partnerske odnose, samopouzdanje i sposobnost postavljanja granica.

Trebate li pokušati obnoviti odnos ili prekinuti kontakt?

Odluka je uvijek na vama. Stručnjaci naglašavaju da odraslo dijete nije odgovorno za olakšavanje krivnje roditelja. Ako razmišljate o pomirenju, važno je da roditelj:

• jasno prizna štetu koju je nanio
• aktivno radi na vlastitim problemima (kroz terapiju)
• poštuje vaše granice i pokazuje empatiju.

S druge strane, prekid kontakta može biti zdrav izbor ako roditelj:

• odbija priznati zlostavljanje
• umanjuje vaša iskustva
• ne poštuje vaše granice
• razgovore usmjerava isključivo na vlastite potrebe.

Čak i ako roditelj ima dobre namjere, odnos vam može biti previše emocionalno okidački – i to je dovoljan razlog za distancu.

Imate pravo promijeniti odluku

Ako prekinete kontakt, to ne mora biti trajno. Imate pravo preispitati svoju odluku u budućnosti, osobito uz podršku terapeuta ili stručne osobe. Bez obzira na to hoćete li obnoviti odnos, prekinuti ga ili ostati negdje između, najvažnije je da štitite svoje mentalno zdravlje i dobrobit.

Ako se teško nosite s posljedicama odnosa s roditeljima, razgovor s terapeutom može vam pomoći u procesu iscjeljenja, razumijevanja prošlosti i izgradnje zdravijih odnosa u sadašnjosti.

Pročitajte i ove članke:

• 7 znakova da ste odrasli s roditeljem sklonim sukobima
• Kako roditelji gaslightaju svoju djecu? Evo znakova da ste bili žrtva njihove manipulacije u djetinjstvu
• 7 razloga zašto odrasla djeca ostaju u kontaktu s emocionalno nasilnim roditeljima.

• roditelji koji vas povređuju
• toksičan odnos s roditeljima

Učitaj više izvora