Strah od gubitka: Prisutan je kod većine ljudi! Psihologinja otkriva što znači i kako pronaći smisao nakon gubitka

Strah od gubitka

Gubici su neizbježan dio života koji se dogodi svakom pojedincu u nekom trenutku njegovog života. Riječ je o univerzalnoj pojavi koja se razlikuje po tome koliko je netko gubitaka doživio, u kojoj životnoj dobi i koliko mu je trebalo vremena da se oporavi od gubitka. Strah od gubitka je prisutan kod većine ljudi, a itekako smo svjesni da gubitak u ovom kontekstu ne znači samo smrt, nego i bilo kakvu vrstu razdvajanja od nekoga ili nečega (bilo da netko ostavlja nas ili mi nekoga, selimo u drugi grad, školu ili radno mjesto, gubimo vjeru u druge, pravedan svijet ili same sebe).

Strah od gubitka voljene osobe
FOTO: Shutterstock

Strah od gubitka voljene osobe

Većina ljudi strahuje od socijalnih gubitaka, odnosno od gubitka ljudi. Zato je kod većine ljudi prva pomisao na gubitak smrt jer je riječ o nečem konačnom, bespovratnom. Osim zbog smrti, socijalni gubici mogu biti i zbog rastave braka, prekida veze ili prijateljstva, preseljenja, ratova, svađe itd. Strah od gubitka roditelja, partnera, djeteta ili prijatelja u posljednje vrijeme sve više izlazi na površinu, posebno u obliku tjeskobe koja je povezana s mnogim događajima u našoj svakodnevici (bolesti, ratovi, prirodne katastrofe, prometne nesreće, ubojstva i dr. tragedije).

Strah od gubitka nije nešto s čime se rađamo, nego nešto što stječemo tijekom vremena, gledajući kako se naši roditelji i drugi ljudi iz bliske okoline nose s gubicima i oporavljaju od njih ili vlastitim iskustvom, posebno ako je osoba doživjela gubitak voljene osobe u ranoj životnoj dobi, kada nije imala dovoljno vlastitih mentalnih resursa i podrške da se nosi sa situacijom.

Većinom pokušavamo izbjeći strahove, umjesto suočavanja s njima, jer nikad nismo potpuno sigurni imamo li dovoljno kapaciteta nositi se s istima. Strah od gubitka je vrlo neugodan i težak, posebno zato što smo svjesni da se za njega teško možemo pripremiti i da nas može iznenaditi u bilo kojem trenutku života, koliko god se mi trudili bježati od njega.

Prihvatiti da svemu dođe kraj i da trajanje nečijeg života ne možemo predvidjeti bolan je kognitivni i emocionalni proces koji je nekad jednostavnije potisnuti kako bismo uopće mogli preživjeti svakodnevne teškoće.

Upuštanje u proces prorade ove vrste straha često kod ljudi izazove još jednu vrstu straha, a to je strah od gubitka kontrole, odnosno da se neće moći oporaviti od duboke i teške tuge koja slijedi nakon gubitka. Zato mnoge gubitke radije potisnemo nego prebolimo jer se bojimo da će nam trebati previše vremena da se vratimo u normalno stanje i da nastavimo sa svojim životom.

strah od gubitka kontrole
FOTO: Shutterstock

Skriveni i neprepoznati gubici

Svaki gubitak utječe na tjelesno i mentalno stanje pojedinca, a neki gubici tijekom života ostaju neprepoznati ili skriveni:

  • kad je riječ o gubitku osobe ili odnosa koji smo skrivali od očiju javnosti (npr. prve simpatije djeca često drže u tajnosti i rijetko dijele s drugima, a kada se dogodi situacija u kojoj dolazi do odlaska te osobe ili čak samog razočaranja u nju, djeca nerijetko osjećaju bol povezanu s osjećajem gubitka koji je, za njihovu životnu dob, teško shvatiti i nositi)
  • kad je gubitak povezan s osjećajem stida ili neadekvatnosti (npr. osoba čija je majka izvršila samoubojstvo može skrivati od drugih težinu gubitka i boli te odbiti potražiti pomoć kada osjeti da je takav pritisak potisnutih negativnih emocija guši i svakodnevno ograničava)
  • jer tugujući i/ili njegova okolina ne priznaju ili umanjuju važnost gubitka i potrebe za oporavkom od njega (npr. osoba koja izgubi baku od 95 godina, neovisno o trajanju njezinog života i prirodnu smrt, može osjećati duboku bol i poteškoće s prebolijevanjem gubitka, ali možda neće dobiti adekvatnu podršku iz okoline).

Mnogi razvojni gubici ostaju skriveni zbog svoje univerzalnosti, odnosno činjenice da su oni prirodan dio čovjekovog razvoja i da su “normalni” u nekom dijelu života (npr. odlazak sina ili kćeri iz roditeljskog doma može izazvati sindrom praznog gnijezda kod roditelja; strah od gubitka posla ili strah od gubitka novca može kod osobe izazvati negativna sjećanja na trenutke neimaštine i siromaštva u djetinjstvu zbog čega se teško nosi s otkazom ili promjenom radnog mjesta itd.).

