Stručno odobrava

,

Sluh

Upala vanjskog uha – simptomi, dijagnoza i liječenje

3 komentara
5 min čitanja

Kreni Zdravo

Upala vanjskog uha (otitis externa) ili plivačko uho je upala kanala (infekcija kože zvukovoda) koji se proteže od hrskavične uške do bubnjića.

Upalu ušne školjke uzrokuju u pravilu bakterije ili gljivice (rijetko), a liječi se antibioticima. Uzrokovana je zadržavanjem vode u zvukovodu i smanjenom količinom ušnog voska. Tijekom upale, koža zvukovoda se zacrveni i otekne, što dovodi do zatvaranja kanala kojim zvuk putuje do srednjeg uha pa se zbog toga slabije čuje. Može proći i u kroničnu infekciju ako se ne liječi.

U nastavku saznajte kako prepoznati simptome upale vanjskog uha.

Upala zvukovoda – uzroci

Upalu vanjskog uha najčešće uzrokuje zadržavanje vode u zvukovodu zbog plivanja (voda koja ostane u uhu pospješuje upalu). Često je kod plivača i kupača pa se zato naziva i plivačko uho. Do toga dolazi zbog smanjene kiselosti zvukovoda.

Ostali uzroci za upalu zvukovoda mogu biti:

toplo vrijeme – nakupljanje vlage i znoja u zvukovodu,
šamponi, balzami i ostali preparati za pranje kose koji mogu nadražiti kožu uha,
tvari poput laka za kosu ili parfema,
bolesti kože poput seboreje, psorijaze ili ekcema,
prekomjerno znojenje,
oštećenje uha štapićima za uši – iritacija kože zvukovoda.

Kad se voda zadržava u uhu, luči se manje cerumena (ušni vosak) koji je prirodna zaštita od infekcija. Također, učestalim čišćenjem ušiju, ušna mast se sve više potiskuje te tako ne može spriječiti infekcije.

Posljedica ovih uzroka je oštećenje tanke kože vanjskog uha. Mjesto oštećenja dopušta ulazak te razmnožavanje bakterija i gljivica u najpovoljnijim uvjetima.

Bakterije koje uzrokuju upalu vanjskog uha su:

Escherichia coli,
Pseudomonas aeruginosa,
Staphylococcus aureus,
Proteus vulgaris.

Gljivičnu upalu vanjskog uha, koja je rjeđa, uzrokuju gljivice:

Candida albicans,
Aspergillus niger.

Upala zvukovoda – simptomi

Simptomi upale zvukovoda mogu varirati pa tako postoje blaži i teži. Na početku se pojavljuju:

izrazito jaka bol (ljudi se najčešće žale na bol polovice glave),
jak svrbež,
eritem (crvenilo),
bol na dodir,
slabiji sluh,
osjećaj ispunjenosti/pritiska u uhu,
moguć edem (oticanje) limfnih čvorova oko uške.

Kompliciranjem infekcije (ako dođe do nakupljanja gnojnog eksudata – izljev tekućine) počet će se javljati:

iscjedak neugodnog mirisa,
gubitak sluha na jedno uho,
osjećaj zvonjave u uhu.

Ako je infekcija izazvana gljivicom Aspergillus niger, pojavit će se žućkasto – sive mrlje nalik na vatu. Gljivica Candida albicans uzrokuje pojavu gustog, bijelog iscjetka.

Upala vanjskog uha i povišena tjelesna temperatura

Povišena tjelesna temperatura se javlja kao simptom već uznapredovale upale ušne školjke. Ona pokazuje da se tijelo intenzivno pokušava boriti protiv prevelikog broja uzročnika infekcije.

Ako uz svrbež, crvenilo i ostale početne simptome doživite pojavu povišene tjelesne temperature ili oticanja limfnih čvorova, odmah se javite liječniku.

Upala vanjskog uha kod djece

Kad djeca pate od upale uha, često se radi o upali srednjeg uha. To se događa ponekad kad je dijete prehlađeno.

Upala vanjskog uha kod djece se događa nakon plivanja ili oštećenja osjetljive kože uha. Tada voda zaostane u zvukovodu i takva je pogodna za razmnožavanje mikroorganizama.

Dijete navodi osjećaj nelagode koja ima raspon od svrbeža do vrlo jake boli koja se pojačava pomicanjem uha, otvaranjem usta i žvakanjem.

Liječnik će propisati terapiju antibioticima koje se treba pridržavati cijelo vrijeme trajanja. Ako je prisutna i povišena tjelesna temperatura, mogu se uzimati preparati koji je smanjuju, kao i oni za smanjenje simptoma.

Djecu najčešće zanima kada se mogu vratiti plivanju u moru ili bazenu. Treba se pripremiti na malo duže čekanje (7 – 14 dana), minimalno dok se prima terapija antibioticima, u dogovoru s liječnikom.

