Cijelu godinu radiš da bi tih 2 – 3 tjedna odmarao i onda se vratiš s godišnjeg kao da te vlak pregazio – poznato? Toliko uobičajena pojava da je vrijeme da se napokon razbije mit godišnjeg “odmora” i kulturom uvjetovanih ideja da je ljeto vrijeme za punjenje baterija.

Možda nekima zaista jest, ali mnogi bi se složili da im godišnji odmor i ne ispadne baš onakav kakvim ga zamišljaju. Je li moguće provesti godišnji odmor u pravom “mentalnom resetu” i vratiti se u svakodnevicu odmoran i spreman za nove radne pobjede? Saznajte u nastavku članka.

Što je idealan godišnji odmor?

Jesu li “ljeto, sunce i more” dovoljni da bi godišnji odmor bio potpun? Možda još nedostaju malo duže spavanja, sve kasnije odlaženje u krevet, hrpa nezdravih obroka i lijeni popodnevni sati?

Stručnjaci smatraju da idealan godišnji odmor zapravo treba trajati minimalno tri tjedna. Naime, prema nekim tvrdnjama, prvi dani godišnjeg obično se smatraju izlaskom iz energetskog deficita koji je nastao kao posljedica prekomjernog rada i cjelogodišnjeg posla.

Tijekom te početne faze većina ljudi pasivno odmara i spava više nego što je to za njih uobičajeno. Cilj je izbjegavanje onih aktivnosti koje su dovele do umora i zasićenosti pod svaku cijenu.

Tek nakon toga može uslijediti faza u kojoj zapravo imamo povratak motivacije i energije za druženja, uživanja i zabavu.

Postajemo svjesni da odmaranje u obliku pasivnog izležavanja više nije opcija pa ga mijenjamo za svakodnevne pozitivne aktivnosti koje nalikuju na igru, odnosno radnju koja je sama sebi svrha i u kojoj ljudi uživaju samim time što se njome bave.

Moguće je primijetiti da tek nakon što izađemo iz energetskog minusa možemo prijeći u aktivnosti i zabavu koje nas pune životnom radošću i energijom.

Posljednja faza idealnog godišnjeg odmora svodi se na shvaćanje da nam je već sve to dosadilo i da povratak u redovnu svakodnevicu uopće ne zvuči loše. Da, moguće je da se tijekom tri tjedna toliko “odmorimo” da nam čak i posao nedostaje.

No, to nije pravilo nego samo pretpostavka kako bi idealan godišnji odmor trebao izgledati. Itekako znamo da nije uvijek tako i da poslije odmora nemamo nimalo motivacije za povratak u svakodnevne aktivnosti.

Kada je godišnji odmor zapravo umor?

Najkraći odgovor – kada sebi ne znamo dopustiti odmor. Psihološki fenomen poznat kao “post-vacation blues” (u prijevodu: depresija poslije odmora) ili bolest dopusta predstavlja umor od odmora, odnosno stanje iscrpljenosti, razdražljivosti i smanjene motivacije nakon povratka s godišnjeg odmora.

Najčešće se to događa zbog nagle promjene u svakodnevnici, odnosno poremećenih navika, promjena u razini dopamina, neispunjenih očekivanja, financijskog stresa i dinamičnih socijalnih odnosa. Toliko je ovaj problem prisutan da smo već i nove psihološke fenomene osmislili da bi ga bolje opisali.

Odlazak na najljepšu jadransku plažu ne rješava vrtloge vaših galopirajućih misli koji ne prestaju stvarati nove probleme i brige. Uz sve to, previsoka očekivanja o svakom danu maksimalno iskorištenom ne podudaraju se s višesatnim čekanjem u kolonama i redovima za trajekt.

Dodatno, društvene mreže vas bombardiraju savršenim morskim fotografijama i nerealnim videozapisima isklesanih tijela koja su cijelu godinu naporno radila da bi skupila gomile lajkova.

Ako ste roditelj, vjerojatno ćete vidjeti i nasmijane, odmorne roditelje koji se nakon neprekinutog noćnog sna bude puni elana za nove dječje aktivnosti koje na godišnjem obično kreću ranom zorom. Konačno, sve to ima svoju cijenu koja je svake godine sve viša.

Potpuna promjena bioritma zbog pretjeranih aktivnosti u kasne noćne sate i cjelodnevno izležavanje popraćeno unošenjem hrane i pića koje stvaraju priličan stres za probavni, ali i svaki drugi sustav u tijelu, daleko je od bilo kakvog “reseta”.

