Psihoorganski sindrom je mentalni poremećaj uzrokovan organskim oštećenjem mozga uz kognitivne deficite i poteškoće s pamćenjem, a karakterizira ga kombinacija tri glavna simptoma – smanjenje intelektualnih sposobnosti, slabljenje pamćenja i emocionalna nestabilnost.

Ovisno o tome koji je dio mozga oštećen, psihoorganski sindrom se može povezati s drugim mentalnim poremećajima i njihovim simptomima – vidnim i slušnim halucinacijama, Korsakovljevim sindromom kao i drugim neurološkim poremećajima koji utječu na stanje mozga.

Iako najčešće pogađa odrasle, psihoorganski sindrom se može pojaviti i kod djece.

Zašto se javlja psihoorganski sindrom?

Razlozi nastanka psihoorganskog sindroma su sljedeći:

• vaskularne bolesti mozga,
• traumatske ozljede mozga,
• kronični poremećaji metabolizma,
• hipoksija – manjak kisika u stanicama organizma,
• intoksikacija,
• infekcije,
• encefalitis,
• epilepsija,
• tumori i apscesi.

Lezije mozga mogu biti opasne posebno kada je u pitanju razvoj psihoorganskog sindroma, a više o toj temi možete pročitati ovdje. Isto tako, tumor na mozgu je jedna od rizičnih situacija za nastanak ovog stanja, a na ovom linku možete saznati više informacija.

Bilo kakva oštećenja središnjeg živčanog sustava mogu uzrokovati psihoorganski sindrom stoga je nužno istovremeno pratiti fizičko i psihičko stanje pacijenta kako bi se moglo definirati je li riječ o ovom sindromu te kada i kako započeti s terapijom.

Psihoorganski sindrom – vrste

Psihoorganski sindrom se primarno dijeli na:

• organske i simptomatske poremećaje – različite vrste demencija, delirij uzrokovan organskim oštećenjima, psihički poremećaji kao posljedice bolesti ili ozljeda,
• poremećaje ponašanja uzrokovane uzimanjem psihoaktivnih tvari.

Psihoorganski sindrom podrazumijeva akutni i kronični moždani sindrom. Glavne razlike između ova dva stanja možete vidjeti u tablici:

Akutni moždani sindrom	poremećaji svijesti i orijentacije poremećaji pamćenja i raspoloženja nesposobnost donošenja odluka smanjena sposobnost učenja i prosuđivanja
Kronični moždani sindrom (demencija)	posljedica trajnog oštećenja kognitivnih funkcija oštećenje struktura središnjeg živčanog sustava poremećaji svih razina intelektualnog funkcioniranja slabljenje kognitivnih funkcija

Akutni moždani sindrom može biti uzrokovan različitim bolestima i poremećajima koji su vezani uz fizičko funkcioniranje organizma (npr. nedostatak kisika, spavanja, trovanje različitim tvarima, zarazne bolesti, poremećaj cirkulacije, tumori i ozljede, endokrini poremećaji). Kronični moždani sindrom najčešće nastaje sukladno prolasku vremena i starenju organizma.

Psihoorganski sindrom – faze i simptomi

Postoje četiri faze psihoorganskog sindroma koje karakteriziraju različiti spektri simptoma, a to su:

1. astenična faza (razdražljivost, hiperestezija, inkontinencija, blagi pad intelektualnih sposobnosti),
2. eksplozivna faza (kombinacija emocionalne labilnosti i agresije sa smanjenim pamćenjem, poteškoće s prilagodbom, gubitak samokontrole, nemogućnost odgađanja zadovoljenja određenih nagona, kronični alkoholizam, precijenjene ideje i paranoje, histerične reakcije),
3. euforična faza (naglo poboljšanje raspoloženja s euforijom i samozadovoljstvom, značajno smanjenje važnosti kritika od strane drugih, ozbiljni poremećaji pamćenja, nasilni smijeh ili plač, napadaji ljutnje, bespomoćnost),
4. apatična faza (smanjenje raspona interesa, ravnodušnost, umor, iscrpljenost, simptomi slični shizofreniji).

Psihoorganski sindrom kod djece

Osnovna organska oštećenja mozga kod djece javljaju se pod intenzivnim razvojem sustava i funkcija mozga u različitim stupnjevima morfofiziološke nezrelosti središnjeg živčanog sustava.

Do 4. ili 5. godine starosti, kod djece sa psihoorganskim sindromom su smanjene intelektualne sposobnosti koje se mogu očitovati u laganom kašnjenju razvoja govora ili nemogućnosti razvijanja vokabulara tipičnog za tu dob.

Također, znanstvena studija objavljena u poznatom časopisu Acta oto-laryngologica ističe da je verbalno rasuđivanje mnogo lošije od neverbalnog, a pritom ni ne postoji interes za priče i bajke, dječje pjesmice ili igre. Neuropatske smetnje nalikuju simptomima dječje urođene neuroze, a pritom uključuju simptome kao što su:

• razdražljivost,
• regurgitacija i povraćanje,
• dispepsija (bol u gornjem dijelu probavnog sustava),
• alergije,
• neusklađenost izmjena buđenja i spavanja,
• smanjen apetit,
• visoka osjetljivost na podražaje,
• nestabilno raspoloženje,
• psihomotorni nemir,
• poremećaji percepcije,
• nezainteresiranost za aktivnosti,
• oštećena koordinacija,
• emocionalna nestabilnost.

