Činimo to gotovo svakodnevno. Postalo nam je navika koju uzimamo zdravo za gotovo i ne mislimo da je možemo promijeniti. Tvrdoglavi smo ako netko kaže da stvari možemo činiti drugačije. Da, govorimo o sukobu. Tom malom naporu koji nas, često bez našeg znanja, sputava i čini razdražljivima.

Novost koju uvodimo u vaš život je da se sukobe može uspješno riješiti, bez da je jedna strana gubitnička, a druga pobjednička. Postoji sukob nakon kojega su svi sudionici nešto naučili i međusobno se zbližili. Jedino što trebate je naučiti kako.

U nastavku provjerite kako izgleda konstruktivno rješavanje sukoba.

Sukob – definicija

Sukob je pojam koji se koristi kako bi se opisala situacija u kojoj se javljaju suprotna mišljenja i tendencije ponašanja i osjećaja ljudi. Osim što je neizbježan u svakom društvu, sukob se može pojaviti u različitim odnosima između dvaju ili više pojedinaca ili grupa te na različitim razinama socijalnog života:

• interpersonalnoj razini
• intergrupnoj razini
• interorganizacijskoj razini
• internacionalnoj razini.

Sukob nastaje zbog nemogućnosti usklađivanja interesa između dvoje ili više ljudi ili skupina. Većinom ljudi percipiraju da je nemoguće pronaći zajedničke interese u sukobu zbog čega zauzimaju stav da samo jedna strana može i mora biti zadovoljena.

Je li sukob dobar ili loš?

Brojni stručnjaci u ovom području su proveli vrijeme istražujući prednosti i nedostatke sukoba. Znanstveni časopis Društvena istraživanja: časopis za opća društvena pitanja ističe kako sukob sam po sebi nije ni dobar ni loš, ali je ipak neizbježan i nužan dio socijalnog života.

Naime, sukobi mogu dovesti do izrazito pozitivnih promjena u društvu zato što uzrokuju dinamičnost i želju za poboljšanjem. Ako u nekom društvu ne postoji apsolutno nikakvih sukoba, znači da je riječ o stagnaciji te da to društvo ne napreduje ni u jednom obliku.

Sukladno tome su se pojavila brojna istraživanja koja su postala ishodišta programa učenja konstruktivnog rješavanja sukoba koja su se s vremenom širila i mijenjala. Zahvaljujući tome, znanstveni časopis Ljetopis socijalnog rada donosi studiju Sukobi i strategije njihova rješavanja koja govori o načinima rješavanja sukoba te pritom ističe sljedeće bitne činjenice o sukobima:

• sukobi postoje i sami neće nestati zbog čega je izrazito važno ljude poučiti vještinama rješavanja sukoba
• sukobi mogu dovesti do osobnog rasta zbog čega možemo zaključiti da ne moraju uvijek biti loši
• postoji mnogo različitih strategija rješavanja sukoba, a odabir najbolje ovisi o pojedincu i situaciji
• rješavanja sukoba ovisi o definiciji problema koji je uzrokovao sami sukob; ako točno odredimo problem koji je doveo do sukoba, vjerojatno ćemo ga uspješno i riješiti
• nasilje je prisutno u konfliktnim situacijama te se tijekom sukoba često povećava
• pozitivne emocije se također povećavaju i rastu u sukobima, posebno ako u njima potvrdimo vrijednost sebe i drugih što će nam ujedno i olakšati u konstruktivnom rješenju sukoba
• gotovo uvijek je moguće pronaći rješenje sukoba u kojem svatko pobjeđuje, a to bi trebao biti i glavni cilj svakog sukoba.

Konstruktivno rješavanje sukoba

Konstruktivno rješavanje sukoba odnosi se na nenasilno rješavanje sukoba, u kojemu se vodi interes o svim akterima te njihovim interesima. Proces uključuje dijalog, rješenje problema, pregovor, pomirenje i prevenciju eskalacije nasilja.

Da bi rješavanje sukoba bilo uspješno, potrebno je biti upućen u dinamiku sukoba.

1. Svatko od nas u sukobu bira hoće li zauzeti suradnički ili natjecateljski stav.
2. Sukobljene strane često netočno opažaju namjere i akcije drugih ljudi. Često poruka koju šaljemo bude drugačije protumačena od onoga tko poruku prima. Jednako tako mi možemo protumačiti poruku svog sugovornika na način koji nije povezan s onime što nam osoba govori. Uvijek treba provjeriti je li točna naša interpretacija akcije druge strane.
3. Uspostavljanje i održavanje povjerenja. Za ponovnu izgradnju povjerenja često može pomoći treća, neutralna strana.
4. Povezivanje na temelju zajedničkog cilja ili interesa može poslužiti kada nedostaje povjerenja među sukobljenim stranama.
5. Zbog nesigurnosti i stalne promjene okolnosti potrebno je fleksibilno razmišljati i reagirati. Moramo prilagođavati postupke i koristiti različite tehnike prilikom rješavanja sukoba.
6. Trebamo izbjegavati uzvraćanje istom mjerom. Ako nas je druga strana povrijedila, ne smijemo dozvoliti jednak udarac jer ćemo se tako naći u spirali iz koje je teško izaći. Bitno je očuvati usmjerenost na cilj i zaboraviti osvetu.
7. Cilj rješavanja sukoba treba biti čuvanje odnosa, bez odustajanja od važnog interesa.

