Svrab (šuga ili scabies): Možete ga imati, a da to ni ne znate – obratite pažnju na ove simptome

Svrab (šuga ili scabies)

Svrab (šuga, scabies), kolokvijalno poznata kao “sedmogodišnji svrab”, je zarazna bolest površinskog sloja kože koju uzrokuje parazit Sarcoptes scabiei var. hominis. Jedini rezervoar je čovjek (šuga – bolest).

Od svraba obolijevaju svi, neovisno o dobi, spolu i socijalnom statusu. S obzirom na brzo širenje, bolest se često javlja u obliku obiteljskih epidemija ili među osobama u uvjetima kolektivnog smještaja.

U nastavku objašnjavamo kako nastaje svrab, koji je uzročnik te kako se ova šuga kod ljudi prenosi i liječi.

Scabies – uzročnik i kako nastaje svrab

Sarcoptes scabiei ili šugarac je člankonožac koji živi na koži sisavaca. Najčešće su zahvaćeni dijelovi kože koji ne sadrže mnogo žlijezda lojnica, budući da loj sprječava razmnožavanje parazita. Ovo objašnjava kako se dobije šuga i zašto se brzo širi po koži (šuga na koži).

Osim ljudi, može zaraziti i druge sisavce – pse, mačke, divlje svinje, majmune, koale i druge.

Manji je od 0,5 mm tako da je jedva vidljiv golim okom i nema oči. Ženka buši hodnike u površinskim slojevima kože u koje polaže 20 – 30 jajašaca. Tada se za nekoliko dana (najčešće 3 – 10) izlegnu mlade grinje (larve) koje pužu po koži, razvijaju se u nimfe te potom u odrasli oblik šugarca.

Po izlasku odraslih parazita na površinu mužjaci ugibaju, a ženke polažu nova jajašca. Infekcija uzrokuje jaki svrbež, vjerojatno zbog alergijske reakcije na grinje.

Scabies - uzročnik
FOTO: Shutterstock

Prijenos svraba

Kada su u pitanju šuga ili svrab, najčešći izvor zaraze je osoba pri kraju inkubacije koja još nema izražene smetnje ili bolesnik s jasno izraženim znakovima bolesti.

Svrab se prenosi s jednog na drugog čovjeka:

  • direktnim dodirom kože na kožu
  • spolnim odnosom
  • rubljem, odjećom, ručnicima i posteljinom (karakterističnije za norveški oblik svraba)
  • kupanjem u bazenima (dokazano samo kod norveškog oblika svraba).
Bolest se češće javlja u hladnijem dijelu godine.

Redovito održavanje osobne higijene ne sprječava zarazu ako je ostvaren kontakt sa zaraženom osobom.

Znanstveni časopis Clinical Infectious Diseases donosi studiju koja potvrđuje učestalost osipa kože izazvanog šugom ili svrabom. Prenose se od osobe do osobe, ali nisu jako proširene među općom populacijom. Srećom, liječe se uspješno pomoću topikalnih sredstava (lindan i permetrin).

Zbog bliskog kontakta vrlo je česta šuga u vrtiću i školama (šuga kod djece). Kad je u pitanju šuga u Hrvatskoj, u posljednje vrijeme bilježi se porast slučajeva.

U nastavku donosimo najčešće simptome (svrab – simptomi) te objašnjavamo kako prepoznati svrab i kako izgleda šuga kod ljudi.

Šuga – simptomi

Kada je u pitanju svrab, inkubacija je 2 – 6 tjedana, maksimalno osam tjedana. Važno je znati da za to vrijeme osoba predstavlja izvor infekcije za okolinu.

Može se manifestirati kao klasični ili hiperkeratotični (norveški) svrab. Klasični oblik javlja se u većine oboljelih, dok je norveški oblik vrlo rijedak, uglavnom u nemoćnih, kronično bolesnih, slabije otpornih starijih i imunodeficijentnih osoba.

1. Klasični oblik svraba

Klasični oblik mnogo je češći i karakteriziran je sljedećim promjenama (kako izgleda šuga):

  • intenzivni svrbež kože koji se pojačava noću i u toplini, dok su danju smetnje blaže
  • pojava sitnih kanalića (sivkasto crna linija na koži) – najčešće između prstiju šake, ručnom zglobu, podlakticama, lakovima, pazusima, donjoj strani trbuha, unutarnjoj strani bedara, dojkama oko bradavica, spolovilu, donjoj strani stražnjice na čijem se kraju nalazi sitna papula ili vezikula (mjehurić)
  • pojava tamnih točkastih promjena (poput osipa) na koži
  • glava, lice, vrat, dlanovi i tabani kod djece (svrab kod djece) mogu biti zahvaćeni, kod odraslih nije karakteristično
  • sekundarne bakterijske infekcije koje nastaju grebanjem kože.
Šuga - simptomi
FOTO: Shutterstock

Mogu se, dakle, javiti:

  • svrab kože/svrab na koži
  • osip i svrab
  • svrab cijelog tijela
  • svrab stopala noću
  • svrab anusa
  • svrab u ušima
  • svrab na dlanu
  • ispucale ruke i svrab
  • svrab i modrice po tijelu.

