Septum je pregrada između nosnica, građena od hrskavice i kosti. U idealnom slučaju prolazi kroz okomito središte nosa te ravnomjerno dijeli nosnice. Kod nekih ljudi septum može biti iskrivljen (asimetričan), što zovemo devijacijom septuma.

Iskrivljenje septuma može biti urođeno, a može se dogoditi tijekom rasta i razvoja u djetinjstvu ili zbog ozljede nosa. 

Ovo stanje može izazvati zdravstvene komplikacije i negativno utjecati na kvalitetu života. Devijacija i moguće popratne komplikacije s godinama mogu rasti i biti sve teže.

Obično je bez simptoma i ne treba je liječiti.

Važno je znati da čak 80% ljudi nema idealno centriran septum, ali je iskrivljenje toliko blago da ne predstavlja estetski problem i ne uzrokuje druge simptome; zbog čega osoba nikad ni ne otkrije devijaciju. 

Zašto dolazi do devijacije septuma?

Devijacija septuma može biti urođena, a često je uzrokovana ozljedom nosa. Povreda nosa može nastati već tijekom trudnoće u određenim položajima ploda ili tijekom poroda (kongenitalno). 

Kod male djece nos je većinom hrskavične strukture i tako prilično zaštićen, ali nakon puberteta, kada kost nosa izraste te on postane izraženiji na licu, podložan je ozljedama, posebno prilikom bavljenja kontaktnim sportovima. 

Devijacija septuma povezuje se i s nekim genetski urođenim poremećajima, kao što su: Marfanov sindrom, homocistinurija (nasljedna metabolička bolest) i Ehlers-Danlosov sindrom (bolest vezivnog tkiva).

Simptomi devijacije septuma

Kod nekih je ljudi devijacija vidljiva u asimetriji nosa ili nosnica.

Iskrivljenje prednjeg dijela septuma može uzrokovati naginjanja nosnog vrška u jednu stranu pri čemu jedna nosnica može biti veća od druge. Devijacija u stražnjem dijelu nosne pregrade ometa ventilaciju sinusa. 

Blaže devijacije često prolaze neprimijećene, a teže devijacije septuma mogu uzrokovati niz drugih simptoma, kao što su:

• začepljenost nosne šupljine i nosne školjke,
• često curenje ili krvarenje iz nosa,
• često kihanje,
• poremećaj osjetila mirisa,
• glavobolja,
• sklonost upalama sinusa,
• glasno i otežano disanje,
• potreba disanja kroz usta,
• hrkanje, odnosno čujno disanje u snu.

Ljudi koji pate od devijacije nosa primijetit će kako lakše dišu kroz jednu nosnicu, dok će kroz drugu disanje biti otežano ili gotovo nemoguće. Kod začepljenosti nosa treba isključiti druge moguće uzroke, kao što su: alergije, kronična upala sinusa, prisutnost stranog tijela u nosu, prisutnost tumora itd.

Tijekom najmanjeg tjelesnog napora osobe s devijacijom dišu kroz usta, što uzrokuje podražaj hladnog i suhog zraka na sluznicu ždrijela, grkljana i dušnika, s posljedičnom kroničnom upalom, bolnim gutanjem, upalom krajnika, učestalim anginama uz sve popratnim kašljem.

San je nemiran uz često prisutno hrkanje te se osobe bude umorne i neispavane. Nakon prehlade potrebno je duže vrijeme da se lučenje sluzi normalizira (u nosu). Prisutan je dugotrajan osjećaj “slijevanja” sluzi u ždrijelo/grlo.

Liječnik opće prakse na temelju kliničke slike može uputiti pacijenta na specijalistički pregled prilikom kojeg se radi rinoskopija, bezbolna pretraga kojom se posebnim uređajem promatra unutrašnjost nosa i donosi dijagnoza. 

Komplikacije uzrokovane devijacijom septuma

Zbog nepravilne izmjene zraka moguće je razviti i upalu uha što je posebno često kod djece. Moguće je slabljenje sluha u ovoj situaciji.

Kako se liječi devijacija septuma?

Simptomi se mogu privremeno ublažiti korištenjem lijekova, pri čemu se koriste:

• sredstva za odčepljivanje nosa,
• antihistaminici (za ublažavanje sekrecije) ili
• sprejevi s kortizonom (za sprječavanje infekcija). 

S obzirom na to da lijekovi ne liječe uzrok, nego samo kratkotrajno smiruju simptome, najčešće se devijacija septuma mora riješiti operativnim zahvatom – septoplastikom (rekonstrukcija septuma).

Operacija devijacije septuma

Septoplastika je najčešći način ispravljanja dislokacije nosne pregrade koji se izvodi kirurški pod općom anestezijom.

Često se uz ovaj postupak može izvesti i rinoplastika kojom se oblikuju nosna kost te hrskavica čime se postiže i estetsko poboljšanje izgleda nosa.

Septum se operira uglavnom nakon 16. godine kada je završen razvoj centara nosa, a u izuzetnim slučajevima kad je izrazito otežano disanje na nos, operacija se može izvesti i u ranijoj dobi. 

Postupak traje 30 – 60 minuta. Izvodi se pod kratkotrajnom općom anestezijom.

Rez se radi unutar nosa i ne ostavlja vanjske ožiljke. Izvodi se kroz lijevu ili desnu nosnicu, ovisno o tipu deformacije.

Nije potrebno zadržavanje pacijenta u bolnici, ali se nakon postupka u nos umeću tamponi koje je potrebno nositi i do 5 dana. Postoji i metoda koja se izvodi bez tampona.

Ako se uz septoplastiku radi i rinoplastika, potreban je lom nosne kosti zbog čega se nakon zahvata postavlja i gipsana imobilizacija koja se skida osam dana nakon operacije. 

Važno je naglasiti kako septoplastika nije uvijek uspješna i ponekad neće dovesti do željenih rezultata. Liječnik će tada možda predložiti ponavljanje operativnog zahvata.

Septoplastika – oporavak

U prvih nekoliko dana nakon zahvata može doći do sljedećih kratkoročnih posljedica:

• bol u području nosa i lica,
• osjećaj nateknutosti lica,
• glavobolja,
• podljev oko očiju,
• crvene točkice na površini kože lica.

Ako se nakon operacije ne provodi pravilna propisana higijena nosa, može doći do ozbiljnih infekcija. 

Potrebno je 3 – 6 mjeseci kako bi se tkivo potpuno oporavilo nakon operacije i kako bi rezultati bili osjetni.

• apneja
• devijacija septuma
• otežano disanje