Bellova paraliza (Bellova kljenut, pareza lica) je abnormalnost živca facijalisa koja dovodi do nagle slabosti ili paralize mišića na jednoj strani lica.

Ona uzrokuje iznenadnu slabost u mišićima lica. Slijedom toga polovica lica može izgledati “spušteno” ili “obješeno”. Osmijeh postaje jednostran, dok se oko na zahvaćenoj strani odupire potpunom zatvaranju.

Bellova pareza može se pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi, a nešto češća je kod muškaraca. 

Točan uzrok je nepoznat, ali se vjeruje da je rezultat oteklina i upala živaca koji kontroliraju mišiće na jednoj strani lica. Također, može biti i reakcija koja se javlja nakon virusne infekcije, reakcija na kompresiju (pritisak) ili na nestanak opskrbe krvlju.

Kod većine ljudi, paraliza živca je privremena. Liječenjem se simptomi mogu ublažiti već za nekoliko tjedana, dok je za potpuni oporavak potrebno otprilike 6 mjeseci.

Kod određenog broja ljudi simptomi ostaju prisutni i nakon liječenja. Rijetko, Bellova paraliza se može pojaviti čak i nakon ozdravljenja (recidiv).

Bellova pareza (paraliza) – uzroci

Lični živac (nervus facialis) ima 3 dijela: intrakranijalni, intratemporalni i ekstratemporalni. Sastoji se od motoričkih, osjetnih i parasimpatičkih živčanih vlakana. Moždani je živac koji inervira (potiče) mišiće lica.

Jednostrana slabost muskulature lica može nastupiti i u sklopu drugih neuroloških bolesti, ali najčešća je upravo Bellova pareza.

Ovaj živac je vrlo kratak i lociran je u dobro prokrvljenom tkivu lica, a jedan živčani ogranak ličnog živca inervira puno manji broj mišićnih vlakana nego kod živaca koji inerviraju velike mišiće na nogama/rukama – zato ima sposobnost regeneracije pa se govori više o parezi, nego o paralizi.

Iako točan uzrok javljanja Bellove pareze nije jasan, često je povezan s izlaganjem virusnim infekcijama.

Virusi koji su u uskoj vezi s Bellovom paralizom te ju samim time i potencijalno uzrokuju su:

• herpes simplex – uzrokuje čireve i genitalni herpes,
• herpes zoster – uzrokuje boginje (vrlo zaraznu bolest uzrokovanu virusom variole),
• citomegalovirus (pripada herpes virusima) – čest uzročnik infekcija u ljudskom organizmu,
• adenovirus  – uzročnik respiratornih bolesti,
• rubeola, zaušnjaci te
• gripa (influenca B).

Pri pojavi Bellove paralize (koja se kao što smo naveli najčešće odnosi na virusne infekcije), živac koji kontrolira mišiće lica postaje upaljen i natečen, a samim time utječe i na kontrolu suza i sline te osjet okusa.

Ostali uzroci Bellove pareze lice su:

• bakterije (lajmska bolest), 
• ozljede na sljepoočnoj kosti ili na bazi lubanje,
• komplikacije operativnih zahvata, 
• tumori, 
• šećerna bolest, 
• hipertenzija, 
• trudnoća – trudnice imaju veći rizik obolijevanja, 
• ostale autoimune bolesti, 
• neurološke bolesti.

Bellova pareza (paraliza) – simptomi

U najčešćim slučajevima javlja se u djece i odraslih u dobi od 15 do 45 godina.

Bellova pareza se javlja naglo i iznenada. Nekoliko sati prije nego pareza nastupi, osoba može osjetiti bol iza uha.

Slabost lica se može kretati od blage do one koja je potpuna. U rijetkim slučajevima može doći do obostrane pareze. 

Paralizirana strana lica postaje ravna i bezizražajna. Osoba može osjećati zakrenutost paralizirane strane lica. Većina osoba paralizu opisuje kao težinu ili tupost koja se može osjetiti na paraliziranoj strani lica.

Kako slabost lica jača, tako osoba sve teže uspijeva zatvoriti oko ili se nasmijati, a javljaju se i sljedeći simptomi:

• nemogućnost podizanja obrve,
• nemogućnost nabiranja jedne strane čela,
• bol oko čeljusti te iza uha na zahvaćenoj strani,
• pad usnog kuta (asimetrija u razvlačenju usta osmijehom),
• nemogućnost simetričnog napuhavanja lica,
• hiperakuzija (povećana osjetljivost na zvuk na zahvaćenoj strani),
• opuštenost lica i teškoće u kontroliranju mišića lica,
• nemogućnost fućkanja,
• moguća glavobolja,
• smanjena sposobnost u osjetu okusa,
• promjene u iznosu izlučivanja količine suza i sline,
• iritacija i crvenilo zbog nemogućnosti normalnog zatvaranja oka.

Velik broj osoba s Bellovom parezom ne može normalno treptati na zahvaćenoj strani lica. Donja vjeđa se može okrenuti prema van.

Premda nije opasna, Bellova pareza može izazvati nadraživanje ili ozljede oka. Budući da se ne može zatvoriti, oko je izloženo prašini, a samim time i bakterijskim infekcijama.

Kod Bellove pareze uglavnom nastupi spontani oporavak koji može biti kompletan ili djelomičan.

Bellova pareza (paraliza) – dijagnoza

Liječnik kod prvog pregleda svakako mora uzeti sve činjenice o mogućem uzročniku te učiniti kompletan pregled, uzeti detaljnu anamnezu te uputiti osobu na neurološku i otorinolaringološku obradu kako bi se isključila ozbiljnija dijagnoza.