 2. Hiperkeratotični (norveški) svrab

Krastava šuga, ranije poznata kao norveška šuga, je ozbiljnija forma infekcije koja je često povezana s imunosupresijom. Kod ovog oblika bolesti ne moraju biti prisutne tipične kožne promjene kao niti uobičajeni svrbež.

Zbog velikog broja parazita u kožnim promjenama, ove osobe su vrlo zarazne za okolinu pa je potrebno provesti brzo i učinkovito liječenje u svrhu sprječavanja širenja u okolinu.

Kod klasičnog oblika bolesti, dodir kože na kožu u trajanju 5 – 10 minuta smatra se rizičnim za prijenos bolesti, dok je kod norveškog oblika i kratkotrajno rukovanje rizično.

Dijagnoza svraba

Kada je u pitanju svrab ili šuga, dijagnoza se postavlja na temelju prisutnih kliničkih smetnji, a potvrđuje dokazom uzročnika u kožnoj strugotini svježih sumnjivih promjena. Negativan nalaz ne isključuje svrab jer je u zaražene osobe obično prisutan mali broj parazita, 10 – 15.

Osoba se smatra zaraznom do potpunog završetka liječenja.

Znanstvenik Olivier Choisdow u svojoj znanstvenoj studiji objavljenoj u časopisu The Lancet ističe:

Šuga ili svrab je sveprisutna zarazna bolest koja je poznata već dugi niz godina u cijelom svijetu. Najčešće pogađa imunokompromitirane pojedince ili pacijente i osoblje u bolnicama i domovima za starije osobe.

Može doći u različitim specifičnim oblicima (primjerice, u obliku bradavica ili bolnih krasti) te se često pogrešno dijagnosticira zbog čega se poseban naglasak stavlja na ispitivanje vrijednosti novih tehnika koje bi ovu vrstu bolesti mogle precizno dijagnosticirati i čim uspješnije liječiti.

Nekoliko godina kasnije, znanstvenik Olivier Choisdow odlazi nekoliko koraka dalje u svojim istraživanjima te donosi studiju u poznatom časopisu New England Journal of Medicine gdje naglašava:

Šuga se ponekad pojavljuje u atipičnim oblicima koje je teže dijagnosticirati od klasičnih oblika i stoga može biti veća vjerojatnost da će se brojni simptomi nastaviti razvijati.

Atipične prezentacije svraba se mogu javiti na licu, dlanovima ili stopalima (posebno kod dojenčadi), a mogu se javiti i kod starijih, najčešće imunokompromitiranih pacijenata. Pravovremena dijagnoza i određivanje tretmana liječenja mogu spriječiti brojne komplikacije.

Svrab - liječenje
FOTO: Shutterstock

Svrab – liječenje (scabies – liječenje)

Ako se pitate kako se riješiti svraba, odnosno kako se riješiti šuge, u liječenju se primjenjuju različita antiskabicidna sredstva. Potrebno je strogo pridržavanje uputa liječnika.

Kod simptomatskih osoba s klasičnom kliničkom slikom antiskabicidno sredstvo primjenjuje se dva puta u razmaku od sedam dana, dok se kod asimptomatskih kontakata preporučuje jednokratna primjena.

U liječenju norveškog oblika svraba, uz primjenu oralnog lijeka, antiskabicidno sredstvo treba primijeniti više puta.

Liječenim osobama treba naglasiti da svrbež može potrajati i do dva tjedna nakon uspješno primijenjene terapije. Ako svrbež potraje dulje od 2 – 4 tjedna od završenog liječenja ili se pojave nove kožne promjene, treba se obratiti liječniku.

Kod norveškog oblika svraba, bolesnici bi trebali biti izolirani. Svrab se nalazi na popisu zaraznih bolesti čije prijavljivanje je obvezno prema Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti.

Kako liječiti svrab prirodnim putem?

Kod liječenja ove bolesti često se koriste različiti pripravci, ovisno o težini simptoma i preporuci liječnika. Najčešći izbor je krema (šuga – krema) koja se nanosi direktno na kožu, dok se u određenim slučajevima propisuju i tablete za svrab.

U ljekarnama se može pronaći i lijek za svrab bez recepta, poput lokalnih pripravaka kao što je gel (scabies – gel), koji pomažu u ublažavanju simptoma.

Ipak, mnogi se zanimaju i za prirodni lijek (šuga – prirodni lijek) te koriste različite kućne metode ili tzv. stari lijek za svrab, no važno je naglasiti da njihovu učinkovitost treba uzeti s oprezom i uvijek se savjetovati sa stručnjakom.

Pročitajte i ove članke:

Članak objavljen:
  1. Chosidow, O. (2006). Scabies. New England Journal of Medicine, 354(16): 1718–1727.
  2. Wendel, K. i Rompalo, A. (2002). Scabies and pediculosis pubis: an update of treatment regimens and general review. Clinical Infectious Diseases, 35(2): 146–151.
  3. Chosidow, O. (2000). Scabies and pediculosis. The Lancet, 355(9206): 819–826.
  4. DePaoli, R. T. i Marks, V. J. (1987). Crusted (Norwegian) scabies: treatment of nail involvement. Journal of the American Academy of Dermatology, 17(1): 136–139.

Ocijenite članak

3.78 / 5   51

Foto: Shutterstock

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Vezani pojmovi: svrab inkubacija, svinjska suga, suga bolest slike, 

Podijelite članak

Kopirajte adresu