Stvar prirode ili odgoja?

Opasne pasmine pasa: Popis postoji, ali evo što kaže veterinar

Budite prvi i komentirajte!
3 min čitanja

Tomislav Stanić

U današnjem društvu rasprave o opasnim pasminama pasa su neizbježne, a aktualni pravilnici precizno definiraju što čini jednu pasminu “opasnom”.

No, dublje promišljanje o ovom pitanju otkriva složeniju sliku – je li pas opasan po svojoj prirodi ili je to odraz njegovog okruženja i odgoja?

Veterinar Branimir Rebselj otkriva koje su opasne pasmine pasa, popis njihovih karakteristika i što trebate imati na umu ako odlučite udomiti/kupiti takvu vrstu psa.

Opasne pasmine pasa – popis

Trenutno važeći Pravilnik o opasnim psima navodi da u opasne pse spada bilo koji pas podrijetlom od bilo koje pasmine koja je:

ničim izazvana, napala čovjeka i nanijela mu tjelesne ozljede ili ga usmrtila
ničim izazvana napala drugog psa i nanijela mu teške tjelesne ozljede
uzgajana i/ili dresirana za borbe pasa ili zatečena u organiziranoj borbi s drugim psom
pas pasmine terijera tipa bull koji ne potječe iz kontroliranog uzgoja.

Rebselj objašnjava:

Svaka pasmina ima svoje specifične karakteristike – neki su živahniji, neki tromiji, neki brže uče, neki sporije, ali što će naučiti i kako će se ponašati ovisi isključivo o vlasniku.

Opasne pasmine pasa u Hrvatskoj

Postoji odlična uzrečica koja glasi “Ne postoji opasan pas, postoji samo opasan vlasnik.“. Nekadasu u Pravilniku o opasnim psima bili navedeni “potencijalno opasni psi“, što je puno točnija i pravednija klasifikacija pasa koja bi, da je danas aktualna, mogla pomoći da se izbjegnu mnogi nesretni slučajevi koji se svakodnevno događaju.

Rebselj navodi:

U ovu skupinu spadaju prvenstveno oni koje Pravilnik navodi, a to su pasmine terijera tipa bull i njihovi križanci, a onda u isti koš ljudi “upakiraju” čak i one s rodovnikom. Možda bi bilo zanimljivo napomenuti da su početkom 20. stoljeća stafordske bull terijere i kasnije američke stafordske terijere ljudi u Americi nazivali “nanny dogs” jer su izuzetno privrženi ljudima, posebice maloj djeci. To su u pravilu izuzetno drage i miroljubive životinje, ali se vrlo često njihove slike koristi kao stereotip opasnog psa, posebice u medijima, iako npr. pas o kojem se radi nema nikakve veze s njima.

Psi se u prirodi ponašaju agresivno samo kad se osjećaju ugroženima ili smatraju da je ugrožen njihov vlasnik ili teritorij koji čuvaju ili kad pokušavaju nametnuti svoju dominaciju.

Opasne pasmine pasa u Hrvatskoj — FOTO: Shutterstock

Odgoj potencijalno opasnih pasa

Kada pričamo o potencijalno opasnim pasminama, moramo uzeti u obzir da su u tu skupinu po starom pravilniku spadali svi radni psi koji su se koristili u vojsci i policiji.

Rebselj naglašava:

Prvi problem je što danas takve pse može uzgajati bilo tko, a to ne bi smio biti slučaj. Uzgojem takvih pasmina bi se trebali baviti ljudi koji su educirani, koji poznaju pasminu i koji će znati prepoznati sve nepoželjne obrasce u ponašanju.

Postoje i zablude o tome da su određene pasmine pasa same po sebi opasne. Najčešći primjer je stigmatizacija američkih stafordskih terijera i njihovih križanaca.

To su izuzetno dragi i dobroćudni psi, izuzetni emotivci, oni što god rade rade s 200 %, ali su zbog svojeg fizičkog izgleda uvijek stigmatizirani i prikazivani kao opasni.

Udomljavanje potencijalno opasne pasmine psa

Onima koji odluče udomiti potencijalno opasnog psa Rebselj poručuje:

Ne postoje opasni psi, postoje samo opasni vlasnici – ali onaj tko želi udomiti ili nabaviti “takvog psa”, mora biti svjestan da će uvijek u društvu nailaziti na ljude koji će negodovati ili se neopravdano bojati. No, najbitnije je imati na umu da svaki pas zahtijeva puno ljubavi, puno vremena i truda, a stafordi i njihovi mješanci definitivno nisu psi koje možete ostaviti same doma 8 –10 sati. U pravilu, to su psi koji su jako vezani za vlasnika i, ako ne možete odvojiti dovoljno vremena za rad s njima, onda ih nemojte ni uzimati.

Svaka pasmina je specifična za sebe i ponekad najmirnije i najdivnije pasmine u krivim rukama mogu postati noćna mora.

U svakom slučaju, kad god se nabavlja pojedina pasmina psa, prvo bih savjetovao ljudima da se dobro raspitaju koju pasminu i s kojim razlogom nabavljaju, uvijek se treba posavjetovati sa stručnim osobama. Najbitnija je edukacija vlasnika i svakako bi trebalo uvesti kontrolu tko uopće može nabaviti potencijalno opasnog psa i zatim to provoditi u praksi.

Pročitajte i ove članke: