Roditeljska ljubav često se prikazuje kao bezuvjetna i neupitna, no za mnoge odrasle osobe to nije stvarnost. Neki od nas i dalje održavaju odnose s roditeljima koji nas emocionalno povrjeđuju, iako smo svjesni koliko nas ti odnosi iscrpljuju i uništavaju naše samopouzdanje. Zašto ostajemo?

Zašto ostajemo u odnosima s emocionalno nasilnim roditeljima?

U nastavku istražujemo moguće razloge zbog kojih odrasla djeca ostaju u odnosima s roditeljima koji im nanose emocionalnu štetu.

1. Duboka želja za roditeljskom ljubavi i prihvaćanjem

Čak i ako roditelji nisu pružali sigurnost i podršku tijekom odrastanja, potreba za njihovom ljubavlju i odobravanjem često ostaje snažna. Ta potreba nije racionalna, već duboko ukorijenjena u biološkom instinktu za povezivanjem s primarnim skrbnicima.

2. Nada da će se roditelji promijeniti

Mnogi odrasli ljudi i dalje vjeruju da će njihovi roditelji s vremenom promijeniti svoje ponašanje – da će se ispričati, prestati piti, reći “Ponosan/na sam na tebe!“. Povremeni trenuci nježnosti dodatno hrane tu nadu. No, ova očekivanja često dovode do začaranog kruga razočaranja i boli.

3. Društveni i obiteljski pritisci

Osjećaj krivnje i osjećaj dužnosti prema roditeljima također su snažni razlozi zbog kojih ostajemo. U mnogim kulturama postoji snažna poruka da su obiteljski odnosi svetinja, bez obzira na njihovu prirodu. Odluka da se distanciramo može izazvati osjećaj da ih napuštamo, što dodatno pojačava krivnju.

4. Strah od gubitka drugih odnosa

Prekid kontakta s roditeljima može značiti i udaljavanje od ostatka obitelji. Bojazan da ćemo ostati sami ili izgubiti podršku šire obitelji ili prijatelja često nas sprječava da se zaštitimo od toksičnog odnosa.

5. Praktične prepreke

Financijska ovisnost, zajedničko stanovanje ili briga za unuke mogu biti konkretne prepreke za prekid odnosa. U takvim slučajevima smanjenje kontakta i postavljanje granica mogu biti prvi korak prema većoj neovisnosti i očuvanju mentalnog zdravlja.

6. Normalizacija zlostavljanja i manipulacija

Ako smo odrasli u okruženju u kojem je emocionalno zlostavljanje bilo svakodnevica, možda ga uopće ne prepoznajemo kao problem. Usto, emocionalno nasilni roditelji često vješto manipuliraju, umanjuju svoje ponašanje ili nas uvjeravaju da smo mi krivi. Takva dinamika stvara konfuziju i otežava jasno sagledavanje situacije.

7. Ljubav, suosjećanje i emocionalna ovisnost

Možemo istovremeno osjećati ljubav i tugu, suosjećanje i ogorčenost. Možda ih ne želimo povrijediti ili ih čak žalimo zbog njihovih trauma. Dugo trajanje takvog odnosa često stvori i emocionalnu ovisnost – teško nam je zamisliti život bez njih, čak i ako nas povređuju.

Kako se zaštititi?

Postavljanje zdravih granica nije sebičnost – to je nužan oblik brige o sebi. To može uključivati ograničavanje tema razgovora, učestalosti kontakta ili jasno definirane posljedice ako se granice prijeđu.

Pitanja koja si možete postaviti su:

• koja ponašanja mojih roditelja me uznemiruju ili emocionalno iscrpljuju
• kako se osjećam nakon razgovora s njima
• koje granice mi trebaju da bih se osjećao/la sigurno?

Odgovori na ova pitanja pomoći će vam da osvijestite što vam je potrebno za zdraviju interakciju. A ponekad je jedini način da zaštitimo sebe – prekinuti kontakt.

Pročitajte i ove članke:

• Kako roditelji gaslightaju svoju djecu? Evo znakova da ste bili žrtva njihove manipulacije u djetinjstvu
• 15 znakova da ste imali mentalno nestabilnog roditelja
• “Jesam li loš roditelj?”: Mnoga djeca odrastaju u okovima uvjerenja da su jedini smisao života svojih roditelja.

• emocionalno nasilni roditelji
• odnosi s roditeljima
• toksični odnos s roditeljima

Učitaj više izvora