Gubitak sluha je čest urođeni defekt koji pogađa otprilike 1 do 3 na 1000 novorođenčadi. U dosta slučajeva ne zna se uzrok.

Kod djece, pogotovo novorođenčadi teže je uočiti oštećenje sluha nego u odraslih osoba. U prvim godinama života sluh predstavlja bitnu kariku u dječjem društvenom, emocionalnom i kognitivnom razvoju, stoga čak i blaga ili djelomična oštećenja sluha mogu negativno utjecati na sposobnost govora i jezika. Vrlo je bitno prepoznati gubitak sluha dovoljno rano pri čemu pomažu određeni testovi.

Novorođenče bi trebalo proći slušni test prije nego napusti bolnicu ili ukoliko je rođeno van bolnice da napravi slušni test u prva 3 tjedna života. Ukoliko novorođenče ne zadovolji uvjete slušnog testa, ne znači odmah da ima gubitak sluha jer ostaci tekućine koji ometaju provodljivost mogu zaostati u slušnom kanalu , stoga se test mora ponoviti u roku 3 mjeseca.

Testiranje sluha

Postoji više različitih testova čija upotreba ovisi o djetetovoj dobi, razvoju i zdravstvenom stanju.

U bihevioralnom testiranju, audiolog pažljivo promatra reakcije djeteta na kalibrirane zvukove i tonove. Prate se dječje kretnje očiju ili glave.
Ako je dijete premalo za bihevioralno testiranje, postoje vrlo objektivni testovi koji prate živčanu reakciju i provodljivost zvuka.

ABR (evocirani slušni odgovor moždanog debla)
Sitne slušalice postave se u slušni kanal, a elektrode iza uha i na čelo. Odašilju se pucketajući zvukovi i elektrode mjere živčanu reakciju na pristigli zvuk.

OAE (otoakustična emisija)
Mali mikrofon stavi se u slušni kanal i pulsno emitira zvukove. Registrira odgovor stanica u unutrašnjem uhu koje bilježi računalo.

Kada odrasle osobe trebaju ići na pregled sluha?

• počinju glasnije pričati,
• stalna potreba od drugih da ponove rečeno,
• naprezanje da se bolje čuje,
• nerazumijevanje razgovora, pogotovo u bučnijim situacijama.
• mišljenje kako svi drugi nerazgovijetno pričaju i mumljaju,
• poglašnjavanje televizora ili radija,
• izbjegavanje društva,
• zujanje u jednom ili oba uha,
• dajete drugima dojam nezainteresirane osobe koja sporo reagira.

Timpanometrija i timpanogram (krivulja a,b,c)

Timpanometrija je procedura koja pokazuje kako se miče bubnjić kad se primjene blagi tlak i zvuk unutar slušnog kanala. Korisno je u identificiranju problema u srednjem uhu, poput moguće tekućine koja se nakuplja u prostoru iza bubnjića.

Timpanogram je slikovni prikaz rezultata timpanometrije u obliku grafa. Graf ima krivulje a, b ili c tipa.

• Normalan timpanogram je “a“.
• Tip “b” krivulje može govoriti u prilog tekućine u srednjem uhu, puknuća bubnjića ili tumora u srednjem uhu.
• Krivulja tipa “c” povezuju se s negativnim tlakom u srednjem uhu koje nastaje kao posljedica ometene prohodnosti Eustahijeve cijevi (kanala koji spaja srednje uho sa ždrijelom).

Te krivulje ne daju konačnu dijagnozu već ih je potrebno koristiti zajedno s drugim dijagnostičkim metodama.

Snimanje sluha

Pripada vrsti audiometrije, odnosno mjerenja sluha, koja se bilježi računalno u audiogram. Određuje se najmanja glasnoća čistog tona kojeg ispitanik čuje – prag sluha. Pretraga se obavlja u tihoj komori sa slušalicama i ispitaniku se puštaju različite frekvencije koje on javlja kad ih primijeti te se na temelju toga stvara grafički prikaz praga sluha.

Vrlo je važno kod svih navedenih pretraga imati iskusnog audiologa (obično otorinolaringologa) i audiološkog tehničara kako bi ispitivanje sluha bilo što preciznije i kvalitetnije odrađeno.

• audiometrija
• gluhoća
• gubitak sluha
• pregled sluha
• testiranje sluha
• timpanogram
• timpanometrija

Učitaj više izvora