Juvenilni artritis je pedijatrijska reumatološka bolest koja ne uključuje samo jedan entitet, već više autoimunih i upalnih stanja koja zahvaćaju zglobove. Razvija se kod djece mlađe od 16 godina s učestalošću od otprilike 1 na 1000. Službena definicija da bi se nešto proglasilo juvenilnim artritisom glasi: skupina sličnih bolesti koje započinju u dječjoj dobi, a očituju se upalom jednog ili više zglobova koja traje najmanje 6 tjedana.

Postoji više različitih klasifikacija i podjela juvenilnog artritisa.
Prema broju zahvaćenih zglobova:

• oligoartikularni (najčešće samo jedan zglob),
• poliartikularni (5 ili više zglobova),
• sistemski (mnogo zglobova uz dodatne simptome koji zahvaćaju čitav organizam).

Prema simptomima:

• juvenilni idiopatski artritis,
• juvenilni reumatoidni artritis,
• juvenilni psorijatični artritis,
• juvenilni ankilozantni spondilitis.

Juvenilni artritis – uzroci

Nije poznat točan uzrok juvenilnog artritisa. Znanstvenici vjeruju da su neka djeca podložnija zbog genske predispozicije, a izloženost nekim vanjskim čimbenicima poput virusa može služiti kao okidač juvenilnog artritisa. Nakon tog slijedi poremećaj imunosnog sustava koji počinje napadati vlastiti organizam i uzrokovati prvenstveno upalu zglobova, ali i druge simptome.

Juvenilni artritis – simptomi

Različiti tipovi juvenilnog artritisa imaju različite znakove i simptome, no svima je zajednička upala zglobova. Postoje razdoblja kada simptomi mogu nestati sami od sebe, ali i pogoršati se. Ponekad dijete može kratkotrajno imati par simptoma i nakon toga nikad više.

• bolni zglobovi (pogotovo ujutro, kod manje djece uoči se jutarnje šepanje),
• oteknuće zglobova,
• topli zglobovi,
• ograničen opseg pokreta u zglobovima,
• deformacije prstiju u reumatoidnom artritisu,
• oslabljeni mišići oko zahvaćenog zgloba,
• porast tjelesne temperature,
• pojava svijetlog osipa,
• neravnomjeran rast zglobova (prebrz ili prespor, nejednolik u cijelom organizmu),
• iridociklitis (upala šarenice i zrakastog tijela oka),
• anemija (snižena vrijednost crvenih krvnih stanica),
• promjene na noktima (npr. točkaste udubine ili odvajanje nokta od podloge) i ljuskasta koža tipično kod psorijatičnog artritisa,
• bol i ukočenost u leđima kod ankilozantnog spondilitisa.

Juvenilni artritis – dijagnoza

Temelji se na opsežnoj anamnezi, detaljnom fizikalnom pregledu i laboratorijskim nalazima. Liječnik će tražiti poman opis simptoma, kada su se i gdje prvo javili, koliko traju.

Laboratorijski upalni parametri mogu biti manje ili više povišeni, promjene u broju krvnih stanica više ili manje izražene pa je teško utvrditi definitivnu dijagnozu. Pozitivan nalaz autoimunih protutijela uz kliničku sliku s velikom vjerojatnošću upućuju na juvenilni artritis. Ciljanim rendgenskim snimanjem može se potvrditi oštećenost zglobova.

Juvenilni artritis – liječenje

S terapijom je poželjno započeti što ranije kako bi se spriječio razvoj nepopravljivih posljedica. Prvi cilj terapije je ublažavanje boli i smirivanje upale, a potom mogućnost kontrole bolesti:

• nesteroidni protuupalni lijekovi (ibuprofen),
• kortikosteroidi,
• antireumatski lijekovi koji modificiraju bolest (metotreksat, sulfasalazin),
• imunosupresivni lijekovi (azatioprin, ciklofosfamid),
• biološki lijekovi – zadnja linija liječenja kada prethodne mjere ne poluče adekvatan odgovor organizma.

Osim samih lijekova, vrlo je važna fizikalna terapija kako bi se održala ili vratila funkcija zglobova te spriječio nastanak deformiteta. Nadalje, djetetu je potrebno osigurati zdravu i uravnoteženu prehranu s primjerenim kalorijskim unosom radi rasta.

S ranom dijagnozom i brzim početkom terapije moguće je povlačenje bolesti.

• autoimune bolesti
• bol u zglobovima
• juvenilni artritis
• juvenilni idiopatski artritis
• upala zglobova

Učitaj više izvora