Autistični poremećaj karakteriziran je poteškoćama u socijalnim interakcijama i komunikaciji, oštećenjem neverbalnih načina ponašanja, repetitivnim i stereotipnim govorom, otežanim izražavanjem empatije i svijesti o drugima (snižene sposobnosti imenovanja emocija, intencija i djelovanja drugih, ali i samog sebe) te ograničenim i restriktivnim repertoarom ponašanja. Važno je naglasiti da su simptomi iz autističnog spektra raznoliki te da ne postoje dvije osobe s autizmom koje imaju potpuno isti skup simptoma. Svaka osoba je jedinstvena, a svaki se slučaj promatra zasebno ovisno o prisutnim simptomima.

Iako se simptomi najčešće primjećuju kod djece, autizam kod odraslih nije nepoznanica. Stručnjaci smatraju da se početak autizma može promatrati još prije treće godine života, ali činjenica je da mnogo visoko funkcionalnih pojedinaca tijekom odrastanja ostaje nedijagnosticirano te prve ozbiljne probleme doživi u odrasloj dobi, nakon čega se uspostavlja dijagnoza.

Autizam – simptomi kod odraslih

Prema petom izdanju Dijagnostičkog i statističkog priručnika za duševne poremećaje (DSM-5) autizam se općenito uglavnom prepoznaje po sljedećim skupinama simptoma: 

• poteškoćama u komunikaciji i interakciji s drugima
• ponavljajućim ponašanjima i smanjenim interesima
• simptomima u svakodnevnom funkcioniranju koji utječu na kvalitetu života pojedinca.

Međutim, kada govorimo o simptomima kod odraslih osoba, teško je jednoznačno odgovoriti na pitanje kako prepoznati autizam kod odraslih. Odrastanjem upoznajemo sve više ljudi, dovodimo se u različite socijalne interakcije te stvaramo i gradimo smislenije, otvorenije i dugotrajnije bliske odnose. Kod osoba s autizmom, posebno u odrasloj dobi, društvena ponašanja mogu biti prvi pokazatelj da postoje određene poteškoće kao što su:

• otežano povezivanje s tuđim mislima i osjećajima te nemogućnost uživljavanja u tuđu situaciju
• osjećaj nelagode i tjeskobe zbog društvenih situacija, izbjegavanje istih i odabir samoće
• problemi uočavanja društvenih znakova u interakciji, posebno nemogućnost shvaćanja neverbalne komunikacije (govora tijela, facijalnih ekspresija, geste)
• otežano sudjelovanje u razgovoru, nemogućnost održavanja kontakta očima te korištenje monotonih i jednoličnih obrazaca govora koji nedovoljno komuniciraju misli i osjećaje
• razumijevanje neizravnih govornih figura ili metaforičkih izraza (u obliku sarkazma, poslovica, usporedbi i sl.) je otežano, a često se koriste vlastite izmišljene opisne riječi ili fraze
• otvorenost i izravnost u vezi vlastitih namjera tijekom komunikacije zbog koje se mogu osjećati nelagoda, nepristojnost ili nezainteresiranost za druge
• vezanje za jednu ili dvije teme koje su zanimljive i o kojima se najviše razgovara, a ignoriranje svih ostalih
• stvaranje i održavanje bliskih prijateljstava je prilično otežano.

Također, osobe s autizmom mogu imati specifična restriktivna i ponavljajuća ponašanja koja se najčešće uočavaju i izražavaju kada se događaju određene neočekivane promjene u rutinama i prvotnim planovima. Tada može doći do emocionalnih ispada i mentalnih slomova te snažnih osjećaja uznemirenosti koji mogu potrajati dok se osoba ne uspije stabilizirati.

Nadalje, odrasle osobe s autizmom mogu biti prilično uspješne u jednom ili dva izazovna obrazovna predmetna područja, dok u nekim drugim imaju izrazite poteškoće svladavanja i bazičnih stvari. Iako su njihovi interesi prilično suženi ili izostaju, uglavnom postoji nekoliko određenih područja zanimanja do kojih im je stalo i o kojima žele razgovarati. Međutim, radije stvari rade sami nego s drugima, zato ih drugi mogu doživljavati isključenima, izoliranima ili distanciranima.

Kod većine odraslih s autizmom postoji i problem pojačane ili smanjene osjetljivosti na senzacije (zvuk, dodir, miris, bol i sl.), ovisno o kojim je osjetima riječ. U kombinaciji s hormonskim promjenama (posebno kod žena) osjetljivost može biti još intenzivnija, a može dovesti i do problema sa spavanjem, zbog čestih buđenja uzrokovanih određenim podražajima. Neke osobe s autizmom mogu biti motorički nespretne zbog problema s koordinacijom, a kod nekih je posebno izražena osjetljivost na promjene temperature (u prostoriji, tijekom promjene godišnjih doba itd.). 

