Štakori se smatraju prljavim prenositeljima bolesti još od vremena kuge, no novo istraživanje pokazuje kako je vjerojatnost da glodavci i druge životinje koje žive u gradovima izazovu iduću pandemiju manja nego što se ranije mislilo.

Istraživači sa Sveučilišta Georgetown u Washingtonu analizirali su podatke o gotovo 3.000 sisavaca, pretpostavljajući kako će otkriti da su životinje u urbanim sredinama u većoj mjeri zaražene virusima kojima se mogu zaraziti i ljudi jer su s njima u bliskom kontaktu.

Ustanovili su da su gradske životinje uistinu prenositelji 10 puta više raznih vrsta bolesti od onih u divljini, ali i da je o njima objavljeno više od 100 puta toliko istraživanja.

Uzevši u obzir sklonost znanstvene zajednice da češće proučava životinje u svojoj neposrednoj blizini umjesto onih u prašumama, otkrili su da štakori ne nose ništa veći rizik za prijenos bolesti na ljude od ostalih životinja.

Greg Albery, evolucijski biolog specijaliziran za bolesti životinja sa Sveučilišta Georgetown, rekao je za AFP:

Te gradske životinje vjerojatno neće biti izvor sljedeće “bolesti X”, no i dalje se smatraju izvorom dobro poznatih i teških oblika bolesti.

Naveo je primjer leptospiroze, bakterijske bolesti koju često šire štakori.

Vjerojatnije je da će iduća “velika prijetnja” stići iz ruralne divljine

I prijetnja za zdravlje ljudi koju predstavljaju golubovi, druga često prezrena gradska životinja gotovo je sigurno pretjerana zbog istraživačke pristranosti, rekao je Albery, glavni autor istraživanja objavljenog u časopisu Nature Ecology and Evolution. Dodao je:

S obzirom na to da smo toliko dugo proučavali gradske životinje znamo toliko o njihovim parazitima da više nema toliko puno nepoznanica. Ruralna divljina je mnogo neizvjesnija i mnogo je vjerojatnije da će nam odande stići iduća “velika prijetnja”.

Jonathan Richardson, profesor urbane ekologije na Sveučilištu Richmond, rekao je da je riječ o važnom istraživanju jer autori s pravom ukazuju na preveliku količinu podataka koja je rezultat istraživanja urbanih sisavaca.

Za AFP je istaknuo da štakore ne bi trebalo smatrati “skladištem za bolesti” samo zato jer su ljudi s njima u redovitom kontaktu.

Njegovo je istraživanje pokazalo da gradski štakori u sebi kriju više od 200 patogena i parazita koji se mogu prenijeti na ljude i da gotovo 80 % štakora u nekim gradovima ima leptospirozu.

Most do ljudi

Albery i koautor istraživanja Colin Carlson nedavno su objavili istraživanje koje pokazuje da bi klimatske promjene mogle povećati rizik od izbijanja novih epidemija.

Ustanovili su da životinje poput šišmiša lete u hladnija područja, gdje će prvi put susresti neke nove životinjske vrste i stvoriti prilike za razvoj novih bolesti kojima bi se kasnije mogli zaraziti i ljudi.

Albery smatra da gradski sisavci igraju važnu ulogu u tom procesu:

Dođu li u kontakt šišmiš i štakor i prenesu li jedan drugome neku novu bolest, a štakor ima veći pristup ljudskim područjima, imamo most do ljudi. Trebamo poboljšan nadzor i urbanih i divljih životinja da bismo prepoznali trenutak u kojem se patogen prenosi s jedne vrste na drugu. Ako je domaćin gradska životinja i sve se odvija u neposrednoj blizini ljudi, morali bismo se osobito zabrinuti.

Pročitajte i članak “Topliji planet, bolesnije životinje: Klimatske promjene stvaraju nova žarišta virusa“.