Religija i medicina su povezane na način koji nije moguće sasvim objasniti, razmrsiti. Tu povezanost liječnici vide s vremena na vrijeme. Nije u pitanju samo organizirana religija koja nekim pacijentima daje snagu. Svatko ima duhovnost koja životu daje smisao.

Zašto doktori sada vjeruju da vjera liječi?

Veza između duha i tijela je vjekovna, ali kao liječenje postala je znanost. Sve do nedavno, liječnici Zapada udaljili su se od duhovnosti i religiozne vjere. Sada zahtjevi pacijenata, zajedno sa znanstvenim studijima, koje dovode u vezu vjeru s dobrim zdravljem, polako preobraćaju skeptičnu medicinsku zajednicu. Znanstveni časopisi i mnoge nove knjige prihvaćaju razmatrati tu temu. Sve veći broj liječnika prisustvuje skupovima na kojima se raspravlja o vjeri i ozdravljenju.

Val nedavnih ispitivanja pomiče zid između crkve i laboratorija. Na primjer, istraživanja pokazuju da ljudi koji odlaze na mise više od jednom tjedno, žive u prosjeku sedam godina duže od onih koji uopće ne idu u crkvu. Ispitivanja obavljena na medicinskom fakultetu američkog Duke sveučilišta su našla da oni ljudi koji tjedno odlaze u crkvu, imaju manju vjerojatnost da će biti hospitalizirani (iz bilo kojeg razloga), nego oni koji odlaze u crkvu rjeđe. Ako i budu hospitalizirani, proborave u bolnici manje vremena od onih drugih.

Veza između vjere i zdravlja

Psihijatar Martin Jones, sa Howard sveučilišta, koji proučava vezu između vjere i ozdravljenja, kaže: “Potpuno objasniti kako dolazi do pozitivnog učinka duhovnosti na zdravlje nije toliko važno. Isto tako, mi ne razumijemo mehanizam djelovanja mnogih lijekova. Ali znamo, promatrajući uzrok i učinak, da oni djeluju. Slično tome, mi možemo vidjeti učinke osobne duhovne svijesti na konačni rezultat, pa prema tome, zašto je ne koristiti? To je poput placebo učinka. Zašto on ima učinka? Vjerovanje. To je vrlo snažna snaga.”

Međutim, razumljivo, čak i oni doktori koji uključe “duhovnost” u svoju liječničku torbu, dopuštaju upotrebu vjere samo kao dodatak medicinskoj skrbi i samo ako je pacijent otvoren za razgovor o svom vjerovanju.

Usprkos još uvijek prisutnih debata o primjeni meditacija u duboko misaonih molitvi u svrhu smirenja misli, postoje dokazi u stručnoj literaturi da stres oštećuje imunološki, obrambeni sustav u organizmu.

Stotine istraživačkih studija dokazuju vezu između vjere, pobožnosti i zdravlja. Navest ćemo samo neke od rezultata do kojih se došlo u tim istraživanjima. Starije osobe koje su sebe smatrale religioznima imale su manje zdravstvenih problema i tjelesno su bolje funkcionirale nego nereligiozne osobe. Ispitanici koji su redovno molili imali su 70 posto manju vjerojatnost da će oboliti od srčane koronarne bolesti. Također, oni koji su smatrali religiju vrlo važnom i koji su redovno odlazili u crkvu, znatno rjeđe su imali povišeni krvni tlak, i rjeđe su obolijevali od depresije i tjeskobe. Brojne studije su pokazale da ponavljanje molitve i meditiranje mogu smanjiti psihološki stres, povišeni krvni tlak, usporiti ritam srčanih otkucaja i disanja, kao i povisiti imunološke, obrambene snage organizma.

Kad se organizmu događa fizičko urušenje, tada je duhovni rast iznimno velik. Vjera dovodi čovjeka u jedno uravnoteženo stanje kad on više ne osjeća bolest kao teret.

Kulturna i duhovna pitanja, kao i pitanja smrti izašla su na vidjelo kao značajne teme u medicinskoj skrbi. Medicinski fakulteti reagirali su na takve zahtjeve društva. Danas već nekih pedesetak medicinskih fakulteta od 125 u SAD, imaju u svojim nastavnim planovima predmete, koji su posvećeni takvim pitanjima. Studente se podučava kako komunicirati s bolesnicima, kako brinuti o njima s dušom.

Proces izlječenja može biti u obliku prihvaćanja svoje situacije, postupanje sa sobom i drugima na jedan drugi način i zadržavanja osjećaja mira za vrijeme suočenja s patnjom i boli. Vjera je dopuna medicinskog liječenja. Bolest ima fizički temelj, međutim, postoji hijerarhija: fizička razina, emotivna razina, intelektualna razina i duhovna razina. U medicinskoj praksi poželjan je pomak od liječenja samo bolesti prema liječenju čitave osobe.

Sigurno, kad je u pitanju bolest, znanost je postigla nevjerojatne uspjehe. U prošlom stoljeću povećana je očekivana dužina života za gotovo dvije trećine, uglavnom zahvaljujući znanosti.

Prof. Christine Puchalski, internist na George Washington sveučilištu, kaže: “Nije uvijek i sve samo u znanosti. Postoji jedna veza povjerenja, koja se može i ne pojaviti ako se fokusirate samo na nečiji fizički aspekt. A to ne uzima puno vremena; dovoljno je ući u ambulantu otvorena srca.”

• meditacija