U slučaju da terapija antibioticima iz nekog razloga nije moguća ili potrebna, upalu uha kod djece možete ublažiti nekim prirodnim lijekovima. Više o takvom liječenju pročitajte ovdje.

Upala zvukovoda – dijagnoza

Dijagnoza koju postavlja liječnik u svojoj ordinaciji, a zasniva se na pregledu uključuje:

ispitivanje simptoma,
pregled ušnog kanala uređajem sa svjetlom (otoskopom),
pregledom bubnjića kako bi se utvrdilo da nije oštećen – ako je oštećen, liječnik izdaje uputnicu za otorinolaringologa koji će napraviti detaljni pregled i utvrditi uzrok infekcije.

Bol prilikom povlačenja za ušku ukazuje na upalu vanjskog uha.

Daljnje analize poput uzimanja brisa iz ušnog kanala obavljaju se ako osoba ne reagira pozitivno na propisani tretman. Tada se bris šalje na analizu i utvrđuje točna vrsta mikroorganizma koja je uzrokovala upalu vanjskog uha.

Gljivična se infekcija dijagnosticira na osnovi izgleda.

Upala zvukovoda – liječenje

Nakon postavljanja dijagnoze liječnik će propisati terapiju antibioticima i očistiti ušni kanal. To je važno kako bi se uklonile mrtve stanice kože ili iscjedak iz uha kako bi kapljice antibiotika mogle doći na mjesto infekcije. Čišćenje se obavlja sukcijom ili vatenim štapićima, mješavinom etanola (odstranjivanje vode) i octa (mijenja pH u zvukovodu).

Ako je infekcija već uznapredovala, u uho se može postaviti vateni tuljac natopljen otopinom antibiotika. On omogućuje smanjenje otoka u uhu i prolaz antibiotiku do mjesta infekcije. Treba ga držati 24 do 72 sata i nakon toga zamijeniti.

Antibiotik

Bakterijske upale vanjskog uha se uspješno liječe primjenom antibiotika. Ipak, ako se radi o blažoj upali nju se može tretirati:

2% – tnom octenom kiselinom – zakiseljavanjem, odnosno snižavanjem pH vrijednosti u uhu, onemogućuje se rast mikroorganizmima,
primjenom hidrokortizona – triput dnevno u uho se kapa po pet kapi, tijekom tjedan dana.

Antibiotici koji se koriste za upale uha većih razmjera su:

cefaleksin,
ciprofloksacina,
eritromicin – u slučaju alergije na penicilinske antibiotike.

Ponekad se u terapiji koriste i kortikosteroidi, no rijetko.

U prvih 24 do 48 h, može biti potrebna primjena analgetika.
Kod gljivične upale vanjskog uha potrebno je temeljito čišćenje zvukovoda i primjena antimikotične otopine (nistatina, klotrimazola).

Nakon ukapavanja antibiotika u uho, preporučuje se ležanje tako da je inficirano uho na gornjoj strani. Tako se gravitacijski omogućuje dopiranje antibiotika do mjesta infekcije.

Tijekom tretmana nemojte koristiti slušalice ili plivati. Tijekom kupanja ili tuširanja možete koristiti vatene čepiće za uši kako biste ih zaštitili.

Može biti potrebno ponavljano čišćenje i liječenje.

Upala vanjskog uha – prevencija

Kako biste spriječili razvoj upale vanjskog uha, možete slijediti ove smjernice:

održavajte uši suhima i čistima – nakon kupanja ili tuširanja nježno obrišite uši mekim ručnikom ili papirom te naginjući glavu izbacite višak vode,
uvijek je potrebno isprati sapun ili šampon iz uha da se ne stvori ili pogorša upala,
nemojte stranim objektima (ključevima, čačkalicama, ukosnicama) čistiti uši, a također se i ne preporučuje čišćenje uši štapićima za uši,
nemojte plivati u onečišćenim bazenima ili morima,
zaštitite uši dok nanosite šampone, lakove i boje za kosu i slične proizvode,
nakon šišanja odmah očistite uši kako u njemu ne bi zaostale male dlačice.

Upala vanjskog uha – komplikacije

Ako se plivačko uho tretira pravovremeno odgovarajućim lijekovima, obično ne ostavlja dugotrajne posljedice. U protivnom slučaju, mogu se razviti neke komplikacije:

gubitak sluha – privremen dok traje infekcija uha,
kronična infekcija vanjskog uha – kroničnom infekcijom smatra se ona koja traje duže od 3 mjeseca, posebno kad se radi o rijetkom soju mikroorganizama uzročnika,
infekcija dubokog tkiva ili celulitis (bakterijska infekcija kože),
oštećenje hrskavice i kostiju lubanje – širenju infekcije na ova područja podložniji su dijabetičari, ljudi s oslabljenim imunitetom ili starije osobe.