Ovako biste trebali kuhati rižu ako želite smanjiti unos arsena
- Budite prvi i komentirajte!
- 2 min čitanja
Riža je osnovna namirnica milijardama ljudi diljem svijeta. No, istraživanja pokazuju da određene vrste riže mogu sadržavati povišene razine anorganskog arsena, što je kod mnogih potaknulo pitanja o mogućim dugoročnim zdravstvenim posljedicama i načinima kako smanjiti izloženost.
Zašto se arsen nalazi u riži?
Arsen je prirodni element koji se nalazi u tlu i vodi. Postoje dvije vrste arsena – organski i anorganski.
Dok se organski arsen lakše razgrađuje u organizmu, anorganski se smatra znatno štetnijim jer je dugotrajna izloženost povezana s povećanim rizikom od određenih vrsta raka, kardiovaskularnih bolesti i dijabetesa.
Količina arsena u riži ovisi o području uzgoja. Osim prirodne prisutnosti u tlu i podzemnim vodama, na njegovu razinu mogu utjecati i navodnjavanje vodom koja sadrži arsen, nekadašnja uporaba pesticida te intenzivno crpljenje podzemnih voda.
Iako stručnjaci naglašavaju da većina odraslih osoba ne treba paničariti zbog konzumacije riže, postoje jednostavni načini kojima možete dodatno smanjiti unos arsena.
Kuhajte rižu kao tjesteninu
Jedna od najučinkovitijih metoda jest kuhanje riže u velikoj količini vode, slično kao što kuhate tjesteninu.
Američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) navodi da omjer 6 – 10 dijelova vode na jedan dio riže može smanjiti količinu arsena za čak 40 – 60 %. Nakon kuhanja višak vode jednostavno se odlije.
Treba imati na umu da se ovom metodom djelomično gube i neki dodani nutrijenti u obogaćenoj riži, poput željeza i folne kiseline.
Dodatno učinkovita metoda – djelomično kuhanje
Znanstvena istraživanja pokazala su da još bolje rezultate daje postupak djelomičnog kuhanja.
Riža se najprije nekoliko minuta kuha u većoj količini vode, zatim se ta voda odlije, a kuhanje se dovršava u manjoj količini svježe vode.

Prema jednom istraživanju, ovakav postupak smanjio je količinu arsena za:
- 54 % u smeđoj riži
- 73 % u bijeloj riži.
Stručnjaci ističu da je upravo zamjena vode tijekom kuhanja ključna jer se arsen tijekom prvog kuhanja oslobađa u vodu. Ako se ta voda odlije, riža ga kasnije ne može ponovno upiti.
Nije svugdje jednako učinkovito
Ova metoda ipak ima ograničenja. Ako voda iz slavine sama sadrži povišene razine arsena, kuhanje u većoj količini vode neće donijeti željeni učinak.
Osim toga, stručnjaci naglašavaju da je najbolji način za smanjenje dugoročne izloženosti raznolika prehrana. Drugim riječima, nije preporučljivo oslanjati se na jednu namirnicu kao glavni izvor ugljikohidrata.
Posebna se pažnja preporučuje kod dojenčadi i male djece jer njihova manja tjelesna masa može biti osjetljivija na veći unos arsena. Zbog toga stručnjaci savjetuju uvođenje različitih žitarica u prehranu, umjesto oslanjanja isključivo na rižu, osobito smeđu.
Kako pravilno skuhati rižu poput tjestenine?
Ova metoda ne samo da može pomoći u smanjenju arsena nego mnogima olakšava i samu pripremu jer nije potrebno precizno mjeriti količinu vode.
Postupak je vrlo jednostavan:
- zakuhajte veći lonac posoljene vode
- dodajte rižu u kipuću vodu
- kuhajte dok ne omekša – bijela riža obično 10 – 12 minuta, a smeđa 25 – 35 minuta
- procijedite rižu kroz gusto cjedilo i poslužite.
Ako pripremate veću količinu riže, praktičnije je vaditi je iz lonca većom cjediljkom nego izlijevati cijeli sadržaj.
Pročitajte i ove članke:
- Smeđa ili bijela riža: Koja je bolja za zdravlje?
- Podgrijavate rižu? Evo zašto to može biti kobna greška!
- Što se događa s vašim tijelom kada svaki dan jedete piletinu i rižu?
Tekst Dana
Za vas izdvajamo
Ovako biste trebali kuhati rižu ako želite smanjiti unos arsena
- Tomislav Stanić
- 2 min čitanja
- Jones, A. (2026). The Best Way to Reduce Arsenic in Rice, According to Experts. EatingWell.
- Scott, C. K. i Wu, F. (2025). Arsenic content and exposure in brown rice compared to white rice in the United States. Risk Anal., 45(8): 2183–2196.
- Menon, M. i sur. (2021). Improved rice cooking approach to maximise arsenic removal while preserving nutrient elements. Science of The Total Environment, 755(2): 143341.