Koji su pristupi rješavanja problema?

Evo koji su ishodi:

• pobjeda – poraz – “ja ću dobiti što trebam, a ti ćeš izgubiti”
• poraz – pobjeda – “ti ćeš dobiti što trebaš, a ja neću”
• poraz – poraz – “ni ti ni ja nećemo dobiti što nam treba”
• pobjeda – pobjeda – “i ti i ja ćemo dobiti što trebamo”.

Da bi rezultat sukoba bio odnos pobjednik – pobjednik, potrebno je pažnju usmjeriti s protivnika na problem i njegovo rješavanje. Također, treba osvijestiti potrebu za ostvarenjem svojeg cilja unutar sukoba, kao i potrebu da očuvamo odnos s osobom ili osobama s kojima smo u sukobu.

Vještine rješavanja sukoba

Dogovaranje je tehnika rješavanja sukoba unutar koje je u interesu obje sukobljene strane da obje strane budu maksimalno zadovoljene.

Proces uključuje:

• utvrđivanje osnovnih interesa obje strane
• traženje alternativa i utvrđivanje posljedica
• utvrđivanje rješenja koja su prihvatljiva za obje strane
• primjena rješenja.

Pregovaranje predstavlja način rješavanja sukoba međusobnim neposrednim dogovorom, ali se razlikuje od dogovora po tome što je zajednički interes sukobljenih strana minimalan.

Važno je razlikovati pregovaračku svađu i pregovaranje. Kod pregovaranja postoji iskrena spremnost obiju strana za pronalazak rješenja koje će biti povoljno za sve. U svađi svaka strana traži rješenje za sebe.

Na umu kod pregovaranja treba imati:

• o čemu se pregovara
• kako će se pregovaranje voditi (pravila, spremnost za pregovaranje itd.)
• dotadašnje odnose između strana.

Da bi pregovaranje bilo uspješno, trebamo odvojiti osobe od problema/područja sukoba.

Kod pregovaranja trebamo:

• biti “tvrdi” prema zajedničkom problemu, a “meki” prema osobi
• usmjeriti se na interese i potrebe, a ne na status i poziciju
• naglasiti zajedničke elemente, čak i kada su zajednički interesi minimalni
• predlagati što više rješenja
• dogovoriti jasno rješenje.

Posredovanje je rješavanje sukoba u koju je uključena treća, nepristrana strana. Posrednik olakšava pregovaranje, a ne donosi odluku o rješenju sukoba, pomaže sukobljenim stranama u prepoznavanju stvarnog problema, osigurava dobre uvjete za njegovo rješavanje, pomaže pri pronalaženju još mogućih rješenja te olakšava proces donošenja odluka.

Da biste sukob riješili uspješno, vodite se navodima:

• više se može postići sukobom nego borbom
• rješenja koja zadovoljavaju obje strane postoje
• postoji povezanost načina odnošenja prema problemu i njegova rješavanja
• potrebno je biti spreman na suradnju, imati pozitivnu sliku o sebi te vještine komuniciranja (slušanje, jasno izražavanje i sl.).

Negativne psihičke posljedice sukoba

Imajte na umu da sukobi izazivaju određene emocije i ponašanja koja ponekad mogu štetiti vašem sveukupnom psihosocijalnom funkcioniranju. Ako niste naučili konstruktivne načine rješavanja sukoba ili ih pak smatrate beskorisnima, mogli biste napraviti još veći problem sebi, ali i ljudima koji vas okružuju.

Sukob može uzrokovati brojne promjene u psihičkom svijetu pojedinca. Osim što samo pobuđivanje živčanog sustava pri pojavi ljutnje, konflikta ili sukoba uključuje određene fiziološke procese (npr. izlučivanje kortizola i adrenalina, pojačano znojenje, glavobolju), tako pobuđuje i cjelokupno psihičko stanje organizma.

Uz negativne emocije ljutnje, tjeskobe i straha, dugotrajni neriješeni sukobi mogu uzrokovati pojavu depresivnih i anksioznih poremećaja te općenito strah od stupanja u međuljudske odnose zbog potencijalne pojave sukoba u budućnosti.

Upravo zbog toga je potrebno raditi na asertivnosti i izražavanju vlastitih emocija bez povrjeđivanja druge osobe kako ne biste nakupljali negativne emocije u sebi te prouzročili još veću štetu za vlastito psihičko stanje.

Za promjenu pokušajte naučiti gore navedene korisne načine konstruktivnog rješavanja sukoba te ih primijenite u svakodnevnom životu. Nemojte zaboraviti da se sukob gotovo uvijek može riješiti na obostrano zadovoljstvo te da se ljutnjom i konfliktima nikada neće moći održavati sretni međuljudski odnosi.

Pročitajte i ove članke:

• Kognitivna disonanca: Što kada se naši stavovi i ponašanje ne podudaraju? Psihologinja otkriva što nam to čini i kako smanjiti nelagodu
• Asertivna komunikacija – glavna obilježja i tehnike
• Uvijek pale! Sedam trikova s kojima ćete pobijediti u svakoj svađi
• Mobbing na poslu – kako se nositi sa zlostavljanjem na radnom mjestu?

• brak
• Konstruktivno rješavanje sukoba
• posao
• rješavanje sukoba
• sreća
• stres
• sukob - definicija
• svađa

Učitaj više izvora