Proizvođač: Pliva
Samo na recept? DA
Primjena: Alkilirajuci citostatici

Skoči na:

» opis
» primjena
» doziranje
» mjere opreza

Opis

Sastav Jedna bočica sadržava 100 mg, odnosno 200 mg dakarbazina.
Pomoćne tvari: limunska kiselina, manitol.

Farmaceutski oblik i veličina pakiranja

Prašak za otopinu za injekciju; 10 bočica.

Farmakoterapijska skupina i djelovanje

Dakarbazin je citostatik. Njegovo antineoplastičko djelovanje posljedica je kočenja rasta stanica koje nije ovisno o staničnom ciklusu, već je rezultat kočenja sinteze DNA.

Dokazano je i alkilirajuće djelovanje, a moguće je da dakarbazin djeluje citostatski i na druge načine.

Drži se da dakarbazin sam po sebi ne iskazuje antineoplastičko djelovanje. On se, međutim, mikrosomskom N-demetilacijom brzo pretvara u 5-amino-imidazol-4-karboksamid i metilni kation, koji je odgovoran za alkilirajuće djelovanje lijeka.

Način i mjesto izdavanja

Na recept (samo u zdravstvenim ustanovama).

Rok valjanosti

Označen je na pakiranju. Lijek se ne smije rabiti nakon isteka roka valjanosti. Čuvati pri temperaturi do 25 °C, zaštićeno od svjetlosti.

Pripravljenu otopinu za injekciju valja čuvati zaštićeno od svjetlosti, te je uporabiti tijekom 8 sati.

LIJEK VALJA ČUVATI IZVAN DOSEGA DJECE

Primjena

Terapijske indikacije

Dakarbazin je indiciran za liječenje bolesnika s metastatskim malignim melanomom.

Ostale indikacije za uporabu dakarbazina u sklopu kombiniranog liječenja su:

• uznapredovala Hodgkinova bolest
• uznapredovali sarkomi mekih tkiva u odraslih (osim mezotelioma i Kaposijeva sarkoma).

Doziranje

Doziranje i način uporabe

Dakarbazin trebaju davati liječnici s iskustvom u onkologiji ili hematologiji. Dakarbazin je osjetljiv na svjetlost. Sve pripravljene otopine moraju se na prikladan način zaštititi od svjetla, a takva je zaštita nužna i prilikom davanja (komplet za infuziju nepropusan za svjetlost).

Pri davanju injekcije treba paziti da se izbjegne paravensko injiciranje, jer će to izazvati bol na mjestu injekcije i oštećenje tkiva.

Ako dođe do paravenskog istjecanja, injiciranje valja odmah prekinuti, a sav preostali sadržaj injicirati u drugu venu. Mogu se primjeniti niže navedeni protokoli.

Maligni melanom

Dakarbazin se može davati kao monoterapija u dozama od 200 do 250 mg/m2 tjelesne površine, u obliku iv. injekcije tijekom pet dana svaka tri tjedna. Kao alternativa injekciji u bolusu, dakarbazin se može davati i kratkotrajnom infuzijom tijekom 15-30 minuta.

Može se dati i 350 mg/m2 tjelesne površine prvog dana, a potom jednom svaka tri tjedna u intravenskoj infuziji.
Hodgkinova bolest (limfogranulomatoza)
Dakarbazin se daje u dnevnoj dozi od 375 mg/m2 tjelesne površine iv. svakih 15 dana u kombinaciji s doksorubicinom, bleomicinom i vinblastinom (protokol ABVD).

Sarkom mekih tkiva u odraslih

U liječenju sarkoma mekih tkiva u odraslih, dakarbazin se daje u dnevnim dozama od 250 mg/m2 tjelesne površine iv. (1. do 5. dan) u kombinaciji s doksorubicinom svaka tri tjedna (protokol ADIC).

Za vrijeme liječenja dakarbazinom nužne su česte provjere broja krvnih stanica, kao i praćenje funkcija jetre i bubrega. Budući da su česte teške gastrointestinalne nuspojave, preporučuje se uzimanje antiemetika i provođenje suportivnih mjera.

Budući da su mogući teški gastrointestinalni i hematološki poremećaji, prije svakog ciklusa kemoterapije dakarbazinom nužna je krajnje oprezna procjena moguće koristi i štete od liječenja.

Trajanje liječenja

Liječnik koji provodi liječenje mora u svakom pojedinom slučaju odlučiti o trajanju liječenja, uzimajući u obzir vrstu i stadij osnovne bolesti, uporabljeno kombinirano liječenje i bolesnikovu reakciju na nuspojave dakarbazina.

U liječenju uznapredovale Hodgkinove bolesti obično se preporučuje dati šest ciklusa kombiniranog liječenja prema protokolu ABVD.