Svatko ima svoju definiciju odmora, ali čini se da smo većinski prihvatili činjenicu da je godišnji odmor detaljno isplanirano ljetovanje iskorišteno do zadnje minute uz osobnog fotografa, sunce, more i plažu te bez čekanja u redu.

Što radimo krivo?

Svatko ima pravo isplanirati godišnji odmor po svojoj mjeri – osim ako ga uopće nemate, ako imate djecu i druge za koje brinete, ako ste se tek nedavno zaposlili, ako ste sezonski radnik itd. Prvo i osnovno, godišnji odmor nema veze s ljetom.

To smo nekad davno zacrtali i čini se da nas turističko ozračje tako brzo povuče u priču “ljeto, sunce, more” da zaboravimo kako je lijepo odmarati npr. u ožujku, rujnu ili studenom. (Ako imate problema s “FOMO” sindromom, odnosno anksioznom pojavom da nešto propuštate ako niste tamo gdje je “vreva”, onda se na tome može poraditi kroz redoviti rad na sebi.)

Ako nam svakodnevica tijekom cijele godine izgleda tako da iz nje moramo što prije pobjeći na što duže i nakon toga mjesec dana prolaziti kroz prilagodbu povratka na staro, onda je vrijeme za promjenu te svakodnevice, a ne filozofiju o godišnjem odmoru.

Godišnji odmor bi zaista trebao biti ono u čemu pronalazite smisao i čime se inače volite baviti. Svatko od nas najbolje zna što za njega znači pravi odmor, a ono što suvremenog čovjeka u najvećoj mjeri ometa u postizanju stanja odmorenosti je on sam.

Drugim riječima, naše osjećanje stalne prisutnosti, odgovornosti i dužnosti nas drži u stanju pripravnosti iz kojeg ne izlazimo neovisno o datumu godišnjeg ili odlasku na drugi kraj svemira. Fizički se možemo nalaziti bilo gdje, ali mentalno se možemo nastaviti baviti svojim svakodnevnim obvezama koje nas opterećuju i umaraju.

Nažalost, takav mentalni stav izaziva i odgovarajuće emocije koje nas prilično uspješno bude na godišnjem odmoru umjesto alarma. Onaj unutarnji glas koji nam ne dopušta odmaranje i koji nas stalno tjera na rad i aktivnost je zapravo srž problema.

Kako se zaista odmoriti?

Zanimljivo je kako neki stručnjaci vrlo jednostavno objašnjavaju ovaj fenomen otpuštanja, odnosno činjenice da čak i onda kada imamo slobodu organizirati vrijeme onako kako mi želimo ne možemo se potpuno opustiti i stalno mislimo na sve ono što trebamo napraviti.

Da bi zaista imali pravi “raspust”, moramo znati “ras-pustiti” sve ono što nas iznutra veže i drži na mjestu iz kojeg mentalno ne možemo otputovati i osjećati pravu slobodu odmaranja. Ukratko – trebamo sami sebi dati dopuštenje da se odmorimo te priznamo da zaslužujemo odmor u pravom smislu te riječi, pa makar ne radili ništa danima.

Imate pravo ostati doma, otići na more, posjetiti planine, šetati šumama, gledati omiljenu seriju, istraživati nove stvari, slušati glazbu, plesati, čitati, spavati – sve može biti odmor ako je to za vas zaista odmor i punjenje baterija. Stvari se mogu savršeno dobro odvijati i bez vas, a na svakom poslu ste zamjenjivi – zaista.

To je nešto što trebate prihvatiti kako biste se potpuno opustili i prepustili, odnosno otpustili sve što vam ne treba. Konačno – godišnji odmor nema veze s mitom “ljeto, sunce, more”. U pitanju je mentalna kategorija kojoj je glavni uvjet isključivanje svih unutarnjih glasova koje biste isto trebali poslati na odmor.

Pročitajte i ove članke:

• Godišnji odmor i mentalno zdravlje: Odmorite se od sebe!
• Strah od propuštanja: Kako i ljeti (i bez mora) imati osjećaj da živimo dobar život?
• Redoviti godišnji odmor smanjuje rizik od rane smrti!

• godišnji odmor i umor
• kako se zaista odmoriti
• ljeto sunce i more
• mit godišnjeg odmora

Učitaj više izvora