Kod djece se također uočavaju emocionalni i voljni poremećaji, a nerijetko je u pitanju i povećana emocionalnost kao i impulzivnost te izrazito česte promjene u raspoloženju. Nažalost, djeca sa psihoorganskim sindromom često imaju problema sa smanjenom pažnjom i poteškoćama u pamćenju, a nerijetko su u pitanju i vegetativni poremećaji koji se uglavnom ne ističu u prvom planu.

Kod školske djece i adolescenata se psihoorganski sindrom najčešće ističe u obliku raznolikih intelektualnih disfunkcija, impulzivnih reakcija te nedostatka samokritičnosti. Često ovakva djeca imaju problema sa socijalizacijom te uspostavljanjem i održavanjem bliskih odnosa s drugom djecom.

Znanstvena studija objavljena u poznatom časopisu Neuromuscular Disorders donosi istraživanje hrvatskih autora o psihoorganskim simptomima kao ranoj manifestaciji mišićne distrofije.

Naime, istraživanje je provedeno na braći i sestrama iz Hrvatske potpuno zdravih roditelja, no s određenim mutacijama u genima koji su uzrokovali intelektualne deficite, psihotične i halucinatorne simptome i abnormalne nalaze MR mozga koje prethode klasičnim simptomima mišićne distrofije.

Ovi rezultati pokazuju povezanost, odnosno komorbiditet psihoorganskog sindroma s brojnim neurološkim poremećajima koji se mogu odraziti na fizičke i psihičke funkcije cijelog organizma. Stoga je potrebno oformiti multidisciplinarni tim koji će pratiti svakog pojedinca koji pokaže bilo kakve sklonosti pojavi ovakvih simptoma kako bi se moglo brzo intervenirati i pomoći osobama koje spadaju u rizične skupine.

Psihoorganski sindrom – terapija

Procjena ozbiljnosti psihoorganskog sindroma, kako kod odraslih, tako i kod djece, provodi se pomoću različitih vrsta podražajnih testiranja. Uz to se pažljivo provode i različite druge pretrage pomoću tehnika oslikavanja mozga kako bi se utvrdilo o kojim je organskim poremećajima riječ, a zatim se vrši cijela psihologijska i medicinska obrada pomoću koje se definira u kojem području su najizraženije poteškoće.

Liječenje psihoorganskog sindroma bi trebalo biti usmjereno na uklanjanje primarnih uzroka. Ako su potvrđene organske disfunkcije i bolesti mozga, koriste se različite vrste odgovarajućih lijekova (npr. antibiotici, antivirusni lijekovi, hormonske terapije itd.) ovisno o stanju pacijenta.

Kod liječenja psihoorganskog sindroma je važno brzo reagirati te ukloniti uzroke i simptome koji su vezani za organske poteškoće funkcioniranja. Često je potrebna hospitalizacija, a ponekad se primjenjuju i neuroleptici.

Također, važno je stabilizirati i uskladiti tjelesne komplikacije i psihičke poteškoće zato što odgovarajuća terapija lijekova još uvijek nije potpuno poznata niti ustanovljena. Korisnom se pokazala i primjena psihoterapije koja može pacijentu pomoći s usklađivanjem psihičkih teškoća.

Prema nedavnim procjenama učestalosti ovog sindroma u starijoj populaciji širom svijeta, psihoorganski sindrom će se sve više povećavati tijekom sljedećih nekoliko godina, a povećanje očekivane životne dobi koja je sama po sebi pozitivan rezultat s druge strane dovodi do povećanja učestalosti degenerativnih bolesti mozga koje kod starijih osoba treba rješavati odgovarajućim terapeutskim tehnikama.

Studija objavljena 2018. godine u znanstvenom časopisu Italian Journal of Medicine naglašava važnost folata upravo zbog toga što je nekoliko epidemioloških studija pokazalo da je učinkovitost folata visoka u smanjenju kliničkih ekspresija tipičnih za psihoorganski sindrom.

Ovdje se posebno istaknuo metabolički aktivni oblik folne kiseline (5-metilentetrahidrofolat) kojega karakterizira visoka bioraspoloživost i brzina djelovanja. Upravo ovakve vrste doprinosa u znanstvenim istraživanjima su potrebne kako bi se u kliničkoj praksi ove osobitosti mogle iskoristiti kako na početku terapije kada je potrebno imati brz i učinkovit odgovor, tako i u održavanju terapije tijekom koje bi se primjena lijekova trebalo postepeno smanjivati.

• akutni moždani sindrom
• mentalno zdravlje
• oštećenje mozga
• psihoorganski sindrom
• središnji živčani sustav

Učitaj više izvora