Mislite da volite voziti? Znanost kaže da se varate
- Budite prvi i komentirajte!
- 3 min čitanja
Mnogi od nas vole misliti da uživaju u vožnji. No, kada ste posljednji put bili u Uberu, jeste li uistinu poželjeli preuzeti volan?
Da imate mogućnost odrijemati, raditi, meditirati ili gledati Netflix tijekom putovanja, biste li i dalje željeli držati ruke na volanu i preuzimati potpunu odgovornost za sigurnost i navigaciju?
Istovremeno, ljudi nisu naročito dobri vozači. Prema podacima National Safety Councila (2024), u SAD-u svake godine u prometnim nesrećama smrtno strada gotovo 44.000 ljudi, pri čemu je oko 94 % nesreća povezano s ljudskom pogreškom.
Autonomna vozila (AV) mogla bi značajno smanjiti taj broj – no tek kada se dokažu kao osjetno sigurnija od ljudi. A čini se da taj trenutak dolazi brže nego što očekujemo.
Većina ljudi još ne shvaća koliko se dramatična promjena može dogoditi u idućih 20 godina. Otpor prema autonomnim vozilima često otkriva više o ljudskoj psihologiji nego o tehnologiji. Zašto nam je toliko teško zamisliti da više nikad ne vozimo?
Istraživanja pokazuju da taj otpor proizlazi više iz straha od promjene nego iz stvarnog uživanja u vožnji. Kao što su dizala nekad upravljali ljudi, a račune računali ručno, tako i autonomija u prometu mijenja duboke navike.
Kako AV tehnologija napreduje “polako, pa odjednom brzo”, suočavamo se s temeljnom ljudskom napetošću – željom za kontrolom nasuprot želji za udobnošću.
Strah od gubitka kontrole i nepovjerenje prema tehnologiji ključne su psihološke prepreke. No, što kažu podaci?
Pregled istraživanja
Haboucha, Ishaq i Shiftan (2017.) su otkrili da 44 % ljudi preferira klasična vozila nad autonomnima. Čak i kada su AV-ovi bili besplatni, njih maksimalno 75 % bilo je spremno koristiti ih – što upućuje na to da problem nije samo financijske prirode, nego dublje vezan uz povjerenje i osjećaj sigurnosti.
S druge strane, studije (Correia i sur., 2019.; Kolarova i sur., 2019.) pokazuju da, kada autonomija omogućuje udobnost i produktivnost, vrijednost vremena provedenog na putu znatno pada. Ljudi su spremni odreći se vožnje ako mogu korisno iskoristiti vrijeme u automobilu.
Othman i kolege (2021.) sintetizirali su desetljeća istraživanja i zaključili da su povjerenje, percipirana sigurnost i strah od gubitka kontrole glavni razlozi zbog kojih ljudi odgađaju prihvaćanje AV-a.
Naiseh i sur. (2024) potvrđuju da povjerenje i percepcija rizika snažno predviđaju spremnost na korištenje vozila bez ljudskog vozača. Što je manja želja za preuzimanjem upravljanja, to je veća namjera korištenja AV-a.
Walker i sur. (2023.) ističu da će se stavovi značajno mijenjati kako se autonomna tehnologija nastavi dokazivati sigurnijom.
Sve više istraživanja (Huang, 2023.) pokazuje da ljudi precjenjuju koliko vole voziti i podcjenjuju vrijednost “slobodnog vremena” u automobilu. Nakon vožnje u simuliranom AV-u, sudionici su pokazivali smanjenje anksioznosti i porast pozitivnih emocija i povjerenja – te su preferirali opciju da ne voze sami.
Kenesei i suradnici (2025.) zaključuju da sklonost vožnji gotovo uopće ne utječe na spremnost korištenja autonomnih vozila. Presudni čimbenici su povjerenje i percepcija rizika. Otpor je, čini se, više emocionalan nego logičan.
Zaključak
Podaci kontinuirano pokazuju da mnogi od nas tvrde da žele zadržati mogućnost vožnje, no to je često refleks straha od gubitka kontrole. Kako autonomna tehnologija postaje sve sigurnija i udobnija, raste i spremnost da vrijeme provedeno u vozilu iskoristimo produktivnije ili opuštenije.
Kao što nismo znali da želimo streaming dok se nije pojavio Netflix ili da želimo internet u džepu dok nije stigao iPhone, tako možda još ne shvaćamo koliko će autonomna vozila promijeniti naš život.
Na kraju 2025. vožnja u AV-Tesli, Waymu, Zooxu ili Baidu vozilu mogla bi vam potpuno promijeniti perspektivu. Većina ljudi ne zna koliko može biti opuštajuće – i sigurnije – sjediti i promatrati kako automobil sam upravlja, dok vi više ne morate razmišljati o brzini, kočenju ili prestrojavanju.
Autonomna vozila mogla bi značajno povećati sigurnost na cestama i vratiti nam oko 240 sati godišnje provedenih u prometu. Ako postanu dovoljno pouzdana, promjena će se dogoditi iznenada i eksponencijalno.
Pa, želite li uistinu voziti? Odgovor možda ovisi o tome koliko vjerujete da će vas autonomno vozilo sigurno dovesti na cilj. Možda ste samo jednu vožnju AV-om udaljeni od promjene mišljenja.
Pročitajte i ove članke:
- Autonomna vozila napokon ulaze i u hrvatske zakone: Znate li tko će biti odgovoran u slučaju sudara?
- Prva vožnja autonomnog vozila u Hrvatskoj: Hoće li građani prihvatiti ovakvu vrstu prijevoza?
- Psihologija vožnje: Što način na koji vozite govori o vama?
Tekst Dana
Za vas izdvajamo
Naknada za tjelesno oštećenje zbog bolesti: Tko ima pravo na nju?
- Tomislav Stanić
- 3 min čitanja
- Kenesei, Z. i sur. (2025). The central role of trust and perceived risk in the acceptance of autonomous vehicles in an integrated UTAUT model. Eur. Transp. Res. Rev., 17: 8.
- Linder, J. N. (2025). We Think We Love Driving (But We Don’t). Psychology Today.
- Naiseh, M. i sur. (2024). Trust, risk perception, and intention to use autonomous vehicles: an interdisciplinary bibliometric review. AI Soc., 40(2): 1091–1111.
- NSC Estimates Over 44,000 Traffic Deaths in 2024. (2025). NSC.
- Huang, T. (2023). Psychological factors affecting potential users’ intention to use autonomous vehicles. PLOS One, 0282915.
- Walker, F. i sur. (2023). Trust in automated vehicles: constructs, psychological processes, and assessment. Frontiers, 14: 1279271.
- Othman, K. (2021). Public acceptance and perception of autonomous vehicles: a comprehensive review. AI Ethics, 1(3): 355–387.
- Kolarova, V. i sur. (2019). Assessing the effect of autonomous driving on value of travel time savings: A comparison between current and future preferences. Transportation Research Part A: Policy and Practice, Elsevier, 129: 155–169.
- Haboucha, C. J. i sur. (2017). User preferences regarding autonomous vehicles. Transportation Research Part C: Emerging Technologies, 78: 37–49.