Najbolniji gubitak koji osoba tijekom života može doživjeti je gubitak djeteta. Taj gubitak je uvijek težak, neprirodan, neočekivan i iznenadan. Nijedan se roditelj ne može pomiriti s činjenicom da će se možda dogoditi obrnuti slijed događaja, odnosno da će roditelj sahraniti svoje dijete, a ne dijete njega. Dubinu i težinu emocija koje nastaju nakon ovakvog gubitka malo tko može shvatiti, osim onih koji su prošli isto i koji su se uspjeli nekako oporaviti nakon gubitka, ali većina tvrdi da zapravo takav gubitak nikad potpuno ne prihvatiš, da praznina uvijek ostaje, samo naučiš živjeti s njom, iz dana u dan.

strah od gubitka novca
FOTO: Shutterstock

Socijalni strahovi

Strah od gubitaka koji nisu povezani sa smrtnim ishodom, odnosno druge vrste socijalnih strahova također su dio našeg socijalnog funkcioniranja i emocija na dubljoj razini. Separacijski strah, strah od odbacivanja, strah od kazne (u vezi s osjećajem krivnje), strah od napuštanja i strah od zlobnih ljudi strahovi su koji ukazuju na svjesnost o vlastitim potrebama, snagama, mogućnostima, neprorađenim situacijama i emocijama te socijalnim odnosima koje nastojimo graditi.

Ovi strahovi najviše dolaze do izražaja u odnosima koje gradimo s drugima, a najčešće ukazuju na neke infantilne osjećaje povezane s navezanošću na drugu osobu (koja je opravdana samo kod djece koja su ovisna o roditeljima te kod nekih pojedinaca koji se ne mogu sami brinuti za sebe zbog objektivnih razloga).

Prisutnost ili odsutnost socijalnih strahova te njihov intenzitet u našoj svakodnevici najviše pokazuje je li naša ličnost dosegnula autonomnu i zdravu razinu te na čemu je potrebno raditi da bismo sebe i druge percipirali ravnopravnim i vrijednim ljudskim bićima, sposobnima brinuti se za sebe i ostvariti vlastite potencijale.

Kako pronaći smisao nakon gubitka
FOTO: Shutterstock

Kako pronaći smisao nakon gubitka?

Teško je pronaći smisao nakon gubitka, odgovoriti na brojna “zašto”, “kako” i “zašto meni”, pronaći objašnjenje koje je u skladu s nečijim životnim pretpostavkama ili shvaćanjem prirode svijeta. Ponekad je jednostavno kognitivno proraditi gubitak, ali emocionalno svladavanje traje određeni period i zahtijeva puno mentalne energije, vremena i podršku bliske i/ili stručne osobe. Čak i kada pomislite da ste ubrzo nakon gubitka proradili sve emocije koje su se javile, moguće je da će neka od njih pronaći put do površine kada najmanje budete očekivali.

Činjenica je da jedan gubitak uvijek uključuje više gubitaka (ne gubimo samo partnera, nego i osobu u koju smo imali povjerenje, koja nas je podržavala, brinula se za nas određeni period života, koja nam je u mnogim oblicima zapravo bila istinski i pravi prijatelj te suputnik u životnim nedaćama). Sadašnji gubitak uvijek priziva one prijašnje, tako da se neprorađeni gubici uvijek vrate u onom trenutku života kada se pojave slične situacije (gubitak jednog roditelja može biti izrazito bolan za osobu, ali zaostale i neprorađene emocije tog gubitka se mogu pojaviti u snažnom intenzitetu i nakon gubitka drugog roditelja, iako je možda osoba s njime imala lošiji odnos).

Ponekad je teško pronaći utjehu nakon gubitka. One uobičajene fraze “Vrijeme liječi sve rane!” ili “Njemu je sada lakše. Budi jak/a zbog drugih!” nisu istinska podrška.

Umjesto toga probajte suosjećati na način da budete uz drugu osobu u njezinoj tuzi, da joj date do znanja da vam je stalo do nje, da ima dovoljno vremena da bude u svojem tugovanju koliko god je to potrebno i da joj možete pomoći na način koji joj je potreban.

Ako su djeca u pitanju, nastojte biti iskreni i dati točne informacije o tome što se dogodilo, ali više puta provjerite što su djeca shvatila i koliko mogu pratiti situaciju. Više o gubitku voljenih osoba, proradi gubitka svake uloge (roditeljske, partnerske, bračne, prijateljske) te fazama tugovanja potražite u članku “Gubitak voljene osobe: Psihologinja objašnjava proces tugovanja i kako preboljeti gubitak najmilijih“.

Pročitajte i članke:

Članak objavljen:
  1. Goleman, D. (2013). Emocionalna inteligencija: Zašto je važnija od kvocijenta inteligencije? Mozaik knjiga: Zagreb.
  2. Milivojević, Z. (2010). Emocije: Psihoterapija i razumijevanje emocija. Mozaik knjiga: Zagreb.
  3. Arambašić, L. (2008). Gubitak, tugovanje, podrška. Naklada Slap: Zagreb.
  4. Aronson, E. i Wilson, T. D. (2005). Socijalna psihologija. MATE: Zagreb.

Ocijenite članak

0 / 5   0

Foto: Shutterstock

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu