Rebecca Rolland, predavačica na Harvard Graduate School of Education i Harvard Medical School, za portal Psychology Today je podijelila svoje iskustvo koje sve češće primjećuje u radu s djecom.

Nedavno je razgovarala s osmogodišnjom Sofijom (ime promijenjeno) koja joj je priznala da mrzi kad odmah ne zna odgovor te želi sve “izguglati”. Njezini su roditelji potvrdili isti obrazac u svakodnevnim obiteljskim razgovorima – nestrpljenje, brza potreba za gotovim odgovorima i smanjena želja za dijalogom.

Rolland ističe da ovo nije izoliran slučaj. Novo istraživanje objavljeno u travnju 2025. je pokazalo da djeca u dobi 7 – 10 godina sve više vjeruju Googleu nego odraslim osobama kada traže odgovore na pitanja – a to povjerenje raste s godinama.

Prema Rolland razlog leži u percepciji da Google posjeduje ogromnu količinu informacija. No, djeca pritom zanemaruju što sve propuštaju – ne samo razgovor s odraslom osobom, nego i važan proces izgradnje međuljudskih odnosa.

Ovo nije samo problem pažnje. Istraživanje tima dr. Rachel Romeo s Harvarda iz 2018. je otkrilo da kvaliteta dijaloga između djece i odraslih izravno utječe na razvoj mozga, posebno u dijelovima odgovornima za fokus, kritičko razmišljanje i emocionalnu regulaciju.

Djeca koja sudjeluju u više dijaloga imaju jače neuronske veze između područja jezika i izvršnih funkcija, što utječe ne samo na njihov razvoj, nego i na jačanje povezanosti s odraslima.

Rolland daje konkretne primjere razlika u pristupu – sjedenje u tišini, upit poput “Kada ćeš završiti zadaću?” ili pak otvoreno pitanje “Zašto misliš da tvoj prijatelj ima toliko problema?” – samo treći pristup omogućava djetetu da promišlja, razvija svoje ideje i istovremeno gradi osjećaj povezanosti.

U današnjem sve izoliranijem svijetu upravo nam to najviše nedostaje.

Izgubljeni sastojak djetinjstva – produktivna borba

Članak iz 2024. dodatno potvrđuje da djeca najbolje uče kada imaju priliku suočiti se s izazovima u aktivnom okruženju koje potiče njihovu znatiželju i motivaciju. Suprotno tome, kultura “samo izguglaj” oduzima im priliku za važno mentalno “vježbanje” i aktivno rješavanje problema.

U svojoj praksi Rolland koristi “vrijeme za razmišljanje” – namjerno produžuje pauze prije nego što odgovori na dječja pitanja.

Umjesto da odmah da odgovor, potiče djecu da promisle o sljedećim pitanjima koja mogu postaviti ili o mogućim koracima koje mogu poduzeti. Tako se razvija dublje promišljanje i kreativno rješavanje problema.

Osim toga, Rolland preporučuje odbacivanje roditeljskih “skripti” jer rigidni obrasci komunikacije često guše dječju spontanost i kreativnost. Djeca vole istraživati vlastite interese, a ako im pružimo priliku, dobit ćemo dublje uvide u njihov unutarnji svijet.

Razgovor kao “dvokorak”

Rolland savjetuje primjenu jednostavne tehnike koju naziva “razgovorni dvokorak“. Bez obzira na to razgovaramo li s jednim djetetom ili njih 20, cilj je reagirati na posljednje što je dijete reklo na način koji ga poziva da nastavi pričati.

Jednostavne fraze poput “Nisam to znao/la.”, “Reci mi više.”, “Zašto to misliš?” otvaraju prostor za dublji dijalog, razvijaju kritičko mišljenje i jačaju povezanost.

Učenje pokretom – zaboravljena moć tijela

Istraživanja, uključujući ono iz časopisa Neuroscience, pokazala su da tjelesna aktivnost poboljšava pažnju. No, Rolland ističe važnost “učenja kroz pokret”, gdje djeca verbaliziraju svoje ideje dok se kreću.

Danska studija je otkrila da cijelotjelesno kretanje ima dugotrajniji učinak na učenje slova nego sjedenje i učenje napamet. Kada djeca hodaju, gestikuliraju i opažaju okoliš, njihovo razmišljanje postaje bogatije i povezano s okolinom.

Kao logoped Rolland često koristi “razgovore u hodu” koji ne samo da potiču govor, već poboljšavaju i verbalne vještine djece.

Zaključak – kombinacija Googlea i odraslih

Za kraj Rolland naglašava važnu ravnotežu – djeca trebaju i Google i odrasle – odnosno kombinaciju online informacija i razgovora s odraslima. Roditeljima, skrbnicima i edukatorima poručuje:

Ne razgovaramo s djecom samo da bismo prenijeli informacije – razgovaramo s njima kako bismo gradili vještine, odnos i kritičko razmišljanje.

Bez razvijanja tih vještina djeca neće moći procijeniti ni koliko je Google u pravu, a još važnije, izgubit će dragocjene trenutke dijaloga koji ih povezuju s drugima. Stoga Rolland predlaže da započnemo s jednostavnom vježbom od pet minuta “razgovornog dvokoraka” i vidimo kamo nas odvede.

Pročitajte i ove članke:

• Štetnost mobitela za djecu: Saznali smo kakav utjecaj ima na dječji mozak i kako odviknuti dijete od mobitela
• Trebaju li djeca imati svoje mobitele u učionici?
• Što trebate pitati djecu osim “Kako je bilo danas u školi?”?

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Alternativna medicina

Breussova (Brojsova) dijeta: Izgladnjuje rak? Evo što kaže nutricionistica

• Zrinka Babić
• 4 min čitanja

• Djeca više vjeruju Googleu nego odraslima
• istraživanja
• razgovor djece s roditeljima
• razgovorni dvokorak