Hodanje na prstima kod djece čest je poremećaj kada tek počinju hodati. Većina djece preraste hodanje na prstima. Djeca koja nastave hodati na prstima vjerojatno to rade iz navike.

Pod hodanjem na prstima misli se na hod na vrhovima stopala, odnosno kada prilikom hoda peta ne dodiruje pod između koraka.

Zašto mala djeca hodaju na prstima?

Hodanje na prstima kod djece se podrazumijeva fiziološkim (“normalnim”) za uzrast do tri, odnosno pet godina. Kako usavršavaju svoje hodanje, više koračaju cijelim stopalom, a manje na prstima, pa većina izgubi “hod na prstima” do treće godine života.

Nakon tog uzrasta (ako ne postoji medicinski opravdan razlog) hodanje na prstima kod starije djece se smatra idiopatskim hodom.

Poremećaj je često rezultat cerebralne paralize, mišićne distrofije ili druge bolesti mišića i živaca. Djeca s autizmom također mogu hodati na prstima, ako imaju taktilnu preosjetljivost ili senzornu disfunkciju.

Važno je napomenuti da nije svako hodanje na prstima znak/simptom, već je, kao što je spomenuto, ono tipična faza u dječjem razvoju.

Hodanje na prstima kod djece – uzroci

Hodanje na prstima je navika koja se razvija kada dijete uči hodati. U nekoliko slučajeva taj poremećaj može biti uzrokovan nečime, a najčešći uzroci su:

• kratka Ahilova tetiva – tetiva koja povezuje mišiće potkoljenice sa stražnjim dijelom petne kosti; ako je prekratka, može spriječiti petu da dodiruje tlo
• cerebralna paraliza – poremećaj pokreta, tonusa mišića ili stanje koje je uzrokovano ozljedom ili lošim razvojem nezrelog mozga, najčešće prije i oko rođenja
• mišićna distrofija – genetska bolest u kojoj su mišićna vlakna neobično osjetljiva na oštećenja i slabe s vremenom (ukratko – slabljenje mišića); ova dijagnoza će biti vjerojatnija ako je vaše dijete hodalo normalno prije nego je počelo hodati na prstima
• hodanje na prstima i autizam – kombinacija poremećaja iz spektra autizma koji utječu na djetetovu sposobnost komuniciranja i interakcije s drugima, a u ovom slučaju odnosi se na preosjetljivost taktilnog sustava, odnosno na teškoće senzorne integracije.

Uzrok može biti i ortopedsko stanje, poput kongenitalnog zgrčenog stopala (poznatijeg kao “krivo stopalo”) ili upale ploče rasta u peti. Strukturalna promjena u stopalu ili nozi onemogućava spuštanje pete na tlo ili ga pak čini djetetu vrlo bolnim i neugodnim.

Kada posjetiti liječnika?

U vašem sljedećem posjetu liječniku spomenite hodanje na prstima. Zakažite sastanak ranije ako je poremećaj popraćen nedostatkom koordinacije ili tijesnim mišićima nogu.

Liječnik može napraviti procjenu funkcije mozga i razvoja motornih funkcija kako bi odredio najbolji tijek liječenja.

Hodanje na prstima se promatra tijekom fizičkog pregleda. U nekim slučajevima liječnik može zatražiti analizu hoda ili dodatnu pretragu – elektromiografiju (EMG).

Ako postoji sumnja u stanje kao što su cerebralna paraliza ili autizam, preporučuje se neurološko testiranje.

Rana intervencija je neophodna jer fizikalna terapija ili operacija mogu poboljšati motoričke vještine i mišićnu snagu te spriječiti oštećenje mišića koji utječu na gibanje zglobova.

Liječenje hodanja na prstima

Ako vaše dijete hoda na prstima iz navike, onda liječenje nije potrebno jer će to prerasti. Vaš liječnik može jednostavno pratiti djetetovo ponašanje tijekom uobičajenih posjeta.

Ako fizički problem pridonosi ovom poremećaju, tada su moguća sljedeća liječenja:

• fizikalna terapija – nježno istezanje nogu i mišića u stopalima koje pomaže u poboljšanju djetetova hoda
• ortoze – ortopedska pomagala koja sudjeluju u promicanju normalnog hoda; one produžuju tetive potkoljenice i stopala te povećavaju raspon pokreta zgloba gležnja; nakon nekog vremena korištenje ortoza više neće biti potrebno
• gips – ako fizikalna terapija i longete ne pomažu, preporučuje se nošenje teških gipseva nekoliko tjedana kako bi postupno poboljšali sposobnost pomicanja prstiju bliže potkoljenici
• operacija – ako navedeni tretmani ne pomognu, liječnik će predložiti operaciju u kojoj se mišići ili tetive na stražnjem dijelu potkoljenice produžuju.

Konzervativna rješenja uključuju istezanje noge, čvrstu obuću i hodanje po šljunku. Ako je hodanje na prstima povezano s cerebralnom paralizom, autizmom ili drugim problemima, tretman se fokusira u skladu s temeljnim uzrokom poremećaja.

Posljedice hoda na prstima

Ako hod na prstima postane navika, tijelo djeteta se prilagođava novom stanju i ono mu postaje normalno. 

Ahilova tetiva na stražnjoj strani donjeg dijela noge može ostati skraćena, a to dovodi do nemogućnosti ispravnog korištenja zglobova. Navedeno, u slučaju Ahilove tetive (pete), utječe na gležanj što može dovesti do jake boli.

Dijete s kratkim Ahilovim tetivama ne može pravilno podići prste, koračati, trčati ili se penjati. To dodatno odgađa ubrzan rast i razvoj motoričkih sposobnosti kod djece, što utječe na kvalitetu života.

Pročitajte i ove članke:

• Spinalna mišićna atrofija: Nasljedna bolest koja utječe hodanje, jedenje i na kraju – disanje! Može nastupiti i u kasnijoj dobi! Evo koji su simptomi
• Cerebralna paraliza: Pogađa 2 – 3 na 1.000 djece, a ponekad ju je teško prepoznati! Evo koji su simptomi i vrste te kako se liječi
• Djeca s posebnim potrebama i djeca s poteškoćama u razvoju: Dvije kategorije koje ne znače isto! Psihologinja otkriva koja je razlika.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Stručnjaci upozoravaju

Kronična upala je česta i opasna! Kako znati imate li je?

• Maja Kuzelj Grgić
• 5 min čitanja

• hodanje na prstima kod djece
• liječenje hodanja na prstima
• posljedice hoda na prstima