Miringotomija – što je, kad se indicira i kako se izvodi?

Budite prvi i komentirajte!
2 min čitanja

Marta Dugonjić

dr. med.

Miringotomija (timpanocenteza, paracenteza uha) je kirurški zahvat na bubnjiću, tj. zarezivanje timpanične membrane oštrim nožićem čime se uspostavlja veza sa srednjim uhom i omogućava izlaz nakupljenoj tekućini.

Bubnjić ili timpanična membrana je tanka, poluprozirna membrana koja razdvaja vanjsko od srednjeg uha, a dijeli se u dva dijela – mekani i napeti dio. Samo srednje uho povezano je s nazofarinksom (nosni dio ždrijela) preko Eustahijeve tube kojoj je funkcija izjednačavanje tlakova koji djeluju na bubnjić.

Indikacije za miringotomiju

Dva najčešća razloga za miringotomski zahvat jesu:

akutna gnojna upala srednjeg uha – bakterijska infekcija uzrokuje nakupljanje gnoja u srednjem uhu koji vrši pritisak i izbočuje bubnjić prema van te ako se ne učini zarezivanje bubnjića, može nastati uništenje slušnih koščica ili stvaranje priraslica i posljedično nagluhosti;
dugotrajni sekretorni otitis – napravi se rez ili ubod širokom iglom kako bi se ispraznila tekućina iz srednjeg uha, često i uz pomoć ventilacijske cjevčice.

Miringotomija kod djece

Osim gore navedenih indikacija, miringotomija se rjeđe izvodi kod djece koja imaju poteškoće u razvoju govora zbog upale uha te se kod njih, ali i nekih drugih kod kojih je potencijalna deformacija Eustahijeve tube odmah radi miringotomija:

djeca s trajnim gubitkom sluha zbog sekretornog otitisa;
djeca s autizmom;
djeca sa sindromima ili deformacijama lubanje i lica koja rezultiraju u disfunkciji Eustahijeve tube;
slijepa djeca ili ona s nepopravljivim oštećenjima vida;
djeca s rascjepom nepca i/ili usnice.

Miringotomija – kako se pripremiti?

Za dijagnozu akutne gnojne upale srednjeg uha ili sekretornog otitisa potreban je pregled kod otorinolaringologa koji će pregledati uho pneumatskim otoskopom, a ponekad i timpanometrijom pokušati utvrditi postoji li tekućina u srednjem uhu.

Pacijent se ne treba posebno pripremati ni za pregled ni za miringotomiju osim što treba donijeti valjanu uputnicu od strane liječnika obiteljske medicine za otorinolaringološku obradu.

Kako se izvodi miringotomija?

Miringotomija odraslih osoba obično se radi u sklopu ambulantnog posjeta liječniku specijalistu te s lokalno primijenjenim anestetikom. Glava pacijenta lagano se nagne na suprotnu stranu od uha kojemu se prilazi. Ako je potrebno, najprije se odstrani cerumen (ušni vosak) kako bi se bolje prikazao bubnjić.

Liječnik oštrim nožićem napravi na bubnjiću rez duljine 3 do 5 milimetara kroz koji umetne cjevčicu za dreniranje sadržaja unutar srednjeg uha. Cjevčica je namijenjena tzv. “ventilaciji” uha i za sprječavanje nakupljanja gnojnog ili tekućeg sadržaja.

Miringotomija djece izvodi se pod općom anestezijom, a postupak je identičan.

Miringotomija – oporavak

Nakon zahvata pacijent dobiva antibiotske kapi za uho te oralni analgetik poput paracetamola za moguću postoperativnu bol.

Djeca mogu osjećati vrtoglavicu ili pospanost do 24 sata nakon miringotomije zbog utjecaja opće anestezije. Za dijete je bitno da se odmori i izbjegava taj dan ili prvih nekoliko dana aktivnosti koje zahtijevaju složenu koordinaciju pokreta (npr. vožnja bicikla).

Nakon postavljanja cjevčice u srednje uho, pacijent odlazi na redovite kontrole liječniku sljedećih mjeseci te, ako ventilacijska cjevčica sama ne ispadne nakon 6 do 12 mjeseci, može se naknadno izvaditi. Bubnjić spontano zacijeli, a vrlo rijetko ostaje trajna perforacija bubnjića kao komplikacija miringotomije.

Potrebno je pripaziti prilikom ispuhivanja nosa ili kihanja kako se cjevčica ne bi prerano pomaknula. Također, preporučuje se izbjegavati doticaj uha s vodom prvih desetak dana pa se prilikom tuširanja ili pranja kose može koristiti čepić za uho kojim bi se spriječio ulazak vode i sapunice.