Svrab (šuga ili scabies) – prijenos i liječenje
- 15 komentara
- 4 min čitanja
Svrab (šuga, scabies), kolokvijalno poznata kao „sedmogodišnji svrab“, je zarazna bolest površinskog sloja kože koju uzrokuje parazit Sarcoptes scabiei var. hominis. Jedini rezervoar je čovjek.
Od svraba obolijevaju svi, neovisno o dobi, spolu i socijalnom statusu. S obzirom na brzo širenje, bolest se često javlja u obliku obiteljskih epidemija ili među osobama u uvjetima kolektivnog smještaja.
Uzroci svraba
Sarcoptes scabiei ili šugarac je člankonožac koji živi na koži sisavaca. Najčešće su zahvaćeni dijelovi kože koji ne sadrže mnogo žlijezda lojnica, budući da loj sprječava razmnožavanje parazita. Osim ljudi, može zaraziti i druge sisavce – pse, mačke, divlje svinje, majmune, koale i druge.
Manji je od 0.5 mm tako da je jedva vidljiv golim okom i nema oči. Ženka buši hodnike u površinskim slojevima kože u koje polaže 20-30 jajašaca. Tada se za nekoliko dana (najčešće 3 do 10) izlegnu mlade grinje (larve) koje pužu po koži, razvijaju se u nimfe te potom u odrasli oblik šugarca.
Po izlasku odraslih parazita na površinu mužjaci ugibaju, a ženke polažu nova jajašca. Infekcija uzrokuje jaki svrbež, vjerojatno zbog alergijske reakcije na grinje.
Prijenos svraba
Najčešći izvor zaraze je osoba pri kraju inkubacije koja još nema izražene smetnje ili bolesnik s jasno izraženim znakovima bolesti.
Svrab se prenosi s jednog na drugog čovjeka:
- direktnim dodirom kože na kožu,
- spolnim odnosom,
- rubljem, odjećom, ručnicima i posteljinom (karakterističnije za norveški oblik svraba),
- kupanjem u bazenima (dokazano samo kod norveškog oblika svraba).
Bolest se češće javlja u hladnijem dijelu godine. Redovito održavanje osobne higijene ne sprječava zarazu ako je ostvaren kontakt sa zaraženom osobom.
Znanstveni časopis Clinical Infectious Diseases donosi studiju koja potvrđuje učestalost osipa kože izazvanog šugom ili svrabom. Prenose se od osobe do osobe, ali nisu jako proširene među općom populacijom. Srećom, liječe se uspješno pomoću topikalnih sredstava (npr. lindan i permetrin).
Simptomi svraba
Prosječna inkubacija svraba je 2 do 6 tjedana, maksimalno 8 tjedana. Važno je znati da za to vrijeme osoba predstavlja izvor infekcije za okolinu.
Može se manifestirati kao klasični ili hiperkeratotični (norveški) svrab. Klasični oblik javlja se u većine oboljelih, dok je norveški oblik vrlo rijedak, uglavnom u nemoćnih, kronično bolesnih, slabije otpornih starijih i imunodeficijentnih osoba.
1. Klasični oblik svraba
Klasični oblik mnogo je češći i karakteriziran je sljedećim promjenama:
- intenzivni svrbež kože koji se pojačava noću i u toplini, dok su danju su smetnje blaže,
- pojava sitnih kanalića (sivkasto crna linija na koži) – najčešće između prstiju šake, ručnom zglobu, podlakticama, lakovima, pazusima, donjoj strani trbuha, unutarnjoj strani bedara, dojkama oko bradavica, spolovilu, donjoj strani stražnjice na čijem se kraju nalazi sitna papula ili vezikula (mjehurić),
- pojava tamnih točkastih promjena (poput osipa) na koži,
- glava, lice, vrat, dlanovi i tabani kod djece mogu biti zahvaćeni, kod odraslih nije karakteristično,
- sekundarne bakterijske infekcije koje nastaju grebanjem kože.
2. Hiperkeratotični (norveški) svrab
Krastava šuga, ranije poznata kao Norveška šuga, je ozbiljnija forma infekcije koja je često povezana s imunosupresijom. Kod ovog oblika bolesti ne moraju biti prisutne tipične kožne promjene kao niti uobičajeni svrbež.