U bolesnika s malignim melanomom i uznapredovalim sarkomom, trajanje liječenja ovisi o efikasnosti i podnošenju liječenja u svakog pojedinog bolesnika.

Brzina davanja

Doze do 200 mg/m2 mogu se dati sporom intravenskom injekcijom.
Veće doze (200 do 850 mg/m2) moraju se davati iv. infuzijom tijekom 15
– 30 minuta. Preporučuje se najprije provjeriti prohodnost vene s 5 do 10 ml infuzijske otopine natrij klorida ili 5 %-tne glukoze.

Istim se otopinama nakon infuzije mora isprati preostali lijek iz sustava za infuziju.

Nakon otapanja u vodi za injekcije, bez daljeg razrijeđivanja infuzijskom otopinom natrij klorida ili 5 %-tne glukoze, pripravci dakarbazina 100 mg i 200 mg su hipoosmolarni (oko 100 mOsmol/kg), te ih stoga treba davati sporom intravenskom injekcijom, npr. tijekom jedne minute, a ne u brzom intravenskom bolusu tijekom nekoliko sekundi.

Bolesnici s narušenom funkcijom bubrega ili jetre

Ako postoji samo blaga insuficijencija bubrega ili jetre, dozu obično ne treba smanjivati.

U bolesnika s kombiniranom insuficijencijom bubrega i jetre, eliminacija dakarbazina je produžena. Međutim, za sada se ne mogu dati pouzdane preporuke o smanjenju doze.

Stariji bolesnici

Budući da je iskustvo sa starijim bolesnicima ograničeno, ne mogu se dati nikakve posebne preporuke za uporabu dakarbazina u starijih bolesnika. Djeca 
Doziranje u djece nije provjereno.

Mjere opreza pri rukovanju

Dakarbazin je antineoplastik te, kao i s ostalim potencijalno toksičnim tvarima, treba biti oprezan pri rukovanju i pripravi njegovih otopina. Preporučuje se nošenje rukavica.

Ako liofilizirani dakarbazin ili otopina za infuziju dođu u dodir s kožom, površinu kože treba odmah temeljito oprati vodom i sapunom. Ako liofilizirani dakarbazin ili otopina za infuziju dođu u dodir sa sluznicom, mjesto treba odmah temeljito oprati vodom i sapunom.

Priprava za intravensko davanje

Otopina dakarbazina pripravlja se neposredno prije uporabe. Dakarbazin je osjetljiv na svjetlost.

Za vrijeme davanja, infuzijski spremnik i sustav za injekciju/infuziju mora se zaštititi od dnevne svjetlosti, npr. uporabom infuzijskih kompleta od PVC nepropusnih za svjetlost.

Rabi li se običan sustav za infuziju, treba ga omotati, npr. folijom koja ne propušta UV zrake. Priprava otopine dakarbazina Potrebni volumen vode za injekcije (10 ml za Dacarbazine Pliva 100; 20 ml za Dacarbazine Pliva 200) aseptički se injicira u bočicu i mućka dok se ne dobije otopinu.

Tako svježe pripravljena otopina (10 mg/ml dakarbazina) daje se sporom injekcijom.
Za pripravu otopine Dacarbazine Pliva 100 (200) za iv. infuziju, svježe pripravljena otopina dalje se razrijedi s 200- 300 ml infuzijske otopine natrij klorida ili 5 %-tne otopine glukoze.

Otopina se daje kratkotrajnom infuzijom tijekom 15-30 minuta. Trudnice ne smiju rukovati citotoksičnim pripravcima. Proliveni i otpadni materijal najbolje je spaliti. Nema preporuke u svezi temperature spaljivanja.

Predoziranje

Komplikacija koja se očekuje u prvom redu je teška supresija koštane srži, eventualno i aplazija koštane srži, koje se mogu pojaviti s odgodom i do dva tjedna.

Smanjenje broja leukocita i trombocita može postati najizraženije i do četiri tjedna nakon primljene doze.

Čak ako se samo sumnja na predoziranje, nužno je pozorno i dugotrajno praćenje hematoloških pokazatelja. Stoga valja poduzeti posebne mjere opreza da se izbjegne predoziranje lijeka.

Kožne alergijske reakcije u obliku crvenila, makulopapularnog egzantema ili urtikarije rijetko se uočavaju. Katkada se može javiti ispadanje kose, hiperpigmentacija i osjetljivost na svjetlost.

U rijetkim su slučajevima opisane anafilaktične reakcije. Nenamjerna paravenska injekcija vjerojatno će izazvati bol na mjestu davanja i nekrozu.
O svakoj nuspojavi valja obavijestiti svog liječnika ili ljekarnika.

Mjere opreza

Dakarbazin se preporučuje davati isključivo pod nadzorom liječnika specijalista iz onkologije, koji raspolaže opremom za redovito praćenje kliničkih, biokemijskih i hematoloških učinaka tijekom i nakon liječenja.