Autizam kod odraslih – dijagnoza

Simptomi autizma kod odraslih nisu uvijek toliko uočljivi te se ponekad u vezi njih možemo osjećati samo kao da imaju “drugačija” shvaćanja i promišljanja o sebi, drugima i svijetu. Ovisno o razini samostalnog funkcioniranja i potrebi za podrškom od strane drugih, postoje visoko funkcionalne osobe s autizmom (blagi autizam kod odraslih) te one koje su nisko funkcionalne s težim simptomima i koje potpuno ovise o drugima.

Autizam kod odraslih ne znači da simptomi nisu postojali i prije, ali je vrlo moguće da se nisu detektirali ili da je osoba osjećala da nešto nije u redu i da drugačije funkcionira u odnosu na druge, ali nije mogla dokučiti koji se točno uzrok krije iza toga. Trenutni dijagnostički kriteriji u službenim klasifikacijama odnose se na djecu, ali se mogu prilagoditi i koristiti i za ovu dobnu skupinu. Putem različitih promatranja i interakcija, uzimanja anamnestičkih i heteroanamnestičkih podataka te provođenjem standardiziranog, polustrukturiranog opservacijskog protokola (ADOS-2) moguće je uspostaviti dijagnozu autizma.

Ne postoji službeni medicinski test za autizam kod odraslih, ali postoji opservacijski protokol za dijagnostiku autizma koji je namijenjen stručnjacima iz područja psihologije, logopedije, pedijatrije, obiteljske medicine i edukacijske rehabilitacije. Riječ je o procjeni komunikacije, socijalnih interakcija, igre i ponavljajućih ponašanja, a uz njega se obavezno provodi intervju, s osobom za koju se sumnja postojanje simptoma iz autističnog spektra te s bliskim članovima obitelji.

Bez obzira na dob, liječnici će se voditi prijavljenim simptomima, promatranjem ponašanja te procjenom reakcija i interakcija. Budući da se većina dijagnoza autizma postavlja kod djece, ponekad je izazov pronaći stručnjaka koji će ovaj problem prepoznati u odrasloj dobi. Svakako treba uzeti u obzir da, s obzirom na složenost psihofizičkog funkcioniranja odraslog pojedinca, postoje i druge procjene koji bi se mogle poduzeti kako bi se provjerilo postoji li prisutnost nekih drugih poremećaja.

Život s autizmom u odrasloj dobi

Život s autizmom može biti prilično težak, posebno u odrasloj dobi. Osim problema u društvenom funkcioniranju, osobe se mogu na trenutke osjećati izgubljeno ili ovisno o roditeljima ili drugim skrbnicima, ovisno o tome koliko su funkcionalni s obzirom na intenzitet simptoma. Unatoč shvaćanju da je promjena potrebna, fiksacija na određene rutine i osjetljivost na brojne senzacije mogu otežavati mijenjanje takvih obrazaca ponašanja i osjećanja.

Mnogi simptomi koji se javljaju kod djece javljaju se i kod odraslih, ali u odrasloj dobi mogu biti intenzivniji i zahtjevniji zbog drugačijih okolnosti, posebno zato što osoba teže može ostvariti samostalan, neovisan i slobodan život ili ga uopće ne može ostvariti (ovisno koliko joj je podrške i pomoći od drugih potrebno).

Ono što najviše može pomoći u prihvaćanju dijagnoze i uspostavljanju one razine funkcionalnosti koju je moguće postići s obzirom na težinu simptoma jesu edukacija o samom poremećaju, traženje i prihvaćanje podrške i pomoći od obitelji i prijatelja, psihosocijalna podrška u obliku psihoterapije ili psihološkog savjetovanja te ublažavanje određenih simptoma lijekovima ako je potrebno (s obzirom na to da ne postoji lijek za autizam).

Pročitajte i članke:

• Autizam kod djece – kako ga prepoznati, uzroci i liječenje
• Život s dvoje autistične djece: “Moji Aleksandar i Filip su poput anđela, ali njihova budućnost naš je najveći strah”
• Po život opasne posljedice: Pozivaju se roditelji da ne koriste CD protokol kod djece s poremećajem iz spektra autizma.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Ne trebaju vam utezi!

12 vježbi s vlastitom težinom za izgradnju mišića

• Tomislav Stanić
• 4 min čitanja

• autizam kod odraslih
• blagi autizam kod odraslih
• kako prepoznati autizam kod odraslih
• simptomi autizma kod odraslih
• život s autizmom