Briga za dijete s kroničnom bolešću mijenja svakodnevicu cijele obitelji. Roditelji često postaju neumorni borci za zdravlje svojeg djeteta, no pritom lako zanemare vlastite potrebe i emocionalno opterećenje koje takva situacija nosi.

Stručnjaci upozoravaju da dugotrajna medicinska neizvjesnost može ostaviti posljedice na mentalno zdravlje svih članova obitelji, ali i da postoje načini kako si olakšati svakodnevni život.

Kronična bolest djeteta može biti traumatično iskustvo za cijelu obitelj

Kada dijete prolazi kroz ozbiljne zdravstvene probleme, fokus obitelji uglavnom je usmjeren na preživljavanje i liječenje. U takvim trenucima rijetko ostaje prostora za razmišljanje o emocionalnim posljedicama koje cijela situacija ostavlja na roditelje, braću i sestre.

Čak i nakon što se zdravstveno stanje stabilizira, mnogi roditelji i dalje osjećaju tjeskobu i strah povezane s bolnicama, pregledima ili simptomima bolesti.

Dovoljno je da dijete osjeti manju bol ili nelagodu kako bi roditelji ponovno osjetili paniku jer ih takve situacije podsjećaju na ranije hitne medicinske trenutke.

Stručnjaci ističu da je pojačana opreznost nakon traumatičnih medicinskih iskustava potpuno razumljiva reakcija. Upravo zato i roditeljima treba podrška i suosjećanje, a ne očekivanje da sve moraju izdržati sami.

Prihvaćanje pomoći može smanjiti stres

Mnogi roditelji imaju osjećaj da moraju sami nositi sav teret brige o bolesnom djetetu. No, dugoročno gledano, obitelji su otpornije kada prihvate pomoć prijatelja, rodbine ili zajednice.

Podrška može uključivati praktičnu pomoć, emocionalnu podršku ili povezivanje s udrugama i grupama roditelja koji prolaze kroz slična iskustva.

Poznata izreka da je za odgoj djeteta potrebno “cijelo selo” posebno vrijedi kada je riječ o djeci s kompleksnim zdravstvenim stanjima.

I roditelji trebaju brigu i odmor

Roditelji djece s kroničnim bolestima često ulažu svu energiju u potrebe svojeg djeteta, dok vlastite potrebe stavljaju na posljednje mjesto. Mnogi osjećaju grižnju savjesti kada pokušaju uzeti predah ili odvojiti vrijeme za sebe.

Strah da bi se nešto moglo dogoditi dok je dijete pod tuđim nadzorom vrlo je čest, osobito nakon traumatičnih medicinskih iskustava. No, stručnjaci savjetuju da se povjerenje može graditi postupno.

Primjerice, član obitelji ili bliska osoba može prvo provoditi vrijeme s roditeljem i učiti kako se brinuti za dijete. Nakon toga roditelji mogu pokušati s kraćim izbivanjima kako bi se postupno osjećali sigurnije.

Takav pristup može biti koristan i za dijete. Dijete tada vidi da postoje i drugi odrasli ljudi koji razumiju njegovo stanje te se ne osjeća izolirano ili “krhko”.

Briga o sebi nije luksuz, nego potreba

Mentalno zdravlje roditelja iznimno je važno za dobrobit cijele obitelji. Stručnjaci preporučuju aktivnosti koje mogu pomoći u smanjenju stresa i anksioznosti, poput meditacije, joge, tehnika disanja ili psihoterapije.

Neki roditelji navode da im je dovoljno i nekoliko minuta dnevne meditacije kako bi lakše podnijeli svakodnevni stres. Ako osjećaj iscrpljenosti i tjeskobe traje dugo, razgovor sa psihologom ili psihoterapeutom može biti vrlo koristan korak.

U određenim situacijama pomoć mogu pružiti i lijekovi za anksioznost ili depresiju, osobito ako simptomi ozbiljno narušavaju kvalitetu života.

Odvojite bolest od identiteta djeteta

Obitelji često izbjegavaju razgovarati o tome koliko ih bolest opterećuje jer ne žele da se dijete osjeća krivim. No, potiskivanje emocija može dodatno povećati stres i napetost unutar obitelji.

Jedan od pristupa koji stručnjaci preporučuju jest “odvajanje” bolesti od samog djeteta. Umjesto da bolest postane dio identiteta, može se promatrati kao nešto vanjsko s čime se obitelj zajedno suočava.

Primjerice, umjesto “Moj dijabetes!” dijete može reći “Dijabetes mi danas stvara probleme!”. Na taj način bolest nije ono što dijete jest, nego nešto što utječe na njegov život.

Takav način komunikacije može pomoći i braći, sestrama te roditeljima da otvorenije izraze ljutnju, tugu ili strah bez osjećaja krivnje. Obitelj tada zajedno “ratuje” protiv bolesti, umjesto da emocije ostaju potisnute.

Otvorena komunikacija jača otpornost obitelji

Iako život s kroničnom bolešću djeteta nosi brojne izazove, otvorena komunikacija, prihvaćanje pomoći i briga o mentalnom zdravlju mogu značajno olakšati svakodnevicu.

Važno je zapamtiti da roditelji ne moraju biti savršeni niti sve izdržati sami. Traženje podrške nije znak slabosti, nego važan korak prema zdravijem i stabilnijem obiteljskom životu.

Pročitajte i ove članke:

• Maligne bolesti kod djece: Svake ih godine oboli više od 400.000! Liječnik donosi popis najčešćih dijagnoza i simptoma
• Barbie ima dijabetes tipa 1: Kako razgovarati s djecom o tome?
• Priča o Sari: “Njezin pogled licem u lice čekali smo duže od godinu dana. Taj trenutak neću nikad zaboraviti”.

• briga o djeci s kroničnim bolestima
• Roditelji djece s kroničnim bolestima

Učitaj više izvora