Ako se pojave znaci funkcijskih poremećaja jetre ili bubrega, ili znaci preosjetljivosti, liječenje se mora odmah prekinuti.

Napomena!

Liječnik odgovoran za provođenje liječenja mora biti svjestan rijetke, ali moguće komplikacije tijekom liječenja, čiji je ishod nekroza jetre zbog začepljenja intrahepatičkih vena.

Stoga su nužne česte kontrole veličine jetre i njene funkcije, te broja krvnih stanica (napose eozinofila) (vidi Nuspojave). Dugotrajno liječenje može izazvati kumulativne toksične učinke na koštanu srž.

Zbog moguće depresije koštane srži, nužno je pozorno praćenje broja leukocita, eritrocita i trombocita.

Zbog toksičnih učinaka na hematopoezu, može se pokazati nužnim privremeno ili trajno obustaviti liječenje. Paravensko istjecanje lijeka pri iv. davanju može oštetiti tkivo i prouzročiti jaku bol.
Dakarbazin je, nadalje, umjereni imunosupresijski agens.

Kontracepcijske mjere

Muškarcima se savjetuje provođenje kontracepcije tijekom liječenja i šest mjeseci po njegovu okončanju.

Žene u generativnoj dobi moraju za vrijeme liječenja dakarbazinom izbjegavati trudnoću.

Rukovanje dakarbazinom

Dacarbazinom Pliva treba rukovati u skladu sa standardnim postupcima za citostatike koji iskazuju mutagene, kancerogene i teratogene učinke (vidi Mjere opreza pri rukovanju).

Kontraindikacije

Dakarbazin je kontraindiciran u bolesnika s poviješću preosjetljivosti na dakarbazin, trudnica i dojilja, bolesnika s leukopenijom i/ili trombocitopenijom, bolesnika s teškom bolesti jetre ili bubrega.

Posebna upozorenja

Dakarbazin može utjecati na sposobnost upravljanja motornim vozilima i strojevima zbog nuspojava koje pogađaju središnji živčani sustav, te zbog mučnine i povraćanja.

Trudnoća i dojenje

Dakarbazin se u životinja pokazao mutagenim, teratogenim i kancerogenim. Valja uzeti da i u ljudi postoji povećani rizik teratogenih učinaka. Stoga se dakarbazin ne smije uzimati tijekom trudnoće i dojenja.

Nuspojave

Česti i teški su poremećaji probavnog sustava poput anoreksije, mučnine i povraćanja. U rijetkim slučajevima dolazi do proljeva.

Često uočene promjene broja krvnih stanica (snižen broj eritrocita, leukocita, trombocita) ovise o dozi i odgođene su, te su često najizraženije nakon 3 – 4 tjedna.

Simptomi nalik na gripu, praćeni slabošću, tresavicom i boli u mišićima katkada se javljaju tijekom liječenja ili pak danima nakon okončanja liječenja dakarbazinom.

Pri idućoj infuziji ti se simptomi mogu vratiti. U izdvojenim slučajevima uočena je nekroza jetre zbog začepljenja intrahepatičkih vena nakon davanja dakarbazina u obliku monoterapije ili pri kombiniranim protokolima.
Općenito se sindrom pojavljuje nakon drugog ciklusa liječenja.

Među znake sindroma ubrajaju se:

• vrućica, eozinofilija, bol u trbuhu, povećana jetra, žutica i šok, koji se naglo pogoršavaju tijekom nekoliko sati ili dana.

Budući da su opisani i smrtni ishodi, nužne su posebne mjere opreza koje obuhvaćaju čestu provjeru veličine jetre, njene funkcije i broja krvnih stanica (napose eozinofila).

Misli se da su iritacija vena i neke sustavne reakcije posljedica stvaranja tvari nastalih razgradnjom pod utjecajem svjetlosti.

Rijetki su mogući i poremećaji funkcije bubrega praćeni povišenim krvnim koncentracijama tvari koje se obvezno izlučuju urinom.

Nuspojave od strane središnjeg živčanog sustava, npr. glavobolje, poremećeni vid, konfuzija, letargija i grčevi, rijetke su.

Kratko vrijeme nakon injekcije mogu se pojaviti parestezija lica i rumenilo.

Interakcije

Istodobno uzimanje dakarbazina i fenobarbitala, azatioprina i 6-merkaptopurina izaziva značajnije manifestacije toksičnih učinaka.

U slučaju prethodnog ili istodobnog liječenja koje ima nepoželjne učinke na koštanu srž (napose citostatici, zračenje), moguće su mijelotoksične interakcije.

Dakarbazin može, zbog fotoosjetljivosti, pojačati djelovanje metoksi-psoralena. Otopina dakarbazina kemijski je inkompatibilna s heparinom, hidrokortizonom, L-cisteinom i natrij hidrogenkarbonatom.

• hodgkinov limfom
• melanom