Zbog velikog broja parazita u kožnim promjenama, ove osobe su vrlo zarazne za okolinu pa je potrebno provesti brzo i učinkovito liječenje u svrhu sprječavanja širenja u okolinu.
Kod klasičnog oblika bolesti, dodir kože na kožu u trajanju od 5 do 10 minuta smatra se rizičnim za prijenos bolesti, dok je kod norveškog oblika i kratkotrajno rukovanje rizično.
Dijagnoza svraba
Dijagnoza se postavlja na temelju prisutnih kliničkih smetnji, a potvrđuje dokazom uzročnika u kožnoj strugotini svježih sumnjivih promjena. Negativan nalaz ne isključuje svrab jer je u zaražene osobe obično prisutan mali broj parazita, od 10 do 15.
Osoba se smatra zaraznom do potpunog završetka liječenja.
Znanstvenik Olivier Choisdow u svojoj znanstvenoj studiji objavljenoj u časopisu The Lancet ističe sljedeće: „Šuga ili svrab je sveprisutna zarazna bolest koja je poznato već dugi niz godina u cijelom svijetu. Najčešće pogađa imunokompromitirane pojedince ili pacijente i osoblje u bolnicama i domovima za starije osobe. Može doći u različitim specifičnim oblicima (npr. u obliku bradavica ili bolnih krasti) te se često pogrešno dijagnosticira zbog čega se poseban naglasak stavlja na ispitivanje vrijednosti novih tehnika koje bi ovu vrstu bolesti mogle precizno dijagnosticirati i čim uspješnije liječiti.“
Nekoliko godina kasnije, znanstvenik Olivier Choisdow odlazi nekoliko koraka dalje u svojim istraživanjima te donosi studiju u poznatom časopisu New England Journal of Medicine gdje naglašava sljedeće: „Šuga se ponekad pojavljuje u atipičnim oblicima koje je teže dijagnosticirati od klasičnih oblika i stoga može biti veća vjerojatnost da će se brojni simptomi nastaviti razvijati. Atipične prezentacije svraba se mogu prezentirati na licu, dlanovima ili stopalima (posebno kod dojenčadi), a mogu se javiti i kod starijih, najčešće imunokompromitiranih pacijenata. Pravovremena dijagnoza i određivanje tretmana liječenja mogu spriječiti brojne komplikacije.“
Svarb – liječenje
U liječenju se primjenjuju različita antiskabicidna sredstva. Potrebno je strogo pridržavanje uputa liječnika. Kod simptomatskih osoba s klasičnom kliničkom slikom antiskabicidno sredstvo primjenjuje se dva puta u razmaku od 7 dana dok se kod asimptomatskih kontakata preporučuje jednokratna primjena.
U liječenju norveškog oblika svraba, uz primjenu oralnog lijeka, antiskabicidno sredstvo treba primijeniti više puta.
Liječenim osobama treba naglasiti da svrbež može potrajati i do 2 tjedna nakon uspješno primijenjene terapije. Ukoliko svrbež potraje dulje od 2-4 tjedna od završenog liječenja ili se pojave nove kožne promjene, treba se obratiti liječniku.
Kod norveškog oblika svraba, bolesnici bi trebali biti izolirani. Svrab se nalazi na popisu zaraznih bolesti čije prijavljivanje je obvezno prema „Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti“.
Pročitajte više: Scabies (svrab, šuga) – uzroci, simptomi i liječenje
Tekst Dana
Za vas izdvajamo
Kronična upala je česta i opasna! Kako znati imate li je?
- Maja Kuzelj Grgić
- 5 min čitanja
Izvori:
- Chosidow, O. (2000). Scabies and pediculosis. The Lancet, 355(9206), 819-826.
- Chosidow, O. (2006). Scabies. New England Journal of Medicine, 354(16), 1718-1727.
- DePaoli, R. T., & Marks, V. J. (1987). Crusted (Norwegian) scabies: treatment of nail involvement. Journal of the American Academy of Dermatology, 17(1), 136-139.
- Wendel, K., & Rompalo, A. (2002). Scabies and pediculosis pubis: an update of treatment regimens and general review. Clinical Infectious Diseases, 35(2), 146-151.