Možemo li uočiti psihozu prije nego što se pojavi?

psihoza se obično razvija postupno

Prva epizoda psihoze često remeti nečiju percepciju stvarnosti te se manifestira simptomima kao što su čujenje glasova, neobična uvjerenja i nerazumljiv govor ili ponašanje.

Obično se javlja tijekom adolescencije ili mlade odrasle dobi, kritičnog razdoblja obilježenog novim iskustvima kao što su početak fakulteta, početak rada, stvaranje romantičnih veza i drugi aspekti rane odrasle dobi. Takva epizoda može značajno poremetiti nečije planove.

Međutim, psihoza se obično razvija postupno. Rani znakovi mogu uključivati ​​gubitak interesa za aktivnosti, smanjenu motivaciju i smanjenu društvenu interakciju, što često prolazi nezapaženo u onome što je poznato kao prodromalna faza.

Postavlja se pitanje – možemo li identificirati i spriječiti psihozu prije nego što se u potpunosti razvije?

Rana psihoza

Psihozu karakteriziraju deluzije, halucinacije i neorganizirano razmišljanje, koje se često naziva “psihotični slom” ili prva epizoda. Međutim, njezin početak je obično suptilniji.

Pojam “klinički visok rizik od psihoze” opisuje osobe s povećanim rizikom, uključujući one s obiteljskom poviješću psihoze, shizotipskog poremećaja osobnosti ili simptoma sličnih psihotičnim ispod praga. Simptomi ispod praga mogu uključivati ​​neobične misli koje nisu posve obmane ili senzorne distorzije koje se ne kvalificiraju kao halucinacije.

Kratkotrajna psihotična iskustva, nazvana “kratki ograničeni povremeni psihotični simptomi” (BLIPS), kao što je osjećaj buba na koži ili uvjerenje da TV emisija spominje vas, također ukazuju na visok rizik od psihoze ako traju manje od tjedan dana i nestanu bez intervencije.

Alati za procjenu kao što su Strukturirani intervju za simptome rizika od psihoze (SIPS) i Sveobuhvatna procjena rizičnih mentalnih stanja (CHAARMS) pomažu identificirati osobe s visokim rizikom ili u ranim stadijima psihoze, uključujući one s promijenjenim perceptivnim ili misaonim iskustvima.

Je li prevencija moguća?

Među onima s klinički visokim rizikom samo oko jedne trećine prelazi u prvu epizodu psihoze, obično unutar tri godine. Rano prepoznavanje može pomoći u sprječavanju čimbenika poput upotrebe kanabisa, poznatog rizika od psihoze, i pružiti podršku kroz obiteljsku psihoedukaciju i kognitivno-bihevioralnu terapiju (KBT).

Neki dokazi sugeriraju da bi ovi napori mogli spriječiti psihozu u nekim slučajevima. Primjerice, metaanaliza je otkrila da KBT smanjuje vjerojatnost doživljavanja prve psihotične epizode unutar četiri godine kod onih s visokim rizikom.

Rana intervencija ključna je za one koji prelaze u prvu epizodu psihoze
FOTO: Shutterstock

Rana intervencija

Rana intervencija ključna je za one koji prelaze u prvu epizodu psihoze jer može značajno utjecati na ishode. Istraživanja pokazuju da se promjene mozga događaju rano u psihozi, što je kritično razdoblje za intervenciju. Dugotrajna neliječena psihoza povezana je s lošijim ishodima, uključujući smanjenu funkcionalnu povezanost mozga i slabiji odgovor na liječenje.

Rana intervencija može spriječiti socijalno pogoršanje, kao što su gubitak posla, napuštanje škole i socijalno povlačenje.

Podrška zajednice i stručna podrška tijekom rane intervencije mogu pomoći pojedincima da se oporave prije nego što dođe do značajne štete.

Oporavak

Uz ranu intervenciju mnogi se pojedinci oporave od svoje prve epizode psihoze i mogu nastaviti svoje živote uz minimalne poremećaje. Program rane psihozne intervencije u Washingtonu pokazao je poboljšanu kvalitetu života, povećano pohađanje škole i smanjene psihotične i anksiozne simptome, posjete hitnoj službi i hospitalizacije.

Postoji nada za one koji imaju ranu psihozu ili su pod visokim rizikom, a rana intervencija nudi obećavajući put do oporavka. No, psihologinja Marija Šimunić ističe da do rane intervencije dolazi u rijetkim slučajevima:

Rano otkrivanje psihoze je ključno za oporavak oboljele osobe te njezin funkcionalan i normalan život u budućnosti. Međutim, u praksi je rana intervencija nažalost rijetka jer se većina oboljelih na liječenje javlja u poodmaklim fazama bolesti. Ovdje je zato izuzetno važno osvijestiti bližnje, odnosno okolinu oboljele osobe, koji će sigurno uočiti da postoje neke promjene, ali pitanje je hoće li ih ignorirati ili potražiti stručno mišljenje. S rizikom ili bez njega, psihotična stanja se mogu dogoditi bilo kome, ali prije nego sami zaključujemo jesu li prolaznog tipa ili ne, važno je potražiti savjet stručnjaka, prvenstveno psihijatara koji će sigurno znati prepoznati simptome i dati smjernice za daljnje liječenje.

Pročitajte i ove članke:

Članak objavljen:

Ocijenite članak

0 / 5   0

Foto: Shutterstock

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu