Šest filmova

Najbolji i najgori prikazi mentalnog zdravlja u filmu

Budite prvi i komentirajte!
2 min čitanja

Tomislav Stanić

mag. educ. philol. croat.

Najbolji i najgori prikazi mentalnog zdravlja u filmu

Mnogi filmovi pokušavaju prikazati probleme mentalnog zdravlja, ali često završavaju senzacionalizacijom, trivijalizacijom ili lažnim predstavljanjem stvarnosti tih borbi.

Hollywoodska sklonost dramatizaciji može dovesti do pogrešnih predodžbi i stereotipa, dajući publici iskrivljeno razumijevanje psiholoških stanja. Međutim, neki se filmovi uspijevaju otrgnuti od tih tendencija, nudeći autentične i nijansirane portrete.

Autentični prikazi mentalnog zdravlja u filmu

Evo koji filmovi najbolje prikazuju mentalno zdravlje.

1. Otac (2020.)

Otac nudi dirljiv i sveobuhvatan prikaz demencije, pokazujući duboki utjecaj stanja na pacijente i njihove obitelji. Za razliku od mnogih filmova koji demenciju svode na puki zaborav, Otac se bavi dezorijentirajućim i mučnim iskustvom iz perspektive pacijenta. Kako protagonistovo pamćenje slabi, film bilježi fluktuirajuću percepciju vremena, mjesta i ljudi, predstavljajući realan i srcedrapajući prikaz stanja.

Ovaj pristup je u oštroj suprotnosti s pretjerano pojednostavljenim i često duhovitim prikazima koji se mogu vidjeti u drugim filmovima, pružajući iskren odraz složenosti i emocionalnog danaka demencije.

2. Beautiful Boy (2018.)

Beautiful Boy prikazuje razorni utjecaj ovisnosti o drogama na obitelj, prateći očevu borbu da podrži svojeg sina kroz cikluse otriježnjenja i povratka. Film se fokusira na ljudske aspekte ovisnosti – ljubav, slomljeno srce i nemilosrdnu nadu i očaj koje doživljavaju obitelji.

Za razliku od mnogih filmova koji senzacionaliziraju ovisnost s ekstremnim prikazima, Beautiful Boy nudi suosjećajan i realan pogled, naglašavajući kroničnu i ponavljajuću prirodu zlouporabe supstanci. Ističe dugoročnu predanost potrebnu za oporavak, pružajući autentičan prikaz složenosti ovisnosti i vitalnih sustava podrške potrebnih za izlječenje.

3. Manchester pokraj mora (2016.)

Manchester pokraj mora istražuje teme tuge, gubitka i obiteljske dinamike sa sirovom i nepokolebljivom iskrenošću. Film prati čovjeka koji se bori s dubokom osobnom tragedijom, ilustrirajući nelinearnu i duboko osobnu prirodu tuge.

Suprotno mnogim dramatiziranim prikazima koji tugu pojednostavljuju u niz predvidljivih faza, ovaj film bilježi nepredvidivu i dugotrajnu bol gubitka. Kroz svoje delikatno pripovijedanje i snažne izvedbe, Manchester pokraj mora predstavlja realističan prikaz žalosti, naglašavajući da je tuga složen i trajan proces, a ne stanje s jasnim rješenjem.

Pogrešni prikaz mentalnog zdravlja u filmovima

Evo u kojim je filmovima mentalno zdravlje prikazano na pogrešan način.

1. Girl, Interrupted (1999.)

Girl, Interrupted, temeljen na memoarima Susanne Kaysen, dotiče se važnih tema mentalnog zdravlja i samootkrivanja, ali ne uspijeva točno prikazati granični poremećaj osobnosti (BPD).

Film se fokusira na dramatične aspekte BPD-a, kao što su impulzivnost i promiskuitet, dok prešućuje širi raspon simptoma poput poremećaja identiteta i kroničnog osjećaja praznine.

Štoviše, film sugerira brze i čudesne oporavke, ostavljajući pogrešan dojam o dugotrajnom i često izazovnom putu upravljanja BPD-om.

2. Genijalni um (2001.)

Genijalni um, temeljen na životu matematičara Johna Nasha, nudi uvjerljivu pripovijest, ali krivo predstavlja shizofreniju usredotočujući se uglavnom na halucinacije i iluzije.

Ovaj prikaz zanemaruje druge kritične simptome kao što su neorganizirano razmišljanje i kognitivni izazovi. Film također romantizira ideju prevladavanja duševne bolesti snagom volje i iscjeljujućom moći ljubavi, previše pojednostavljujući složenost i dugoročno liječenje shizofrenije.

3. Kišni čovjek (1988.)

Kišni čovjek značajno je podigao svijest o autizmu, ali je učvrstio stereotipe prikazujući protagonista kao autističnog učenjaka s iznimnim sposobnostima. Ovakav prikaz doveo je do nerealnih očekivanja i uskog razumijevanja autizma te zasjenjuje raznolikost sposobnosti i ponašanja uočenih kod pojedinaca u spektru. Iako je film istaknuo neke izazove s kojima se suočavaju osobe s autizmom, nenamjerno je promicao štetne stereotipe, zanemarujući širi spektar iskustava.

Pročitajte i ove članke: