Starije osobe ostaju duže duševno zdrave i u prosjeku obolijevaju od demencije pet godina kasnije nego što je to bio slučaj prije 30 godina. No, to ne vrijedi za neobrazovane. Kod njih raste incidencija.

U industrijskim zemljama rastu očekivanja životne dobi pa često dolazi do bojazni da će se broj oboljelih od demencije penjati i dodatno opterećivati izdatke za zdravstvenu i socijalnu skrb. Međutim, zadnjih godina se pokazuju znakovi da incidencija demencije kod starijih osoba kontinuirano pada.

Početkom 1990-ih godina postotak osoba starijih od 65 godina sa znakovima demencije u Velikoj Britaniji iznosio je 8,3%. 20 godina kasnije, smanjio se na 6,5%. I u ostalim europskim zemljama, Španjolskoj, Švedskoj, Danskoj i Nizozemskoj broj novooboljelih je u zadnjih 10-20 godina smanjen za četvrtinu.

Tumačenje ovog poboljšanja je vezano uz bolju prevenciju i liječenje kardiovaskularnih bolesti. Smanjenje faktora rizika ovih bolesti vjerojatno pozitivno utječe na smanjenje broja oboljelih od demencije. Prema rezultatima Framinghamske studije koja već 65 godina ispituje epidemiologiju i faktore rizika kardiovaskularnih bolesti, u posljednjih 30 godina došlo je do smanjenja incidencije demencije za 44%.

Učestalost demencije i stupanj izobrazbe

No, nisu svi podjednako profitirali od smanjenja rizika. U Framinghamskom i ostalim ispitivanjima jasno se razlučuju dvije skupine po kriteriju obrazovanosti. Nešto više od trećine pacijenata s demencijom nije imalo srednjoškolsku izobrazbu. U ukupnom broju ispitivanih osoba, oni predstavljaju manje od jedne petine. Štoviše kod njih broj novooboljelih raste, dok kod visokoobrazovanih pada.

• alzheimerova bolest
• demencija
• kardiovaskularne bolesti