Moždani udar također može uzrokovati iznenadnu slabost lica (u gornjem dijelu lica), no on se od Bellove paralize razlikuje po tome što uzrokuje istovremenu slabost ruku i nogu. 

Liječnik će na pregledu uzeti anamnezu te prema simptomima odrediti koje su pretrage potrebne. Od neuroloških pretraga rade se CT i MR. Može biti potrebna pretraga krvi na boreliozu.

Za utvrđivanje Bellove paralize ne postoji specifična pretraga.

Određivanje stupnja pareze na početku terapije od važnosti je radi prognoze i praćenja uspjeha rehabilitacije. Također, jedna od objektivnih metoda dijagnostike je elektroneurografija.

Bellova paraliza – liječenje

Gotovo 80 % osoba koje pate od Bellove paralize lica, oporavi se u potpunosti s ili bez liječenja. Oporavak slijedi nakon 4 – 8 tjedana, u kompliciranim slučajevima je potrebno i pola godine.

Liječnik može preporučiti lijekove ili fizikalnu terapiju kako bi se oporavak ubrzao.

Ranije metode liječenja uključivale su visoke doze kortikosteroida tijekom 5 – 7 dana. Nakon kortikosteroida, osobe su većinom bile upućivane na fizikalne tretmane i vježbe. 

Najčešće se od kortikosteroida koristi prednizon koji može smanjiti oticanje živca. Najbolji učinak ima ako se počne koristiti u roku nekoliko dana nakon što su se pojavili prvi simptomi.

Medikamentozno liječenje obuhvaća i antivirusnu terapiju te antibiotske masti. Oni se koriste samo u slučaju ako je pareza živca blaga i akutna.

Uzimanje samo antivirusne terapije, bez kortikosteroidne terapije, manje je učinkovito, nego kombinacija s kortikosteroidnom terapijom.

Osnovni razlog propisivanja antibiotskih masti i kapi za vlaženje oka je nemogućnost zatvaranja oka (kapaka) pa tako rožnica ostaje kontinuirano izložena zraku i bakterijama, uslijed čega može doći do njenog isušivanja ili u konačnici bakterijske infekcije i oštećenja vida.

Bellova pareza – oporavak uz fizioterapeuta

Fizioterapeut vam može naučiti kako masirati lice te vam preporučiti određene vježbe za mišiće lica kako biste smanjili simptome i samim time zaustavili njihovo ponovno pojavljivanje.

Fizikalna terapija prvenstveno obuhvaća galvanizaciju, elektrostimulaciju, biofeedback s ogledalom ili elektromiografijom te specifične vježbe.

U rijetkim slučajevima je potrebna plastična kirurgija kako bi se ispravili trajni problemi facijalnog živca. 

Fizikalna terapija se preporučuje čak i nakon povlačenja simptoma, kako bi se facijalna funkcija mogla u potpunosti povratiti.

Liječenje trajne paralize 

Ako nakon 6 mjeseci nije došlo do oporavka vrijeme je za elektromiografiju uz pomoć koje će se utvrditi kakve su šanse za spontani oporavak. Vrsta liječenja nakon toga ovisi o uzroku, trajanju, ali i mjestu ozljede živca. 

Ako je Bellova paraliza zahvatila dijete mlađe od 15 godina, operativno liječenje dolazi u obzir samo nakon 4. godine života.

U odraslih do oporavka dolazi tek kada se facijalis spoji s drugim moždanim živcem u svrhu njegove reinervacije. 

U slučaju da paraliza traje duže od 24 mjeseca, vrijeme za pokušaj uspostavljanja bilo kakve pokretljivosti lica pomoću sljedećih metoda:

• transfera temporalnog mišića, 
• transplantacije slobodnih mišićnih režnjeva s natkoljenice ili leđa s pripadajućim živcem i krvnim žilama.

Pasivnije metode rehabilitacije su:

• ublažavanje asimetrije lica pomoću botoxa, 
• prilagođeni jednostrani facelift, 
• podizanje usnog kuta.

Pareza facijalisa – vježbe

U nastavku možete pogledati video dr. Jo koja u svojem videu pokazuje odlične vježbe uz koje možete samostalno rehabilitirati zahvaćenu stranu lica.

Paraliza facijalisa – samopomoć

U liječenju paree facijalisa, svakoj osobi se pristupa individualno. Bitno je osobu savjetovati o zaštiti zahvaćene strane lica. Preporučuju se sljedeće mjere: 

• nemojte izlagati lice hladnoći, vjetru i dimu, 
• ako ste prisiljeni boraviti na ekstremnim vremenskim uvjetima, uvijek dobro zaštite zahvaćenu stranu lica, 
• njegujte i masirajte cijelo lice, a posebno stranu koja je zahvaćena, 
• po potrebi otiđite na limfnu drenažu, 
• pazite na suhoću oka (koristite umjetne suze), 
• povremeno zatvarajte oko kako bi se odmorilo te kako bi se rožnica oka “osvježila”,
• redovite koristite lijekove koje vam je liječnik propisao, 
• uzimajte i vitaminsku nadopunu.

Uvijek slušajte savjete liječnika. Ne pokušavajte izvoditi nemoguće pokrete jer ćete tako naučiti krivi obrazac pokreta, a potencijalno i dugoročno narušiti kako funkciju tako i izgled lica. 

• antivirusni lijekovi
• bellova paraliza
• kortikosteroidi
• paraliza